Blagdan Božića se slavi jedan dan, 25. prosinca, ali je njegovo blagovanje prošireno na nekoliko dana – prije i poslije. Liturgijski, naravno, on je produžen kroz Božićnu osminu (osam dana) i svoj završetak ima tek sa Svetkovinom Bogojavljenja (Sveta tri kralja), ili još duže sa blagdanom Krštenja Gospodinova, u drugu nedjelju po Božiću.

Ako je nešto blagdan u godišnjem protoku vremena, onda je to upravo Božić. Blagdan za vjernike, ali i blagdan za obitelji, prijatelje, susjede. Za svaku od ovih prigoda, kada se ljudi susreću, treba tih dana imati nešto da se stavi na stol. I oni najsiromašniji tih dana učine da im stol bude što je moguće više bogat i svečan.

Božić u obitelji Aljinović

Bojan, Martina i mali Jakov, te Marija (u maminom trbuhu) ovaj Božić dočekuju u zajedništvu sa Martininim roditeljima Antom i Marijom Pištelek. Obitelj je velika, kako sa strane Aljinović, tako i Pištelek. Dvije tradicije, sastale su se u Zagrebu i od božićnog menija učinile jedan tipični hrvatski božićni ručak. Pripreme su duge i ne baš lake, ali se u Hrvata božićni ručak još danas priprema doma.

Za ovu prigodu će navratiti i drugi roditelji, braća i sestre, brojni prijatelji, kolege. Za sve njih će biti mjesta, feta sira i pršuta, fino pripremljeni kolač, šalica kave ili čaja i čašica razgovora.

Božić kroz majčine oči

Svake godine pokušavam uhvatiti svu dubinu i širinu Božića i vremena pripreme. Očekujem da ću nakon blagdana biti neka vidljivo bolja osoba. Svakako želim izbjeći da mi dijete doživi Božić kao dan kada samo fino jedemo, divimo se božićnom drvcu i otvaramo darove ali to nije u potpunosti moguće. Možda zato jer je i to dio božićnog veselja.

Jakova pripremamo čitajući mu božićne priče i razgovaramo kako ćemo kititi bor i staviti jaslice, tko to leži u jaslicama i tko su Marija i Josip.

Na božićno jutro idemo na misu. U crkvi je sve okićeno i Jakov uzbuđeno obilazi oko bora spremajući se skinuti kakav ukras, a mi nastojimo pratiti i misu i Jakova. Nakon mise srce mi je puno radosti i zahvalnosti što je naša mala obitelj zajedno.

Božićni ručak započinje molitvom zahvale koju predvodi baka. Tada započinje prava simfonija božićnih jela. Tata, djed i Jakov nestrpljivo čekaju dok baka i ja slažemo bogatu trpezu od juhe, purice s mlincima, sarmi i mnogih priloga te domaćeg vina koje je napravio Jakovljev djed.

Poslije ručka dolaze naša braća sa svojim obiteljima na kavu, tortu i kolače. Žamor odraslih i cika djece ispunja cijelu kuću dok nam se sjajna lica rumene od topline. Uzimam minutu tišine za misao i promatram svoje najdraže. Mislim kako će Jakov doživjeti Božić kao dan kada dolazi cijela obitelj, kada su svi radosni i kada mu mali Isus ostavlja šareni smotuljak ispod bora jer je bio dobar. Zadovoljna sam.

Nisam uspjela uhvatiti svu dubinu i širinu Božića ali nije niti važno jer usprkos mojim naporima Božić me mijenja baš onako kako On to želi.

Predjelo
Početak i kraj jela je uvijek najšareniji.
I ovdje dolazi do izražaja spretnost i umijeće pripreme pršuta, kobasica, kulena...

Juha
Fina i krepka. Topla i ukusna.

Sarma

Jelo koje povezuje jug i sjever, istok i zapad Hrvatske.
Svi ga tih dana jedu, a priprema je svugdje za nijansu drugačija.

Purica
S mlincima ili kojim drugim prilogom.
Nahrani cijelu obitelj, a ostane i za dane druge.

Pečenje
Neizostavni dio tradicije – svinjetina sa ražnja, hladna.

Hladetina
Mnogima glavna asocijacija na ove blagdanske dane.

Vino
Bijelo ili crno, samo neka je domaće, a ovo je vrhunsko.

Kolači
Nevjerojatno šarenilo boja i oblika čini Božić posebnim.
Koliko vrsta je na ovom tanjuru?

Torte
Nisu konkurencija sitnim kolačima po brojnosti,
ali po ukusu sigurno jesu.

Kava
Sasvim obični crni napitak, ali ovih je dana često sredstvo
okupljanja prijatelja.