Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
OBITELJ PRED NOVIM IZAZOVIMA

Razgovarao: Ivan Bradarić
 

Darka i Marijo Živković, voditelji su Obiteljskog centra i rade na ovom polju od 1967. g. Žive u Zagrebu. Imaju šestero djece i 14 unuka. Djeluju u Hrvatskoj i u inozemstvu. Članovi su više međuna-rodnih tijela, koje rade za obitelj. U dva petogodišnja mandata bili su članovi Papinskog Vijeća za obitelj u Vatikanu. Sudjelovali su na Sinodi biskupa o obitelji 1980.g. i tada govorili u malim grupama i na plenumu Sinode.

Možete li nam ukratko reći čime se bavi Obiteljski centar?
Obiteljski Centar promiče i podupire radostan, lijep i uspješan obiteljski život, temeljen na slobodno i osobno odabranoj, međusobnoj, nježnoj, neopozivoj, bezuvjetnoj, djelatnoj, punoj poštovanja prema sebi i drugome, ozbiljnoj i zreloj ljubavi između žene i muškarca i sličnoj takvoj ljubavi prema svoj njihovoj zajedničkoj djeci.

Je li to zanesenost i idealiziranje ili doista smatrate da je i u današnje vrijeme moguće živjeti sve te vrijednosti?
Smatramo da je takav obiteljski život moguć svakome tko ga ozbiljno i trajno želi i tko se služi pravim sredstvima da ga ostvaruje. Katolička crkva stavlja takva sredstva na raspolaganje svima, katolicima i nekatolicima.

Kada govorite o obitelji, koju sliku pred sobom imate?
Obiteljsko zajedništvo je dragovoljno, i ostaje takvo za cijeli život. Protivno ljubavi u obitelji nije toliko zloća i mržnja, koliko ravnodušnost. Sve lijepo i dobro što doživljavamo od članova obitelji je rezultat njihovih pozitivnih odluka, angažmana i napora. Zahvalnost je temeljna vrlina, koju je potrebno njegovati u obitelji. Potrebno je iznova i iznova izražavati lijepo i dobro što mislimo o članovima obitelji. Na primjer: Hvala ti, ženo, što si se udala za mene i što me i danas voliš. Hvala ti, mužu, što se svaki dan rano ustaješ i radiš za mene i djecu. Hvala ti, mama, što si me nosila devet mjeseci pod srcem i što si me rodila i kroz dojenje hranila svojom krvlju. Hvala ti, sine, što učiš. Hvala ti, kćeri, što si tako pozitivna. Takvi stavovi i takve riječi podržavaju rast ljubavi i obitelji. Poštovanje osobe i osobnosti člana obitelji bez obzira na sve eventualne nedostatke ili neuspjehe također gradi i održava dobre odnose.

Iz naziva vaše udruge, a i iz vašeg angažmana, vidi se da je obitelj središte. Može li se reći da je i u hrvatskome društvu obitelj u centru pažnje?
U hrvatskom društvu ovakva obitelj se sve više vrednuje, međutim, još ima mnogo prostora za pozitivni razvoj. Posebno ima mnogo prostora za ispravno vrednovanje obitelji s više djece. U Hrvatskoj, gdje je broj osoba koje rade izjednačen s brojem osoba koje primaju mirovinu, nije na odgovarajući način priznat roditeljski rad parova, koji imaju više od dvoje djece. Nas dvoje primamo zasluženu mirovinu, jer naše četvero djece radi. Mi smo, znači, svojim roditeljskim radom osigurali isplatu mirovine za sada dvojici naših vršnjaka, koji ne-maju djece. Uskoro će naše preostalo dvoje djece početi raditi i osiguravati mirovinu još dvojici naših vršnjaka.

Čini se da živimo u vremenu problema, pa se tako govori i o problemima u obitelji. Da li današnje društvo ima dovoljno i potrebne instrumente da zaštiti obitelj?
Roditelji s više djece su i politički diskriminirani, kako u drugim zemljama tako i u Hrvatskoj. Naš sin i kćer sa svojim bračnim partnerima imaju devetero malodobne djece. Njih trinaestero hrvatskih građana imaju kod izbora četiri glasa, kao i njihovih četvero vršnjaka, koji na primjer, svojim odlukama, ostaju bez djece i koji će mirovinu primati zahvaljujući sadašnjem roditeljskom radu naše djece. To je politička diskriminacija. Ne treba se onda čuditi što zakoni i praksa u Hrvatskoj i drugim zemljama ne vrednuju ispravno roditeljsku ljubav i roditeljski rad.

Mislite da bi se ovaj problem mogao riješiti?
Postoji rješenje koje daje pravo glasa na izborima svim građanima, s time da u ime malodobne djece glasuju roditelji, koji i inače zastupaju svoju malodobnu djecu u svim drugim područjima. U takvom slučaju bi naša djeca sa svojim bračnim partnerima umjesto četiri glasa imala 13 glasova i izborni rezultati bi izgledali drugačije, a društvo bi bilo bolje i pravednije.

Danas sve više iščezava tradicionalna slika obitelji, u pitanju sastava, brojnosti, ali i međugeneracijskog prožimanja i pomaganja. Neke važne uloge obitelji nadomjestile su državne ustanove poput vrtića i doma za starije osobe. Kako na to gledate?
Oko 80 % majki nemaju u svojem radu izvan kuće nikakvog ili gotovo nikakvog ispunjenja, nego rade iz čiste materijalne potrebe. Čistačice, tekstilne radnice, prodavačice i žene sličnih zanimanja sve bi ono što lijepo i dobro doživljavaju na radnom mjestu mogle ostvarivati možda u sat vremena u izabranom druženju. Uz mogućnost da majke više djece imaju osigurane materijalne uvjete života, kao da rade izvan kuće, bile bi mnogo manje potrebe za vrtićima, a djeca bi bila zdravija i zadovoljnija. U domovima za starije osobe živi vrlo malen dio starijih, a i njih bi bilo još manje da su imali više djece, od kojih bi ih bar dio želio imati uz sebe.

Može li se reći da je Crkva važan pomagač u odgoju i zaštiti obitelji?
Katolička crkva je važan i jedinstven pomagač u odgoju i zaštiti obitelji i u postizavanju kvalitetnijega osobnog i obiteljskog života.Žalosno je međutim da su, počevši od početka 20. stoljeća, gotovo sve kršćanske crkve, osim katoličke, napustile, u nekoj mjeri, originalne Kristove stavove o obitelji. Gotovo sve nekatoličke crkve dopuštaju, u nekim okolnostima, prekidanje života nevine nerođene djece, sklapanje ponovnog braka, makar je prvi bio valjan; izazivanje ozbiljne bolesti neplodnosti kroz primjenu takozvane kontracepcije; takozvanu “in vitro” oplodnju vezanu uz napuštanje djeteta, zaustavljanje rasta djeteta i prekidanje života nerođene djece. Katolička crkva baš zbog svoje dosljednosti u zastupanju i vrlo zahtjevnih, a pravednih i poštenih stavova na području obitelji, danas ima velike perspektive, poštovanje najboljih članova drugih vjera i denominacija i sigurnu budućnost.

Što biste odgovorili onima koji Crkvi predbacuju nametanje vlastitih stavova i preveliko uplitanje u rješavanje društvenih pitanja, u odgoju, politici, medijima…
Kada katolici u javnom društvenom i političkom životu zastupaju katoličke stavove, oni ih zastupaju kao građani koji žele dobro svima. Zastupaju ih ne zato što su katolički, nego zato što su najbolji, i to najbolji za sve građane, i katolike i nekatolike. A najbolji su zato što su katolički stavovi dosljedno pravedni i pošteni, a ako nisu takvi, nisu ni katolički.

Zašto se danas govori sve više o nasilju u obitelji? Je li to novost ili nešto što postoji “od početka”? Kako pristupiti ovoj temi?
Katolička crkva već dvije tisuće godina govori i djeluje protiv svakog nasilja u obitelji, kako fizičkog, tako i verbalnog (vrijeđanje), pa sve do emocionalnog (ironija, prezir). To što su se i drugi zainteresirali za sprečavanje nasilja, vrlo je pozitivno i jedan je od rezultata stalnog rada Katoličke crkve. Svaka katolička župa ili samostan jest centar za prevenciju nasilja u obitelji i izvan nje, za prevenciju rastave, drogiranja, alkoholizma, ubijanja djece, samoubojstava, AIDS-a i svih drugih mana.

Možete li nam reći koliko je Nazaretska obitelj uzor i model obitelji danas?
Sveta obitelj je pravi i stvarni primjer uspješnoga osobnog i obiteljskog života i ljudima trećega tisućljeća. Marija nije unaprijed, ljudski, planirala začeće djeteta. Suprug je razmišljao da je ostavi zbog njezine trudnoće. Bili su toliko siromašni da nisu mogli platiti sobu za rođenje svoga djeteta. Bili su progonjeni zbog djeteta. I u tim, tako teškim uvjetima, Marija i Josip su reagirali s pravom i zrelom međusobnom i roditeljskom ljubavlju. Svakome je moguće nasljedovati svetu Nazaretsku obitelj, onome tko to doista i stvarno želi i tko se članovima te obitelji moli na pravi način.

Molim vas, što želite na kraju poručiti čitateljima našega časopisa?
Želim da često, svakodnevno, promišljate dvije činjenice. Prva je da je svatko od nas neizmjerno vrijedan, da svatko zaslužuje ozbiljno i stvarno samopoštovanje i, kao takav, poštovanje drugoga – bez obzira na svoj izgled, materijalno stanje, društveni status ili što drugo. Čovjeka uvijek treba zaštiti i poštivati. Druga je činjenica ta da je roditeljstvo najznačajnije stvaralaštvo dostupno čovjeku, da svatko od nas može biti uspješan roditelj. Nije svakome dostupno biološko roditeljstvo, ali je baš svakome dostupno psihološko i duhovno roditeljstvo i svatko je od nas pozvan na takvo roditeljstvo, to jest na pravu i zrelu roditeljsku ljubav.

 


1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s