Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Oaza duha
 
SREĆA DARIVANJA

Piše: Ljudevit Maračić
 
BLAŽENIJE JE DAVATI...

Na izmaku božićnog vremena, gotovo na samom kraju, dolazi veliki blagdan Bogojavljenja. Prvi su kršćani podjednako svečano, negdje čak i svečanije od svetkovine Božića, proslavljali ovaj blagdan. Nama je Božić vjerojatno draži jer se u središtu božićne idile nalazi mali Isus u štalici. Kod Bogojavljenja nekako u prvi plan dolaze neki nepoznati, tamnoputi i bradati putnici s Istoka. Ne ulazimo u raspravu što više odgovara božićnom duhu i raspoloženju, a također ne treba osporiti da evanđelist koji nam iznosi ove događaje podjednako ističe motiv uzdarivanja, najprije kod pobožnih pastira, a potom kod bogobojaznih mudraca. Pa tako slobodno smijemo zaključiti da su ljudski darovi ono što povezuje dva glavna božićna blagdana. I u oba slučaja valja istaknuti sreću onih koji su svoje darove prinijeli novorođenom Kralju.

U predbožićno vrijeme, pa i u razdoblju između Božića i Nove godine, čak i nešto preko toga, kršćani, i ne samo oni, običavaju darivati jedni druge, ponekad i prekomjerno, trošeći se čak i uz cijenu zaduživanja. Zaboravljaju da je od toga mnogo važnija pažnja i ljubav koje se ne mjere novcem.

Malo pred Božić jedna djevojčica, kćerkica direktora jednoga trgovačkog lanca, dugo je premotavala paketić koji će darovati roditeljima za blagdan. Omatala je kutiju raznovrsnim papirima i vrpcama, kako bi paketić što ljepše izgledao. “Što to radiš?”, prekori je tata. “Potrošit ćeš sav papir koji smo nabavili za darove.” Djevojčica ovlaženih očiju stiskala je paketić, bližila ga obrazu i zaklonila se u kutak da nitko ne vidi što radi.

Na Badnjak, pristupi tati koji je zavaljen u naslonjač čitao novine. “To je za tebe, tata!” i pruži mu paketić omotan raznovrsnim šarolikim papirima i zlatnim vrpcama. “To je za tebe!” Otac se raznježio. Prisjetio se da je možda bio pregrub kad ju je neki dan prekorio. Poče oprezno odmotavati vrpce i nježno otvori kutiju. Bila je prazna! Iznenađenje nije moglo zatomiti ljutnju te prekori malu: “I ti si uništila sav onaj papir da bi omotala ovaj prazni paketić!”

Suze su ponovno navrle na lijepe oči male djevojčice. Ova se branila: “Ali, kutija nije prazna, tata. Unutra sam stavila tisuće poljubaca, za tebe i za mamu.”

Otada direktor na stolu svojeg ureda i danas drži rastvorenu kutiju, a kada netko začuđeno primijeti da je prazna, ponosni otac odgovara: “Ni najmanje. Puna je ljubavi moje male djevojčice.”

Za jednog dječaka pričaju da je nekoliko dana u razredu držao stisnutu lijevu šaku. Kad bi ga učiteljica pitala, ustao bi i odgovarao držeći stisnutu šaku. Pisao je desnom rukom i nije mu ni najmanje smetalo što si lijevom ne pomaže. Nakon nekoliko dana učiteljica, da zadovolji svoju znatiželju i ostalih učenika, upita dječaka što to drži u stisnutoj ruci. Dječak se sustezao odgovoriti, ali je na učiteljičino navaljivanje otkrio svoju malu tajnu: “Kada ujutro krećem u školu, moja mi mama na dlan lijeve ruke utisne poljubac i govori: ‘Dijete moje, drži uvijek stisnut poljubac svoje majke koja te neizmjerno voli!’ Kako da ne držim stisnutu ruku, kad se unutra nalazi poljubac moje mame.”

Nisu samo djeca osjetljiva na smisao darivanja. Evo jedne priče koja nam govori o tome kako i stariji poznaju pravu darežljivost.

Bila tako jedna mirna i zadovoljna obitelj koja je živjela u predgrađu velikoga grada. Jedne večeri, dok su sjedili oko stola, netko zazvoni na vrata. Otac otvori vrata i ugleda starca, u pokidanim hlačama i razderanom ogrtaču. Nosio je košaru punu povrća. Ponudio im je da kupe. Kako im je malo pokvario raspoloženje, da ga se riješe, kupe malo ponuđene salate i zatvore vrata. No, s vremenom starac je češće navraćao, uvijek nudeći svježe povrće. Bio je vrlo ljubazan, tako da se među njima rodilo povjerenje. I tako su mu, a da on ni ne dozna, jednog dana pred vrata kolibe u kojoj je stanovao, ostavili velik paket s novim odijelom i dobrim cipelama.

Druge večeri, dok im je donio zelenu salatu, ispriča u povjerenju: “Jučer sam pred vratima svoje kolibe našao velik paket s novim odijelom i cipelama.” Kad su to čuli ukućani, u jedan glas uzviknu: “Pa to je divno! I kako je to izgledalo u novoj odjeći i obući?” Starac sjetno ali i zadovoljno odgovori: “Pa, ne znam. Ja sam pronašao jednog čovjeka koji je bio potrebniji od mene. Njemu sam predao onaj paket…”

Sreća darivanja je jača i od želje za preživljavanjem. Istinski je siromah samo onaj koji takvo što nikad nije iskusio. A i Gospodin je jednom kazao: “Blaženije je davati, nego li primati…”

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s