Semel in anno licet insanire! – latinska je izreka koja doslovno prevedena znači: Jedanput godišnje je dopušteno poludjeti. Ova rečenica izuzetno dobro odgovara uz doba karnevala koje prethodi korizmenom vremenu. Promatrano etimološki, karneval (carnem levare) znači: ukloniti meso, a odnosi se na vrijeme iza tih manifestacija, na vrijeme Korizme.

Karneval ima veoma stare korijene. Poznavali su ga, na svoj način, stari Egipćani, Grci i Rimljani. Upravo su od ovih zadnjih pravila zabave i slobodnijeg života preuzeli i kršćani. Njome su htjeli istaknuti razliku između profanog i svetog. Potreba stavljanja maski na sebe označava tu našu želju da izađemo iz uobičajenoga, da se oslobodimo uloge koju imamo u društvu, odreknemo sebe da bismo postali netko drugi. Nakon takvih zabava uslijedio bi nagli zaokret, post, molitva i pokora. A i sam način odijevanja dobio bi sasvim nove, pobožne i čedne tonove.

Svaka kultura i svaki narod ima svoje karnevale, blagdane i narodna veselja, razdoblja ludila i zabave, kada se izlazi iz onog uobičajenog, krutog i sumornoga svakodnevnog načina života. Tako čovjek ispunjava svoju psihološku potrebu oslobađanja i rasterećenosti, ali i onu sociološku, koja ruši norme finog i uljudnog ponašanja, koji put doduše na veoma grub način. Nije ni čudo da su filozofi, promatrajući ovakva stanja, razmišljali o čovjeku i životu i domislili rečenicu koju sam citirao. Dobro je "poludjeti" – kažu oni – ako je u razumnim granicama i količinama. Osobito u ovo naše vrijeme stresa i jurnjave za vremenom vrijedi poticaj: dobro je opustiti se!

Problem, međutim, nastaje u trenutku kada shvatimo da je ova naša kultura stvorila nekoliko karnevala na godinu i dala mogućnost ljudima da luduju duže od jednoga dana. Sjetimo se svih važnijih datuma, vjerskih ili državnih, kako svima prethodi i zaključuje ih "karneval": obilato prežderavanje i skrivanje pod masku nestvarnog društvenog statusa. Razmišljam kako je od najvećih vjerskih blagdana, vrijeme u kojemu živimo, stvorilo karnevale, a vjernici su to olako prihvatili. Promotrimo malo: što je sa Haloweenom, što sa djed-božićnjacima, što sa zečićima i pilićima? Kako to da je ova lagana zabava i jeftina simbologija uspjela prekriti najveće svetinje, potisnuti križeve i slike svetaca? Razmišljam i kako je ljudska dvoličnost u današnje vrijeme postala pravilo i dostigla svoj vrhunac, tako da svatko nosi po nekoliko maski, za razne potrebe u društvu. Još me više žalosti činjenica da su ovi razvratni načini najprisutniji u onim dijelovima svijeta gdje je katoličanstvo najjače.

Što je to u čovjeku što izaziva potrebu da, s vremena na vrijeme, prkosi kulturi, ruši norme, izvrće pravila? Zašto se ono "jedanput godišnje" pretvorilo u više puta, puno puta godišnje? Stalno? Zar se čovjek doista ugodno osjeća kada živi život nekoga drugog, kada se ponaša razvratno, bez pravila?

Dopušteno je, kaže filozof, ali ne previše! I veliki sv. Augustin će reći da je sve dopušteno, ali i dodaje: sve ne koristi!

Rado bismo našu pažnju ovih dana htjeli usmjeriti na ono što slijedi nakon karnevala, a to je pepeo. Pepeo naše prolaznosti i ograničenosti. Pepeo od kojega smo svi satkani. To je vrijeme kada se spuštamo duboko u stvarnost našega postojanja i vezanosti uz prvotnoga Tvorca svega. Baš zbog toga jer je sve pepeo i u pepeo se vraća, vjernik ovih korizmenih dana, želi pojačano motriti da se sve ne raspuhne na vjetrometini ovoga svijeta u kojemu živimo.

Započeo sam sa filozofima, pa bih i završio. Naime, ne znam hoće li profesori i studenti rimskoga sveučilišta "La Sapienza" ove godine tražiti drugu prigodu da se otkače, jer su jednu već istrošili – i to, ne baš na lijep način. Spriječili su papu Benedikta XVI. da održi govor u ovom preko sedam stoljeća starom sveučilištu, koje je i osnovala Crkva 1303. godine po papi Bonifaciju VIII. Bilo je i ratova, i buna, i progona, ali je ovo prvi put da papu nisu htjeli primiti u njegovu sveučilištu. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Pitamo se u kakvom mi to vremenu živimo. Je li nastupilo vrijeme karnevala ili Korizme?

Zapravo, kad malo promotrimo i razmislimo, baš nas ni ne iznenađuje ovakav postupak, tzv. doktora i fizikoznanaca. To je nešto što se mora dogoditi. I još, sve nas to na nešto podsjeća. Korisno je, povremeno, dopustiti ljudima pod maskama da se zabave.