Jedanaestogodišnjak je napisao u školskoj zadaći o svojim osjećajima. "Ponekad u duši osjećam nemir i strah, osjećam promjene na svome tijelu, rijetko sam radostan a vrlo često nesretan. Moje prijatelje više ne prepoznajem. Često prkosim nastavnicima i rodi-teljima. Postajem agresivan prema braći i sestrama. Volim biti sam i želim da me svi ostave na miru. Roditelji mi govore da sam u pubertetu. Kada će to proći i što se sve događa sa mnom? Tko mi to može objasniti?"

Ovo su pitanja koja muče svako dijete u razdoblju puberteta. Pubertet je prijelazno razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi. U tom vremenu dječaci i djevojčice proživljavaju duboke tjelesne i duševne promjene.

Početak puberteta ne mora biti strogo određen. U djevojčica počinje oko 11 -12 godine, a u dječaka i do 2 godine kasnije. Početak i završetak puberteta ovisi o tjelesnom i duševnom razvoju svake osobe kao i o kulturnim, društvenim i materijalnim uvjetima u kojima ona živi.

Tjelesni razvoj u pubertetu

U pubertetu se događa niz tjelesnih promjena povezanih sa sazrijevanjem spolnih žlijezda. One naglo rastu i luče svoje hormone. To lučenje dovodi do pojave spolnih osobina dječaka i djevojčica. Promjene se zbivaju u cijelom tijelu dječaka i djevojčica: nagli rast, povećava se volumen pluća i promjer srca, žlijezde lojnice pojačano luče pa se javljaju akne na koži, ponekad se može pojaviti pretjerana debljina ili mršavost.

Duševni razvoj u pubertetu

Pubertet je puno više od spolnog sazrijevanja. Tjelesnu zrelost prati duševno i duhovno sazrijevanje. Ono je sporije, složenije i dublje. Duševna zrelost ovisi o odgoju i uvjetima u kojima se dječaci i djevojčice razvijaju. U ovom razdoblju djeca više ne pripadaju svijetu djetinjstva, a još nisu dovoljno zrela da preuzmu odgovornost za sebe. Ovdje roditelji imaju poseban zadatak u praćenju duševnog i duhovnog razvoja svog djeteta, jer ako pogriješe, teško će ispraviti izgubljeno vrijeme i ljubav svoje djece.

U središtu promjena je spolno sazrijevanje te se javlja interes za suprotni spol. Žele biti primijećeni, prihvaćeni, voljeni i u središtu pažnje. Vrlo često su nezadovoljni svojim izgledom, pate i povlače se u sebe. Često maštaju i nerealni su u očekivanjima od sebe i drugih. Vrlo su kritični prema odraslima, bore se protiv autoriteta, žele biti samostalni, osjetljivi su te imaju nagle promjene raspoloženja.

Najveći napor u ovom razdoblju kod djece treba usmjeriti na usklađivanje svojih želja i potreba, s jedne strane, te dužnosti i obveza u obitelji i u školi, s druge strane. Da bi postigla duševnu zrelost, potrebna im je stalna briga, emocionalna podrška i potrebno vrijeme od strane odraslih. Zbog složenosti ovog razdoblja i stalne borbe s pravilima odraslih, djeca su u sukobu s roditeljima i nastavnicima.

Sukobi u pubertetu

Živimo u dekadentnom vremenu. Mladi više ne poštuju roditelje. Drski su, nestrpljivi, posjećuju taverne i nemaju nikakve samokontrole. (Natpis na jednoj egipatskoj grobnici iz razdoblja 3000 godina pr. Krista).

Ove rečenice i slična mišljenja i danas čujemo, što nam govori da uvijek postoji sukob među gene-racijama. Sukobi se odnose na nerazumijevanje osjećaja, potrebe za slobodom, moći, zabavom i ljubavi, te gledanju na isti problem, ali iz očiju djece i roditelja. Ovo često rezultira sukobima i svađama i osjećajem roditeljske nemoći.

Prijelaz iz djetinjstva u mladenaštvo prava je mala revolucija u životu svakoga mladog bića.

Djeca se počinju osjećati važnima a nisu snažna ispuniti očekivanja okoline. Zato imaju osjećaj da ih odrasli ne razumiju i ne prihvaćaju, povlače se u sebe, gube povjerenje u vlastite roditelje i ponekad upadaju u loše društvo, što za njih može imati najtragičnije posljedice.

Najčešći uzroci sukoba roditelja sa svojom djecom:

- neposlušnost,
- kasno dolaženje kući,
- sumnjiva druženja,
- svađe sa braćom i sestrama,
- laganje,
- nemarnost u izvršavanju obveza u obitelji i u školi,
- eksperimentiranje s cigaretama i alkoholom.

Najčešći uzroci sukoba djece s roditeljima:

- nedosljednost u poštivanju bračnih drugova,
- alkoholizam u obitelji,
- nedovoljan trud roditelja oko odgoja djece,
- neznanje, nerazumijevanje i nesposobnost roditelja za rješavanje njihovih problema,
- zanemarivanje, nasilno rješavanje problema i nasilje u obitelji.

Kako pomoći roditeljima i djeci

Nakon analize ankete među roditeljima i djecom u gore navedenim činjenicama, vidljivo je da u većini naših obitelji vlada ozračje sukoba bez osjećaja sigurnosti, povjerenja, blizine i strpljenja. Važno je o problemima razgovarati. U razgovoru moramo uvažavati mišljenja i stajališta djece. Djeca u odgoju moraju prepoznati roditeljsku ljubav.

Savjeti roditeljima:

- nađite vremena za smireni razgovor,
- pažljivo poslušajte što o pubertetu zna vaše dijete,
- razvijajte kod djeteta temeljne osjećaje i sposobnosti: osjećaj sigurnosti, osjećaj uspješnosti i mogućnost prihvaćanja različitosti,
- govorite im istinite i kratke informacije na postavljena pitanja,
- govorite o vlastitim vrijednostima i stavovima,
- budite živi primjer svome djetetu,
- ako nešto ne znate, potražite informacije kod stručnjaka.

Dragi roditelji, imajte uvijek na umu da ste vi željeli roditi svoju djecu i sigurno želite da oni odrastu u odgovorne i sretne ljude, a za to vam je potrebno mnogo međusobne iskrenosti, poštovanja, ljubavi i vremena.