"Želim život!", glasila je poruka Ane Rukavina Erceg, 29-godišnje novinarke lista Vjesnik, oboljele od leukemije, kojom je duboko ganula i senzibilizirala hrvatsku javnost ukazavši na problem dotad nedovoljno razvijenog sustava dobrovoljnog darivanja koštane srži u Hrvatskoj. I nakon njezina iskrenog vapaja iz bolesničke sobe, u studenom 2006. godine, pokrenuta je akcija "Želim život!" tijekom koje smo bili svjedoci iznimne plemenitost i dobrote mnogobrojnih osoba, tvrtki i udruga koje su željele vratiti nadu u život jednoj mladoj osobi.

Sa svim sredstvima koja su pristigla na Anine račune, po njezinoj želji i želji njezine obitelji osnovana je "Zaklada Ana Rukavina" s ciljem povećanja Registra i osnivanja Banke krvi iz pupkovine. Istovremeno, otvoreni su brojni kanali prikupljanja pomoći kako bi se svakom humanom čovjeku u Hrvatskoj omogućilo da daruje svoj prilog "za život".

Anina želja - ispunjena

Ana je uvijek rado isticala sljedeću misao: "Moja je najiskrenija želja, a tome se nadaju i moja obitelj i liječnici, da mi nađu donora u Europi i da sav novac koji skupimo, a duboko vjerujem da će ga biti dovoljno, uložimo u pokretanje i širenje hrvatske donorske mreže, jer leukemije i limfomi nisu rijetke i neuobičajene bolesti... Nikada nije kasno da pokrenemo dobru stvar, samo nek' se već jednom zakotrlja. Igrom slučaja moje je pismo izazvalo empatiju kod velikog broja ljudi i možda ih potaklo da shvate koliko je taj registar važan. On može spasiti puno više ljudi od jedne novinarke. Ponekad velike stvari krenu sasvim spontano i slučajno, i od bezazlenog e-maila nastane lavina... Doniranjem novca značajno možemo ubrzati čitavu priču i zato treba javnosti objasniti koliko je priča jednostavna i prijeko potrebna, i skupiti puno, puno, puno novčića..."

Iako je Ana nažalost izgubila bitku s opakom bolešću, svojom inicijativom o osnivanju registra darovatelja koštane srži (organ koji proizvodi krvne stanice, eritrocite, leukocite i trombocite; nalazi se u kostima zdjelice i koštane srži) i banke krvi iz pupkovine dala je novu nadu oboljelima.

"Registar je dotad imao 156 uzoraka koji su prikupljeni u zadnjih deset godina, uglavnom od roditelja, braće i sestara nekih oboljelih. Mi smo 15. prosinca 2007. godine obilježili godišnjicu uzimanja uzoraka potencijalnih darivatelja i time sa novinarkom Silvijom Sečen zaokružili nama dotad nedosanjanu brojku od 30.000 uzoraka prikupljenih tijekom 135 akcija u 83 grada diljem Hrvatske", rekla nam je Anina majka Marija Rukavina, upraviteljica "Zaklade Ana Rukavina".

Time je, pojašnjava, završila prva faza aktivnosti Zaklade, a započinje druga - tipizacija uzetih uzoraka. Dosad ih je obrađeno 1413, a za punu operativnost i nalaženje nesrodnog donora u nacionalnom registru, koji je najmlađi u Europi, treba najmanje 3000 tipiziranih uzoraka. Kako svaka tipizacija stoji 1000 kuna, potrebna su znatna financijska sredstva, odnosno, treba prikupiti 30 milijuna kuna.

Svoju humanost iskazala je odmah i vlada RH donirajući dva milijuna kuna, te privatni poduzetnik Tomo Horvatinčić koji je donirao milijun kuna u te svrhe.

Pomoć znanih i neznanih

No, najveće donacije "Zaklada Ana Rukavina" je prikupila od malih donatora, poput čovjeka koji radi u luci Ploče i svaki mjesec od plaće šalje 25 kuna, zatim jedne majke iz Vukovara, koja je prva uplatila 50 kuna na Anin račun. Tu su još brojni hrvatski branitelji koji izdvajaju oko 50-tak kuna, te mnogobrojni znani i neznani koji nastoje pomoći na razne načine: od prodaje sadnica jelki, donacijom 18 skupocjenih umjetničkih slika iz privatne zbirke, pa sve do prodaje kolača i jabuka, itd. Mnoge su obitelji u svojoj najvećoj tuzi za svojima najmilijima umjesto cvijeća i vijenaca uplatile priloge za Zakladu. Čak je i jedno vjenčanje organizirano u humanitarnom ozračju!

Svoje usluge darovalo je stotine ljudi velikih srca: novinari, glumci, pjevači, gospodarstvenici, producenti, zaštitari, manekenke, studenti, kreatori, stilisti, kipari, slikari, informatičari, roletari, frizeri, scenografi, kompozitori, voditelji, barmeni, učenici, profesori, kućanice, političari, dizajneri, izviđači… Svi oni postali su članovi najveće hrvatske obitelji darujući kunu za spas mnogih života ili pristupivši u Zakladu kao dobrovoljni darivatelji koštane srži. Zahvaljujući tim prekrasnim ljudima s velikim, humanim srcem prikupljeno je četiri milijuna i 400 tisuća kuna!

Sve to svojevrsna je potvrda volonterima, te članovima upravnog i izvršnog odbora da rade kvalitetno i pošteno, ali prije svega - s ljubavlju.

To sve ohrabruje i one koji su koštanu srž dosad bili prisiljeni tražiti u Europi, čak i svjetskom registru, jer je sada puno veća mogućnost pronalaska adekvatnog tj. podudarnog donora kod nas. Naime, sadašnja je mogućnost pronalaska nesrodnog darivatelja koštane srži - dvoje na deset oboljelih. S ovim registrom te se šanse udvostručuju: četvero donora na deset bolesnika, a još i više s krvi pupkovine. Velikim uspjehom smatra se i otvorenje javne Banke krvi iz pupkovine "Ana Rukavina" na KBC-u Rebro 28. ožujka 2007. godine, gdje je spremljeno 110 uzoraka krvi iz pupkovine.

"Pravo na to da svoje dijete osiguramo u slučaju da mu iz bilo kojeg razloga budu potrebne matične stanice iz pupkovine sačuvane pri porodu, temeljno je pravo svake obitelji. Također, pravo da ponudimo pomoć prijatelju, sugrađaninu, roditelju, svojem djetetu putem Registra i Banke, pravo je svakog čovjeka i svakoga građanina. Ostvarivanje tog prava, misija je naše zajedničke humanitarne akcije. Radimo to i zbog onih koje vi ne vidite, onih koji boluju u tišini sterilne jedinice tužnih pogleda… i malih nemoćnih, ćelavih glavica", istakla je duhom iznimno snažna gospođa Marija Rukavina, koja je u siječnju ove godine od predsjednika Mesića u ime pokojne Ane primila odličje "Red Danice hrvatske".

Povući će se, kaže, tek kad završi svoju ovozemaljsku misiju, jer je dala zavjet svojoj pokojnoj kćerki Ani, svom nikad prežaljenom anđelu, da će nastaviti ono što je ona bila započela. A dotad će se svakog jutra iznova morati suočavati s bolnom stvarnošću da neće tog dana otići sa steriliziranom termos-bocom u bolnicu na Rebro, nego put groblja Mirogoja, gdje u miru zajedno počivaju njezini najmiliji - kćer Ana i njezin otac Gordan, koji je 2003. godine preminuo od karcinoma pluća u 54. godini života.

DONACIJE

Svi zainteresirani građani sredstva mogu donirati:
- pozivom na tel. 060 9012
(6,10 kn, PDV uključen)
- on-line donacijom putem:
www.zaklada-ana-rukavina.hr
- uplatom na žiro račun Zaklade: 2340009-1110261855- poziv na broj 10 – donacija za provođenje
HLA tipizacije

BAND AID PJESMA

"ŽELIM ŽIVOT"

Rijekom života
Što na nebu hlapi,
teče bezbroj krhkih,
a prekrasnih kapi.
Kad gledaš iz daljine
sve jednake se čine,
al' svaka ima lice
i svaka ima ime.
I svaka ima srce,
što za ljubav tuče,
što stremi prema gore
kada dno ga vuče,
svaka od njih sjajem
beskonačnog blista,
bez svake od njih rijeka
više nije ista.
I zato mi smo tu
svi skupa,
k'o velika, topla
pružena ruka,
plamičak nade
u tjeskobnoj noći,
nade da jutro će doći
ja želim život,
a znam da život nema cijenu,
ali vjerujem
kad dobre snage se pokrenu
da pravi će potez
u pravome trenu
otkloniti prijetnje,
zlokobnu sjenu
i spasiti nečije dijete,
majku, oca ili ženu…

Presađivanje organa

Nešto veću sreću od pokojne Ane glede transplatacije imale su gospođe Ljiljana Martić iz Zagreba i Zlata Marović iz Splita, inače obje članice Hrvatske udruge "Transplant". Ova udruga djeluje od 2005. godine, a osnovale su je osobe s transplantiranim organima. Vrlo brzo su se u rad udruge uključili i zdravstveni djelatnici s područja transplatacijske medicine.

"U Hrvatskoj danas živi oko 3800 osoba s presađenim organima - oko 1500 s presađenim bubregom, 400 s jetrom, 60-tak sa srcem, 50-tak multi-organskih (gušterača - bubreg, jetra - bubreg) i oko 1800 s transplantiranom koštanom srži. Također, oko 600 osoba je na listi čekanja za transplataciju, dok na dijalizu ide oko 2700 osoba" - rekla je Tanja Watz iz Hrvatske udruge "Transplant".

Watz je istakla da uz brojne aktivnosti udruga stavlja veliki naglasak na razvoj zdravih stilova života. Sportsko-rekreacijske aktivnosti su, kaže ona, osobito važne za osobe sa zdravstvenim tegobama ili tjelesnim oštećenjem. Uz treninge, susrete i sportske igre transplantiranih, reprezentacija transplantiranih osoba sudjelovala je i na XVI. međunarodnim igrama 2007. godine u Bangkoku, odakle se vratila s tri osvojene zlatne medalje. Također, reprezentacija se već priprema za V. europske igre transplantiranih i dijaliziranih u Njemačkoj ove godine, kao i za XVII. međunarodne igre u Australiji. S obzirom na značenje i pojačani interes, udruga je pokrenula osnivanje Hrvatskoga sportskog društva "Transplant", koje će preuzeti ovaj segment rada.

Bitan dio budućeg rada okrenut je prema transplantiranoj i dijaliziranoj djeci i mladima, kao i oboljelima od teških kroničnih bolesti. Uz stalni program obrazovanja, edukacije i pomoći pri zapošljavanju od ove godine udruga pokreće projekt "Ljetni kamp", kojim će osigurati ovoj djeci i mladima ljetovanje primjereno njihovom zdravstvenom stanju. U okvirima međunarodne suradnje omogućit će se određenom broju djece i mladih odlazak u Tackers, skijaški kamp u Švicarskoj.

Zaklada "Transplant"

Također je pokrenuto osnivanje Hrvatske zaklade "Transplant", koja će biti nositelj Kuće transplantiranih kao i humanitarnih aktivnosti pronalaženja i raspodjele sredstava za osiguranje dijela osnovnih uvjeta liječenja koji nije pokriven osnovnim zdravstvenim osiguranjem.

"Cilj rada udruge prvenstveno je povećanje broja transplantacija, poticanje pojedinaca na aktivno uključivanje u brigu o vlastitom zdravlju kao i kreiranje zdravstvene politike. Uz rad na poboljšanju kvalitete življenja i liječenja transplantiranih osoba, udruga djeluje i kao podrška Transplantacijskom programu Ministarstva zdravstva Hrvatske. Aktivno sudjelujemo u reformi zdravstva, a djelujemo i na području socijalne skrbi, obrazovanja i zapošljavanja oboljelih i osoba s invaliditetom", objasnila je Tanja Watz.

Novi život na dar

Iznimno vedra i optimistična gospođa Ljiljana Martić nam je iznijela svoje vrlo dojmljivo svjedočanstvo o tome kako je proživjela čak dvije transplantacije bubrega. Naime, razboljela se 1989. godine, kad su je iznenada počele jako boljeti noge, da bi od 1990. godine pune tri godine išla na hemodijalizu. Novi, stopostotno podudaran bubreg dobila je 1993. godine od svoje majke, koja je prethodno obavila sve pretrage.

"Iako su mi liječnici pojasnili sve rizike transplantacije, potpisala sam papir da na presađivanje ovog organa pristajem pod vlastitom odgovornošću. I sve je, hvala Bogu, dobro prošlo. Nakon mjesec dana izašla sam iz bolnice i posve se dobro osjećala, baš kao i moja majka, koja i danas normalno živi s jednim bubregom koji je preuzeo funkcije onoga drugog", ispričala nam je Ljiljana Martić.

Ubrzo nakon transplantacije ona se udala, rodila zdravu kćerkicu, iako je za vrijeme trudnoće pila lijekove. Čak su se i ginekolozi prevarili rekavši da će je roditi carskim rezom, a ne prirodnim putem, što se na kraju dogodilo.

I s novim bubregom sve je dobro funkcioniralo do 2000. godine, kad je jednostavno otkazao, pa je ponovno išla na dijalizu do 2005. godine. U kolovozu iste godine transplantirana je drugi put, ali u Grazu. Ovaj put bubreg je dobila od mrtve osobe. Na Austriju se odlučila jer se kod nas na presađivanje čeka minimalno desetak godina, pa čak i više. Tamo je provela 25 dana, a bilo je manjih problema koji su se uz lijekove i terapiju stabilizirali.

Gospođa Ljiljana nam je otkrila kako je sigurna da joj je zahvaljujući Božjoj dobroti darovan novi bubreg i to na vrlo čudesan način. Naime, rekla je kako je cijeli život željela otići u Međugorje baš na blagdan Velike Gospe, i to joj se konačno ispunilo te 2005. godine.

"Iako dosta bolesna i iscrpljena od dijalize, popela sam se bez problema na Podbrdo i Križevac. Jednostavno me Gospa ojačala i dala mi nevjerojatnu snagu. K tome, priredila mi je veliko iznađenje. Drugog dana po povratku kući pozvali su me iz Austrije na transplantaciju jer su mi pronašli novi bubreg od mrtve osobe. A na tu milost sam čekala od veljače, kad sam došla na njihovu listu. I tako se svake godine odonda idem zahvaliti Gospi za tu milost. Inače, volim otići i na Kamenita vrata, gdje dobijem poseban osjećaj olakšanja", posvjedočila je gospođa Ljiljana, koja radi sve poput ostalih zdravih osoba.

Svjesna je da cijeli život mora biti pod liječničkom kontrolom, no to je uopće ne zabrinjava. Naprotiv, kako je veseli tip osobe, malo toga je može pokolebati. I što je najvažnije, zna da nije sama u svojoj bolesti jer nailazi na podršku kod liječnika, obitelji i prijatelja.

S vjerom je lakše

Na njezinu priču nadovezala se i gospođa Zlata Marović, budući da ih većina ima slične priče.
Ona smatra da je važno prihvatiti taj križ i da ga je lakše nositi ako si vjernik. Napominje kako je sigurna da im Bog jako pomaže, te da je on potpora i najveći prijatelj. Tako joj je navečer, kaže, lakše leći jer može popričati s njim i čuti ga kako joj govori: "Ti samo mirno spavaj, ja ću te čuvati..."

Gospođi Marović su bubrezi otkazali prije pet godina, nakon što je od šoka kad joj je poginuo suprug, dobila visoki tlak. U početku se osjećala nemoćno i malaksalo, ali se ipak pokušala trsiti u životu zbog dvoje djece.

"Shvatila sam da čovjek nema granica, a Isus mi je uzor jer sam gledajući u njegov križ hrabro podnosila patnje koje je život nosio sa sobom. Išla sam dalje, otvorili su mi se neki novi horizonti. Stekla sam i puno novih prijatelja, pa kad dolazim u Zagreb na kontrolu, prvo razmišljam kako ću vidjeti njih, a tek onda usput obaviti kontrolu. Uvijek sam si govorila da moj Bog zna što radi, jer ima svoj plan. A na meni je da ga otkrijem", otvorila nam je dušu gospođa Marović.

Tako ju je iznenadio nakon samo godine i pol čekanja na listi za presađivanje bubrega, kad su je pozvali iz bolnice u Zagrebu da joj je nađen donor. Naime, obitelj žene koja je imala izljev krvi u mozak odlučila je donirati njene organe i na taj način su ona i još jedna druga osoba dobili njezine bubrege i priliku za novi, puno kvalitetniji život.

Ona se često sjeti da Bog voli hrabre, a svim onima koji ne vjeruju, poručuje neka iskušaju koliko je dobar Gospodin.

Hrvatska udruga "Transplant"
Grškovićeva 5, 10 000 Zagreb
Tel. 01/5617-783
GSM: 091/7299-058
Žiroračun: 2484008-1103005070