Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Lurd 1858. – 2008.
 
MOLITVA

Piše: Božo Barun

 
"Pokora! Molite se Bogu za obraćenje grešnika"

Na sam spomen Boga i Djevice Marije, majke Isusove, misao nam se odmah veže uz molitvu. Što je to prisutno i toliko privlačno u molitvi da je ona postala spona, most između nas i Boga, između nas i Djevice Marije, čak između nas i drugih ljudi, naših bližnjih? Zašto nam Isus Krist, Blažena Djevica Marija, svi sveci, duhovni oci, učitelji i duhovni voditelji žarko preporučuju moli-tvu, uporno naglašavajući njezinu čudesnu djelotvornost i neophodnost ako želimo stupiti u 'ozbiljnu' vezu s Bogom, ako želimo svome životu dati smisao?

Iako ima onih koji, zbog nevjere ili nedostatka osobnog iskustva, takvo mišljenje smatraju pretjerivanjem, mnogi je svesrdno prihvaćaju i istodobno se s pravom iznova pitaju u čemu leži ta predivna i pomalo tajanstvena moć molitve.
Premda su o molitvi izgovorene bezbrojne propovijedi, održana brojna stručna izlaganja i seminari i napisano još više priručnika i raznih molitvenika, ona se ipak ne da dokraja raščlaniti, do kraja imati. Na neki način, ona traži da joj se predamo, da u krajnjem slučaju ona upravlja nama, a ne mi njome. Ona je kao more u kojemu plivamo, ronimo, izranjamo, koje nam daje svježinu, daje sebe, a nikad ga ne možemo svega posjedovati. Stoga je molitva, tako shvaćena i prihvaćena, oduvijek bila prava duhovna dragocjenost svima koji vjeruju, koji imaju povjerenja, a pogotovo malenima, neznatnima, zanemarenima i siromašnima. Molitva je zapravo prirodna, prihvatljiva i potrebna svim ljudima dok su god prirodni. Utkana je u naše svakodnevne odnose i u sve vidove komunikacije, dajući im kako milinu tako i čvrstinu.

U istinskoj molitvi i po molitvi prožetu povjerenjem i predanjem događa se tajanstveni susret osoba koji u sebi ne uključuje samo riječi, već i slušanje, pogled, dodir, slutnju, čežnju, iščekivanje... Zapravo, cjelokupnu intimu dvaju bića. Takva molitva nosi molitelja, a ne on nju, usmjerava ga, vodi i dovodi cilju. Stoga ona može, zapravo, i mora jednom doseći svoju puninu u nepovratnom sjedinjenju dviju osoba.

Molitvena poruka Lurda – nebeska pedagogija

Lurd i molitva nerazdvojivi su, kako u pojmovnom smislu tako i u stvarnosti. Oni su zapravo sinonimi. Već prvi znak neobične pojave koja se ukazala pred njom, u maloj Bernardici izaziva potrebu za molitvom. To je spontana reakcija djeteta koje treba molitvu kao što treba jelo i piće. Kod male vidjelice, u prvom ukazanju, molitva je bila izraz potrebe za zaštitom od nečega novog i nepoznatog (škropljenje 'prikaze' blagoslovljenom vodom, stavljanje znaka križa na sebe), a istodobno odraz potrebe da otkrije pravo značenje i pravu svrhu 'pojave' koja se izravno njoj obraća. Kad je otklonjena opasnost od zle prijevare, molitva kreće dalje, vodeći vidjelicu k izravnijem kontaktu, da kroz njega traži odgovor koji je iznad vidljive stvarnosti. I on se događa. Molitva, malo pomalo, razgoni tamu koja je dijelila ovostrano i onostrano.

Ovdje zapažamo jednu divnu nebesku pedagogiju koja zna što želi postići i kako će to izvesti. Ona pri tom poštuje osobnost i sposobnost onoga komu se obraća, istodobno ga uvodeći u nove spoznaje i darujući mu nove sposobnosti. I na taj se način događa preobrazba osobe koja se moli, koja se dade voditi od molitve. Cilj te preobrazbe je da osoba prenese i posvjedoči poruku neba, a ne da izazove senzaciju kod znatiželjnika. Kako vidimo, nebo za ovu službu ne traži ovozemaljske genijalce, već jednostavne i ponizne osobe koje se daju i mogu oblikovati od Duha.

Samo jedan kratki izvještaj očevica govori nam mnogo o čudesnosti i ljepoti lurdskih molitvenih susreta: "Bernardica je završavala prvu deseticu, kad se zbila promjena na njezinom licu. Pokret prstiju i usana je prekinut. Nastavlja, ali nepravilno. Čini se da joj radost zadržava disanje, i zaustavlja molitvu. Smiješak, nakloni, veliki znakovi križa, kakve još nikada gospodin Estrade nije vidio pa će kasnije reći: Ako se u nebu križa, onda se to čini samo tako. Poslije toga odvija se razgovor. Bernardica govori ali zvuk njezinih riječi se ne čuje. Samo se usnice miču. Potom sluša. Čudi se. Glavom daje potvrdni znak, potom niječe. Časovito se ražalosti, ali zatim se opet smije, otvoreno, veselo, na način kojim u svojoj krajnjoj jednostavnosti zadržava u sebi nešto što nadilazi stvarnost."
O čemu to ove dvije osobe, jedna nebeska a druga zemaljska, tako povjerljivo i toliko emotivno razgovaraju? Kad su i kako uspostavile toliku bliskost i povjerenje?

Onima koji su proučavali i ispitivali izbliza ove događaje, Bernardica je rekla da je s Gospom razgovarala o mnogočemu što se tiče vjere i vjerskog života. Bilo je tu intimnih tajnih, ali i javnih poruka, opomena, savjeta, iskaza i odgovora na postavljena pitanja. Bernardica je pred Gospu iznosila svoje molbe i molbe koje je redovito primala od drugih ljudi. No i Gospa je nešto zamolila, ne samo Bernardicu, nego i sve vjernike, sve molitelje. Što? Između ostaloga zatražila je: "Molite se za obraćenje grešnika!"

Molitva za obraćenje

Da, to je žarka molitva Lurda koja izvire iz dvaju srdaca – Isusova i Marijina. Bezgrješna majka moli i traži stalnu molitvu za svoju grješnu djecu! Traži da i mi molimo jedni za druge. Ovo je zaista spasonosno i veoma dirljivo, do suza dirljivo. Što nam otkriva ova Marijina molba upućena po Bernardici? Mnogo toga.

Kao prvo, otkriva nam, zapravo nas podsjeća na veliku Božju i Marijinu ljubav prema ljudima općenito, a naročito prema grješnicima kojima prijeti vječna propast.

Kao drugo, daje nam na znanje da Bog i Marija imaju povjerenja u nas i naše molitve. Traže da im preko molitve budemo suradnici.

Kao treće, potvrđuje da je naša molitva zaista moćna. Toliko je moćna da može dovesti i da stvarno dovodi do obraćenja i spasenja i najtežih grješnika.

I kao četvrto, želi nas poučiti da molitva za druge mijenja i onoga koji moli, uvećava međusobnu solidarnost i ljubav koja je mjerilo vrijednosti svega što je ljudsko i božansko.

A kad molitvi pridružimo još i pokoru, eto nam snage pred kojom će pokleknuti i sam knez tame sa svim svojim četama. Eto nade i za one koji su već bili pred vratima pakla.

Sve ovo što vidimo, čujemo i na druge načine uočavamo, s pravom možemo nazvati lurdskom školom molitve koju na poticaj Duha Svetoga predvodi majka Marija. A kamo je predvodi? Predvodi je k vrhuncu molitvenog života - zajedničkoj svetoj misi, koja na otajstven ali stvaran način prima i daruje sve, koja preobražava sve. Ako već nismo, što prije se 'upišimo' u tu školu i molimo učeći, učimo moleći. Budimo Isusovi i Marijini učenici, a time i suradnici u spasenju svijeta, u spasenju svakog čovjeka, u spasenju svakog grješnika.

Molitvena nakana za ožujak

Poučeni nebeskom pedagogijom i zahvaćeni lurdskim molitvenim ozračjem, kroz ovaj mjesec molimo srcem koje vjeruje, srcem koje se nada i ljubi. Molimo da bi u radosti Kristova uskrsnuća Marijin "Da", Marijin "Evo me", koji je otvara Božjem majčinstvu, postao za svakoga od nas uzor i snaga, da vlastiti život otvori posvemašnjem vršenju Božjeg nauma i služenju svakom bratu i sestri u potrebi, a naročito grješnicima.

 


1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s