Odrastanje je avantura u ljudskom životu, koja mijenja djecu u mlade i odrasle ljude. U složenim odnosima između djece i neposredne okoline mijenjaju se njihovi roditelji, braća, sestre, mijenja se svačiji život i donosi nova iskušenja, saznanja i odnose. U ovom razdoblju mladi su izloženi različitim rizicima, kojima su skloni upravo zbog želje za iskušavanjem izazova, zbog potrebe za natjecanjem, zbog traganja za vlastitim identitetom. Potreba za izgradnjom samostalnih stavova i slobode na jednoj strani, te negiranja autoriteta dovodi do sukoba s roditeljima i nastavnicima u školi. Upravo u ovom razdoblju mladi su najranjiviji i najbuntovniji jer ne mogu sagledati stvarne mogućnosti. Mladi i njihovi roditelji su zbunjeni i ogorčeni u novonastalim okolnostima te ne prepoznaju vlastitu djecu. Adolescencija je vrijeme kada mladi trebaju izaći na kraj s vlastitom nesigurnošću, stidljivošću, prvim društvenim neuspjesima i usamljenošću. Često sve te osjećaje prikrivaju agresijom i nepristupačnošću. Odrastanje je obiteljsko zbivanje Adolescencija nije ni djetinjstvo ni odraslo doba. U ovom razdoblju mladi moraju izgraditi zrelu ličnost, prihvatiti vlastitu osobu, vlastiti izgled i tijelo, usvojiti mušku odnosno žensku ulogu u društvu, usvojiti moralne i etičke vrijednosti, razviti osobne stavove, postići emocionalno osamostaljivanje od roditelja, izgraditi zrele odnose s vršnjacima istog i suprotnog spola i postupno se pripremati za socijalnu i ekonomsku samostalnost. Na ovom putu i adolescenti i roditelji doživjet će niz nelagoda i frustracija, ali i niz novih spoznaja, uzbuđenja i otkrića. Zbivanja su u obitelji u doba adolescencije burnija no prije i poslije toga razdoblja. Jedna majka mi je ispričala svoju priču. Majka je troje muške djece i sva trojica su srednjoškolci i u pravom je šoku. U njenoj kući se stalno čuje svađa i povišeni tonovi, lupanje vratima kao odgovor za neslaganje s ukućanima. Ponekad se i potuku. Tražila je pomoć, no sve je to kratko trajalo. Zabrinuta je jer su njena djeca do prije godinu dana bila poslušna i mirna. U mnogim obiteljima se slično događa. Najvažnije pravilo koje roditeljima može pomoći da to razdoblje prebrode uz najmanje potresa jest prihvaćanje načela budnosti, promatranja, pregovaranja i postupnog mijenjanja pravila, odnosa i ponašanja. U tim promjenama trebaju postupno mijenjati i sebe, jednako kao što se mijenjaju i njihova djeca. Odrastanje je obiteljsko zbivanje, neprekidna dvosmjerna komunikacija u kojoj roditelji uvijek ostaju roditelji, a djeca uvijek djeca, sa zajedničkom željom da od zbunjenih mladih i zabrinutih odraslih na kraju procesa nađemo samopouzdane zrele mlade ljude i, iako ponekad pomalo umorne, zadovoljne roditelje. Kako komunicirati s adolescentima - Postavljajte jasna pravila, odredite granice i upozorite na posljedice prelaska granica; - Ohrabrujte iznošenje ideja i dojmova neovisnosti; - Posvetite adolescentu puno pozitivne pažnje: razgovarajte, pohvaljujte, nagrađujte, družite se... Adolescenti čiji su roditelji topli i otvoreni za jasnu komunikaciju te skloni nagrađivanju za pravilne postupke, pokazuju veće samopoštovanje i veću neovisnost; - Kada žele s vama razgovarati, iskoristite priliku, ma koliko imali obveza; - Najčešće je vanjski izgled problema u adolescenciji dramatičniji nego što je stvaran problem; - Kritizirajte određeno ponašanje a ne osobine, npr.: "Soba je neuredna", a ne: "Ti si lijenčina"; - Poštujte potrebu za privatnošću, ne ulazite u sobu bez dogovora ili kucanja, ne "prekapajte" po stvarima. Nemojte raditi sljedeće: - Ne primjenjujte tjelesno kažnjavanje; - Ne ironizirajte izgled i osobine jer je vrlo osjetljiv i nesiguran; - Ne dopustite da u vašem domu zavlada šutnja; - Ne ismijavajte mišljenje koje vaše dijete iznosi; - Ne držite "propovijedi" pred drugima, osobito prijateljima; - Ne dajte savjete koji nisu traženi; - Ne moralizirajte i ne pričajte kako je bilo u vaše vrijeme. Dragi roditelji, želim vam mnogo strpljenja i uspjeha u komunikaciji s vašim adolescentom. |