Povišena tjelesna temperatura se javlja kao popratna pojava različitih stanja, najčešće nekog upalnog događanja. Povišenje temperature je dokaz da se organizam bori s uzročnikom infekcije i nastoji ga svladati. Prva je reakcija roditelja na povišenu tjelesnu temperaturu (vrućicu ili febrilitet) strah i zabrinutost da je njihovo dijete u teškom stanju, koje zahtijeva neodgodiv liječnički pregled i/ili intervenciju. Međutim, povišena tjelesna temperatura je samo jedan od općih simptoma bolesti, koji može biti i jedini, a ponekad je i vrlo brzo prolazan, iza kojeg se najčešće ne krije neka ozbiljna i opasna bolest.

Pri pojavi vrućice nije dovoljno prisloniti ruku na čelo djeteta i reći da "...dijete ima temperaturu...", nego treba uzeti toplomjer i izmjeriti tjelesnu temperaturu. Osim klasičnih živinih toplomjera, danas postoje i digitalni, kojima se na brz i jednostavan način moguće orijentirati o visini tjelesne temperature. Manjoj djeci se tjelesna temperatura mjeri rektalno (u guzi) ili u uhu (uporabom ušnog toplomjera), dok se kod veće djece preferira aksilarno (u pazušnoj jamici) mjerenje.

Normalna temperatura mjerena u guzi (rektalno) je između 36 i 37.5 °C, srednje visoka između 38 i 39 °C, a visoka iznad 39 °C.

Da bi bili sigurni da se ne radi o težem stanju, uz mjerenje temperature, roditelji trebaju obratiti pozornost i na postojanje drugih, vrućici pridruženih simptoma, koji mogu biti znak teže ili ozbiljnije bolesti.

Najčešći razlog vrućice kod djece je virusna infekcija, koja se očituje i drugim simptomima, kao npr. kašljem, sekrecijom iz nosa i/ili očiju, povraćanjem, proljevom, odbijanjem hrane, mirnoćom djeteta, nezainteresiranošću za igru i okolinu, bolovima u mišićima. Vrućica u slučaju virusnih infekcija traje obično 3-4 dana i spontano prolazi, a dijete je dobro raspoloženo i njegovo opće stanje nije teže narušeno. U slučaju virusnih infekcija ne valja davati antibiotike, jer na veliku većinu virusa antibiotici jednostavno ne djeluju. Kod bakterijskih infekcija, pogotovo težih, uz vrućicu je narušeno i opće djetetovo stanje, a i drugi su simptomi češći i izraženiji. U ovim se slučajevima, nakon pregleda i laboratorijskih nalaza, po preporuci liječnika, uz simptomatsko liječenje, daju i antibiotici, a ponekad je potrebno i bolničko liječenje.

Vrućica je, kao prolazna pojava, moguća i nakon primjene nekih cjepiva. Na to će, pri cijepljenju djeteta, roditelje upozoriti pedijatar i medicinska sestra te će im dati savjet o ispravnom postupanju.

Već kod prve pojave vrućice roditelji su vrlo uplašeni i često zbunjeni odlučivanjem posjetiti liječnika ili ne. Pojava vrućice u djeteta mlađeg od 3 mjeseca, kao i porast temperature iznad 40 °C, bez obzira na dob djeteta, svakako zahtijevaju pregled liječnika. Ukoliko se osim febriliteta pojave neki od simptoma, koji bi mogli upućivati na težu infekciju ili bakterijsku bolest (često povraćanje ili proljev, izrazita mirnoća ili pretjerana iritabilnost djeteta, osip, teškoće disanja i/ili mokrenja, bol u bilo kojem dijelu tijela), također je potrebno što prije odvesti dijete k liječniku.

U procjeni povišene tjelesne temperature svakako treba obratiti pozornost na dob djeteta i okolinske uvjete. Posebno se to odnosi na novorođenčad i mlađu dojenčad, koja su u hladnoj okolini naročito sklona brzom pothlađivanju te na svu djecu u vrućim ljetnim mjesecima, kad može doći do tzv. "pregrijavanja djeteta".

Skidanje povišene tjelesne temperature je najbolje započeti tzv. fizikalnim mjerama (tuširanje mlakom vodom, kod mlađe djece kupanje u kadi, oblozi od ustajale vode). Djetetu treba davati što više tekućine. Ako je dijete na prsima, treba nastaviti sa što češćim podojima, čime se u organizam unosi ne samo tekućina nego i hrana, ali se organizam i osnažuje u borbi s uzročnikom infekcije. Dijete treba lagano obući, a kad spava u kolijevci, pokriti ga samo laganim prekrivačem ili plahtom, kako se ne bi dodatno pregrijavalo.

Ako se fizikalnim mjerama ne poluči učinak, djetetu treba dati pripravak lijeka za skidanje povišene temperature u obliku sirupa, čepića ili tableta, ovisno o dobi djeteta i tjelesnoj masi. Djeci do 12. godine života se nikako ne smiju davati lijekovi na bazi acetilsalicilne kiseline (Andol, Aspirin i sl..), koje kod febriliteta uzimaju odrasli, jer mogu izazvati ozbiljne popratne neželjene učinke (nuspojave).