Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Oaza duha
 
SRCE KAO LOTOS

Piše: Ljudevit Maračić
 
POSTIĆI MIR I OČUVATI GA, UNATOČ SVEMU...

Kakve pak sada veze imaju srce i lotos? Odgovor možete pronaći posve na kraju ove kratke priče.

Kada su naši praroditelji istjerani iz raja zemaljskog, učinili su to s mnogo gorčine i predbacivanja. Uzajamno su se optuživali i prebacivali krivnju.
- Proklet bio što si poslušao zmiju! – sipila je Eva.
- Sva je krivnja na tebi, da te nisam bar poslušao, - branio se Adam.
Hodali su stisnutih šaka, očiju poput bljeska groma, s teretom u nutrini.
Sve je to Stvoritelju pribavilo veliku žalost. I odluči nešto dodati svojemu stvaranju. Nešto na što u početku nije ni pomislio. Stane nečujno između njih dvoje i dodirne im nečujno srce i oči. Stvori im - suze. Praroditelji osjete vlagu u očima i zaplaču. I odjednom se rastope gorčina i bijes koje su nosili u sebi. Obuzme ih nježnost te se zagrle.
I otada žena gleda u dubinu, a čovjek u širinu. Ovome je srce svijet, a njoj je svijet srce. To srce ponekad podsjeća na knjižnicu gdje se nalaze najrazličitije knjige. Prividno knjižnica složena bez reda, ali apsolutno potpuna (H. Duvernois).

Otkada su transplantacijom srce razotkrili i lišili svake tajnovitosti, taj ljudski organ nema više svoju znakovitost, pa su i mnoge poslovične izreke izgubile smisao (što sada znači "kameno srce"?). Hasanaginica vjerojatno ne bi imala ni polovicu svoje privlačnosti da je čudom danas spjevana. "Oslobađanje glave zove se mudrost, oslobađanje osjetila zove se ljepota, a oslobađanje srca – to je ljubav", reče jedan duhovni pisac (Lanza del Vasto). Sve lijepo, vrijedno i dobro vezuje se uz srce. Pa i najintimniji problemi.

Tako u brahmanskoj predaji kola vrlo zgodna legenda, prema kojoj su nekoć svi ljudi na svijetu bili bogovi, ali su toliko zlorabili tu osobinu da im je Brahma, bog svih bogova, odlučio oduzeti tu vlastitost i sakriti negdje gdje je neće više pronaći. Sazove stoga vijeće malih bogova da oni riješe taj problem. "Zakopat ćemo ljudsko božanstvo duboko u zemlju", reče prvi savjetnik. "Ne, to neće biti dostatno, jer će ljudi prije ili kasnije, u potrazi za izgubljenim božanstvom, prokopati zemlju i pronaći sakriveno blago", reče Brahma. "Onda ćemo utopiti ljudsko božanstvo u morske dubine do kojih nitko ne može doprijeti", predloži drugi savjetnik. "Ni to nije dovoljno, jer će jednog dana, u potrazi za izgubljenim blagom čovjek doći i do dna oceana i otkriti sakriveno blago." Kada su savjetnici vidjeli da ne mogu mudro savjetovati, zaključe da valja odustati. No, Brahma, Bog svih bogova, zaključi: "Znam što ću učiniti. Sakrit ćemo čovjekovo božanstvo u dubinu njegova srca, gdje se nitko neće dosjetiti da pronađe sakriveno blago." I od tog dana, kaže brahmanska legenda, čovjek stalno traži svoje izgubljeno božanstvo, kopajući, penjući se, leteći i roneći, u upornom traganju onoga što nosi u srcu.

"Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio. Bila si u meni, a ja vani: tamo sam te tražio obrušivši se, ja rugoba, na ove lijepe stvari koje si ti stvorio. Ti si bio sa mnom, ali ja nisam bio s tobom, jer su me daleko držali oni stvorovi, koji ne bi postojali da ne postoje u tebi... Okusio sam te i sada sam gladan i žedan. Dotakao si me i gorim od želje za tvojim mirom." (Sv. Augustin) Srce je izvorište mira i ljubavi, svima je danas jasno, ali u njemu također borave i sebični prohtjevi, što je manje jasno.

Ima jedna zgodna molitva američkih Indijanaca plemena Siouxa, koje možda pamtimo po krvoločnim prizorima iz filmskih krivotvorina, a ne poznajemo i po plemenitosti osjećaja: "Veliki Duše, čiji glas čujem u vjetru i čiji dah daje život svemu na svijetu: čuj me i poslušaj! Dolazim preda te, kao jedan od mnogih tvojih sinova, malen i slab. Trebam tvoju snagu i mudrost. Daj mi da hodam među lijepim stvarima, daj mojim očima da poštuju ono što si stvorio ušima da budu osjetljive na tvoj glas. Učini me mudrim, te i ja upoznam ono što sam govorio svojem narodu, pouku koju si utkao u svaki list i svaki greben. Ne tražim snagu da bih bio nadmoćan svojoj braći, već da budem sposoban pobijediti svojega najvećeg neprijatelja: sebe samoga! Učini da uvijek budem spreman stupiti preda te čistih ruku i uspravna pogleda. Pa kada moj život umine, kao svjetlo na zalazu, da moj duh može doći k tebi bez ikakva stida."

Mir u srcu, upravo o tome govore liturgijska čitanja u ovome uskrsnom vremenu. "Mir vam svoj dajem, ali nije to mir koji svijet daje!" Taj mir valja čuvati, njegovati, braniti u najrazličitijim okolnostima života. Pa i u uvjetima prividna mrtvila. Čovjek koji ima mir u svojem srcu, naliči lotosu, kaže japanska pjesmica iz 15. stoljeća, cvijetu koji pluta nad ustajalim vodama. Iz njih izvlači hranu, a svojim širokim listovima prekriva i štiti korijenje u mulju. Mir srca se ne postiže bijegom iz močvare života, nego se i u takvim okolnostima živi i hrani. Sebe i druge.

Možemo li sada shvatiti vezu u naslovu?

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s