Divio sam se jednom katoličkom mladiću i djevojci, koji su na jednom nedavno održanom skupu svećenika, u jednoj od radnih grupa u kojoj je bilo petnaestak svećenika, javno priznali da žive u predbračnim odnosima. Kažem da sam se divio, jer su smogli snage stupiti pred jedan takav skup i priznati da tako žive ne smatrajući to grijehom. Dakako, za mene je bilo najporaznije to što oni više nisu osjećali grižnju savjesti zbog takva načina života. Djevojka je pače izjavila da ona to apsolutno ne osjeća grijehom. Ona je još dodala da bi Crkva u tom pogledu trebala mijenjati svoj stav. A svećenici nisu na njih bacili kamen, da ne bi doživjeli sudbinu književnika i farizeja iz Evanđelja. Farizeji su, naime jednom prigodom doveli Isusu jednu grješnicu, koja je bila uhvaćena u preljubu, da se Isus o tom slučaju izjasni. Jer zakon je naređivao takve kamenovati. Sa strane svećenika na spomenutom skupu izostalo je ono što je Isus rekao ženi preljubnici nakon oslobađanja od kamenovanja: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više." (Iv 8, 11) Zašto je to izostalo? Ona preljubnica iz Evanđelja bila je svjesna svoga grijeha i za njega se kajala. A ovaj mladić i djevojka nisu bili svjesni svoga grijeha, pa nisu mogli ni čuti riječi: Idite i od sada ne griješite više! Oni će i dalje nastaviti živjeti u intimnim predbračnim odnosima vjerojatno bez grižnje savjesti. I savjest može otupjeti.

Ljubav kao grijeh

Dakako, ovo nije izoliran slučaj. Danas tako žive mnogi katolički mladići i djevojke. Nerijetko svećenik čuje kod ispovijedi: "Pa ja to uopće ne smatram grijehom. Moj mladić i ja, ili moja djevojka i ja, volimo se!" Takvima znam odgovoriti. "Lijepo vas molim da dođete na sakrament ispovijedi kada to budete smatrali grijehom! Sada vam nije ni potrebna ni moguća ispovijed." Kada vidim da ovakav način života mladi opravdavaju ljubavlju, znam ih malo zlobno priupitati: "A je li smatrate da je dozvoljen izvanbračni intimni život čovjeku katoliku koji je oženjen i ima svoju obitelj s djevojkom ili sa ženom koja ima svoju obitelj? Pa i oni se isto tako vole." E, tu malo zastanu i odgovore da to ipak ne bi moglo biti dozvoljeno, jer je posrijedi brak. Zaključak je vrlo jasan: ljubav sama po sebi ne opravdava ni preljub ali ni predbračni život.

Ponuda našega vremena

No, u naše vrijeme katoličkim mladićima i djevojkama nipošto nije lako. Ambijent u kojem žive nipošto ne ogovara kršćanskom vrednovanju predbračnog života, čistoće. Oni žive u svijetu i društvu, koje naveliko širi ideje o slobodnoj ljubavi i prije braka i u braku. Televizija, radio, internet, DVD-i, CD-i, novine, knjige i časopisi specijalizirani su za to. Prezervativi se dijele kapom i šakom, jer - kako naglašava jedan crkveni dokument - u najvećem broju slučajeva predbračni odnosi isključuju potomstvo. A tu su i razna kontracepcijska sredstva: od spirala do tableta i drugoga. Ako uza sve to dođe do začeća djeteta, što nije rijedak slučaj, pa tu je pobačaj. O Bože, kako se brzo stvara lanac grijeha, koji dovodi do ubojstva djeteta u utrobi majke! Tu je logika grijeha nemilosrdna i strašna. Ništa joj ne smije stati na put. A sve zbog toga što djevojkama i mladićima izgleda nemoguće živjeti prije braka uzdržljivim načinom života. Kako je za njih teška, skoro nemoguća riječ: uzdržljivost! A ipak to je jedini ispravni put za katoličkog mladića i djevojku. I taj put je doista blagoslovljen i dobar. Mladići i djevojke koji idu tim putem, ne kaju se zbog toga. Predbračna čistoća je zahtjevna, no nije nemoguća. Bog ne traži od čovjeka nemoguće stvari. Uzdržljivost čovjeka odgaja za pravi kršćanski i ljudski život.

Božanski zakon

A Sveto pismo i crkveni nauk o predbračnim odnosima su vrlo jasni. Katolička crkva svjesna je teškoća u kojima se mladi danas nalaze. U dokumentu Persona humana Kongregacije za nauk vjere naglašava se kako su se kroz povijest civilizacije mnogi konkretni uvjeti ljudskog života izmijenili i još se mijenjaju. No kod te evolucije običaja ima nepromjenjivih principa, koji nadilaze povijesne prilike i koje treba sačuvati. Riječ je o božanskom zakonu, koji je – prema Drugom vatikanskom saboru - "vječan, objektivan i sveopći, po kojemu Bog, po odluci svoje mudrosti i ljubavi, uređuje, ravna i upravlja sav svijet i putove ljudske zajednice. Bog čini čovjeka dionikom toga svoga zakona, tako da čovjek, po sretnom rasporedu božanske providnosti, može sve više prihvaćati nepromjenjivu istinu." (DH 3) Dakle, prihvaćati nepromjenjivu istinu o vrijednosti braka, a protiv predbračnih odnosa. Isti taj dokument govori kako danas mnogi zahtijevaju pravo na seksualno udruživanje prije braka, barem kad je prisutna čvrsta volja za ženidbom ili kada taj intimni odnos izgleda potreban da se očuva ljubav. To mišljenje je u suprotnosti s katoličkim naukom, prema kojem se svaki spolni čin treba odvijati unutar braka. Isus je u tom pogledu jasan: "Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo." (Mt 19, 4-6) Dakako, ovdje Isus govori o braku između muškarca i žene. Sv. Pavao je u tome posve jasan kada piše: "Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se nego izgarati." (1 Kor 7, 9) Dakle, nikakav predbračni odnos nego ženidba. U istoj poslanici Pavao piše: "Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svoga tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga." (1 Kor 6, 15-19) Još Pavao piše: "Svaki neka ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža" (1 Kor 7, 2), da tako ne bi došlo do bludnosti. U poslanici Hebrejima stoji: "Ženidba neka bude u časti među svima (...), jer će bludnicima i preljubnicima suditi Bog." (13, 4)

Čuvanje čistoće

Kršćanski, katolički mladići i djevojke trebaju slijediti u svom životu Isusa Krista, evanđelje i Crkvu, koju je Isus osnovao, a ne duh ovoga svijeta, koji se u mnogočemu protivi duhu Božjemu, duhu Isusa Krista. Isus kaže: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." (Iv 8, 12) Isusov nauk je svjetlo, također i u pogledu braka. Isus Krist je zahtjevan, vrlo zahtjevan. On kaže: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." (Mt 16, 24) I predbračna čistoća je križ, koji treba uzeti na sebe i ići za Isusom. No s druge strane Isus kaže: "Dođite svi vi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj svojim dušama. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." (Mt 11, 28-30) Jaram i breme predbračne čistoće može postati izvorom duhovnih radosti.

Kršćanski mladići i djevojke ne smiju slijediti duh hedonizma ovog svijeta na području predbračnih odnosa, nego duh odricanja i uzdržljivosti. Isus na jednom mjestu kaže: "Tko može shvatiti, neka shvati!" (Mt 19, 12) I danas ima velik broj kršćanskih djevojaka i mladića koji shvaćaju, razumiju ovaj govor o predbračnoj uzdržljivosti, koji nastoje prije braka živjeti čisto, koji vide duboki smisao takvog načina života i ne upuštaju se u predbračne odnose.

Kršćanski, katolički mladići i djevojke ne trebaju se bojati predbacivanja svojih vršnjaka u svijetu zbog predbračne čistoće. Malo pomalo počet će ih oni zbog toga cijeniti i poštivati. A iznad svega poštivat će ih dobri Bog. Dakako, za očuvanje predbračne čistoće potrebno se mnogo moliti, živjeti od Božje riječi, pomirivati se s Bogom u sakramentu ispovijedi, ako po ljudskoj slabosti čovjek na tom području padne u grijeh, i hraniti se Kristovim tijelom i krvlju u sv. pričesti.