Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Antun i Hrvati
 
PREKODUNAVSKI SV. ANTUN

Piše: Ivan Bradarić
 
EKUMENSKI SVETAC

Svetost je kao i dobra glazba; osvaja srce i dušu, prela-zi granice i ulazi u svaki narod. Zatim, kao što ne možemo odoljeti ljepoti nota i tonova, tako ne možemo ne primijetiti dobroga čovjeka, plemenitih namjera. Vjerujem da je tako bilo i sa sv. Antunom, kojega sam u ovome svome prilogu prozvao ekumenski.

Štovanje sv. Antuna Padovanskoga u Beogradu rašireno je mnogo prije dolaska fratara Provincije Bosne Srebrene i mnogo više izvan krugova Katoličke crkve. Naime, kako je ova crkva u okruženju većinski pravoslavnog puka, ovoga skoro dvomilijunskoga grada, miris ljiljana zahvatio je i brojne duše i pravoslavne vjere.

Biskupska konferencija

Biskupsku konferenciju sv. Ćirila i Metoda čini osam biskupija: Beogradska, Subotička, Zrenjaninska, Barska, Kotorska, Skopska (egzarhat za istočne katolike), Apostolska egzaktura za Srbiju i Crnu Goru za grko-katolike i Prizrenska apostolska administratura. Nadbis-kup i predsjednik biskupske konferencije je Mons. Stanislav Hočevar. Službeni jezici su hrvatski i srpski, mađarski, makedonski, albanski, ukrajinski ili rusinski. Vjernika katolika oba obreda je oko pola milijuna.

Dolazak fratara

Katolici su u Beogradu posljednjih stoljeća sve više postajali manjina, ali su se i kao takvi veoma dobro organizirali i povezali. Svih današnjih šest beogradskih župa, kao i druge župe u Srbiji, s ove strane Dunava, spadaju u Beogradsku nadbiskupiju.

Ako izuzmemo razne misijske ili druge pohode ovome gradu u ranijim stoljećima, prisjećajući se posebno odvažnog djela sv. Ivana Kapistranskog, možemo reći da su franjevci za stalno naseljeni u Beogradu tek za države SHS. Neka bude spomenuto i to da je Beograd, tek pred dvije godine, ovom velikanu i branitelju grada od Turaka, sv. Ivanu Kapistranskom, dao naziv jedne ulice.

Fratri su za potrebe svoje redovničke zajednice osjetili potrebu da bi u glavnom gradu ondašnje države imali jedan svoj samostan za onu braću koja su se posvetila raznim studijima. Ubrzo je tadašnji provincijal kupio zemljište na kojem je uskoro sagrađen samostan. U prosincu 1926. godine u Bregalničkoj ulici sagrađeni samostan je i blagoslovljen.

Crkva sv. Antuna

Ubrzo su fratri prepoznali mogućnost pastoralnoga djelovanja i duhovne brige za vjernike katolike. Istovremeno se grade dvije crkve: ona živa, koju čine vjernici, osnivanjem župe sv. Ante 1927., godine, ali i crkva od cigle i kamena, s početkom gradnje hrama u čast sv. Antunu.

Arhitekt i graditelj ove crkve je najveći slovenski arhitekt, Josip Plečnik (1872.-1957.), kojemu je ovo jedno od najuspjelijih ostvarenja. Crkva je građena u kružnom obliku, jednako kao i masivni 52-metarski toranj sazidan od iste opeke kao i crkva. Kružni oblik je arhitekt na nekoliko mjesta prelomio da bi ugradio bočne oltare, ispovjedaonice i kapelicu.

Krug je dominantan simbol i u prezbiteriju nad kojim se uzdiže uvijena betonska greda s golemim raspelom. Prozori su dignuti visoko tako da stvaraju jednu polutamu, a ipak propuštaju dovoljno svjetla.

Arhitekt je stavio naglasak na detalje kojih ova crkva ima dosta i izrađeni su uz veliki osjećaj za liturgiju. Posebno se ističu veliki oltar s tabernakulom, kip sv. Ante, oltar Srca Isusova i Gospin oltar – koje je po Plečnikovu nacrtu radio Božo Pengov.

Na zidu iznad glavnog oltara postavljen je 1955. Meštrovićev kip sv. Ante izliven u bronci, visok skoro tri metra.

Nakon smrti arhitekta Plečnika, njegove ideje i nacrte za ovu crkvu tumačio je i radove vodio arhitekt Valentinčić. I nakon posvete crkve 1962. godine nastavljeno je njezino uređenje sve do danas.

Da bi se istaknuo sklad i ljepota crkve, potrebno je urediti i njezin okoliš te maknuti neukusne prizemnice koje su na nju naslonjene – dakako, ne krivnjom fratara.

Pastoralna skrb

Danas ova župa ima oko 400 vjernika katolika koji žive u oko 90 ulica. Među vjernicima su Hrvati, Slovenci, Mađari i drugi. Svete mise se održavaju nedjeljom u 7.00, 10.00 i 18.00 sati, a radnim danom u 7.00 i 18.00 sati. Vjeronauk za malobrojnu dječicu se organizira nedjeljom nakon svete mise. Prvopričesnika i krizmanika je iznimno malo i uglavnom su to djeca službenika konzulata i ambasada.

Nakon što je 14. travnja 2001. prvi put bio prijenos svete mise na državnoj televiziji uz teološki komentar, još je nekoliko puta bio prijenos iz ove crkve.

Danas, kao i posljednjih 25 godina u župi i samostanu djeluje fra Leopold Rochmes, župnik, koji ujedno obavlja službu generalnog vikara beogradskog nadbiskupa, a ujedno je i tajnik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. Njemu pomaže fra Rafael Lipovac, dugogodišnji i iskusni misionar u Africi. U crkvi pomaže jedna orguljašica i sestra Emanuela Žerdin, franjevka. Na teritoriju župe djeluju i Male sestre Charlesa de Foucolda, od kojih s. Kristina dolazi tjedno pomoći u uređenju crkve.

Blagdan sv. Antuna

Priprema od 13 utoraka prije blagdana sv. Antuna privuče povelik broj vjernika. Svečev blagdan događaj je godine za cijelu župu. Može se slobodno reći da je to najveći skup vjernika katolika u Beogradu. Toga dana svete mise su svakih sat vremena od 6 do 12 i navečer u 18 sati. Svetu misu u 10 sati redovito predslavi nadbiskup. Prije svete mise u 18 sati blagoslov je djece i ljiljana. Ove godine svetu misu u 18 sati predslavi kardinal Vinko Puljić.

Na svim svetim misama bude i do 2.000 vjernika, od kojih do 25% nekatolika. Mnogi pravoslavni vjernici dolaze paliti svijeće i moliti se sv. Antunu. Iskusili su njegovu svetost i čudotvornu moć.

Ekumenizam

Kao manjinska Crkva katolici u Beogradu prihvaćaju svoju ulogu. Nastoje u svakom pogledu graditi mostove suradnje i međusobnog zbližavanja sa bratskim narodom, koji jednako kao i mi, moli istu Molitvu Gospodnju.

Na drugi dan pravoslavnog Uskrsa 2004. godine susreli su se u prostorijama Beogradske patrijaršije Sveti Sinod i Biskupska konferencija Srbije i Crne Gore. Najprije su svi zajedno sudjelovali svečanoj liturgiji u patrijaršijskoj crkvi, a zatim su se navečer ponovno susreli u crkvi sv. Ante, gdje je slavljena sveta misa.

Nadbiskup i patrijarh su nakon toga imali prijam za svećenstvo i ugledne dostojanstvenike kulturnog i društvenog života. Ovo je bio prvi susret takve vrste, ali se nažalost više nije ponovio.

 


© 1999-2018 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s