Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Lurd 1858. – 2008.
 
PEĆINA

Piše: Božo Barun
 
BOŽE MOJ, PEĆINO MOJA KOJOJ SE UTJEČEM, ŠTITE MOJ, SNAGO SPASENJA MOGA, TVRĐAVO MOJA! (PS 18, 3)

Između brojnih zanimljivosti vezanih uz lurdska zbivanja pozornost privlači i samo mjesto, odnosno okoliš u kojem su se događala ukazanja. Kako znamo, radi se o jednoj spilji, odnosno pećini u neposrednoj blizini rijeke Gave.

Zašto je izabrana spilja, odnosno pećina za jedan ovakav događaj? Ima li sama lokacija neko skriveno značenje? Nosi li i ona neku poruku koju treba uzeti u obzir dok razmišljamo o lurdskim ukazanjima? Možda idila netaknute prirode skriva ambijent u kojem se najbolje uočava nebeska pojava? Možda skrovita tišina omogućuje da se može dobro čuti tako važna poruka za svijet? Možda je nešto treće u pitanju? Možda je sve skupa, što nam je znano kao i ono što nam je neznano, odredilo ovaj izbor?

Privlačnost jednostavnosti

Premda bi nam se ovakvo pitanje nametalo i da je neka druga lokacija u pitanju, mora se priznati da Bog i Gospa pri ovakvim ukazanjima imaju neke prepoznatljive kriterije odabira kako osoba s kojima se komunicira, tako vremena i prostora u kojem se to događa. Poslije Lurda, to isto zapažamo u Guadalupi, Fatimi i Međugorju, da spomenemo samo neka poznatija, od brojnih ukazanja koja su se dogodila ili se još uvijek događaju širom svijeta.

Ako smo, na temelju svega viđenoga i proučenoga, zaključili da i sama scena ima neko značenje i nosi neku poruku, pokušajmo detaljnije vidjeti, odnosno prodrijeti u tajnu lurdske lokacije. Pretpostavljamo da Djevica Marija nije imala problema s lokacijskom dozvolom i da je sve 'papire' uredno i na vrijeme dobila u 'uredu' Duha Svetoga. Sumnje nema. Naprotiv, čini se da sve besprijekorno funkcionira. Naime, ovo što zapažamo ukazuje nam na jednu generalnu činjenicu prisutnu kod svih ukazanja majke Božje – scena je jednostavna, siromašna udobnošću, za mnoge na prvi pogled neprivlačna, a za neke čak i odbojna. Koju nam tajnu otkriva ova tako uočljiva činjenica? I to je uočljivo. Sve je usklađeno s Marijinom osobom i njezinim skromnim životom na zemlji. Veoma lako prepoznajemo: jednostavnost osoba, jednostavnost lokacija, jednostavnost načina komuniciranja. Čemu služi tolika jednostavnost? Sigurno smo se koji put zapitali: ne bi li Djevica Marija polučila veći uspjeh da je odabrala druge osobe, neko drugo vrijeme i druga mjesta za svoja ukazanja? Možda smo joj spremni dati i po koji savjet za neka buduća ukazanja. Ali sve upućuje na to da su njezini potezi jako dobro promišljeni i da bi bili uzaludni svi pokušaji da je nagovorimo na nešto drugo.

Utvrda spasenja

Dakle, središnje mjesto čudesnih lurdskih ukazanja je spilja ili pećina. Možda je po našem shvaćanju ova lokacija najprikladnija da pokaže svu suprotnost između nebeskih i ze-maljskih fenomena? Poznato nam je da se u tamnoj pećini bolje uočava svaka, a posebno nebeska svjetlost, i da u prljavom zemaljskom okolišu do punog izražaja dolazi nebeska čistoća. No, uza svu moguću privlačnost kombinacija ovih suprotnosti, izgleda da se ne radi o tome. Ni Bog, ni Gospa ne žele pokazivati svoju nadmoć nad bilo kim ili nad bilo čim, ne žele pokazivati kako i koliko nebeska stvarnost nadvisuje zemaljsku. Da su imali tu namjeru, ukazanja, odnosno događaji vezani uz njih, poprimili bi neke sasvim drugačije oblike i intenzitete. Tajnu izbora pećine najvjerojatnije treba potražiti u najužoj povezanosti sa središnjom porukom koju je Djevica uputila svijetu iz nje. A znamo da poruka sadrži nekoliko zanimljivih poziva. To su: poziv na molitvu, naročito za grješnike, poziv na pokoru, obraćenje i povratak Bogu.

Ako se u tom kontekstu upitamo tko nam prenosi ovu poruku, gdje i zašto, onda nam i pećina ima što reći. Kratko rečeno - ovdje se nebesko sa zemaljskim spaja! S kojim razlogom? Prije svega zato da nam dozove u pamet kako je i zemaljsko i nebesko sazdao jedan te isti Stvoritelj i da njemu sve treba služiti, njega slaviti, njega veličati. Pećina (hridina, stijena) u ovom je slučaju poslužila kao čvrsta pozornica s koje je odaslan hitan i veoma važan apel cijelom svijetu. Glasnogovornica je pak siromašna i neuka djevojčica. Početni primatelji poruke su najpriprostije osobe toga kraja. Njima se kasnije pridružuju radoznalci i napokon k pećini dolazi i nekoliko visokoumnih i oholih sumnjivaca, koji su na sve moguće načine pokušavali ismijati i naravno negirati sve ono o čemu se toliko govorilo. Iako je sve bilo u suprotnosti sa svjetskim trendom, odnosno s pravilima reklamiranja i samoreklamiranja, uspjeh ukazanja je tako zadivljujući, a još mu se ne nazire kraj.

Promatrajući sredinu u kojoj se sve ovo događa, možemo je razumjeti i u riječima koje je Djevica uputila svojoj glasnogovornici: "Ne obećavam vam da ću vas usrećiti na ovome svijetu, nego na drugome." A onaj grm divljih ruža što je rastao na desnoj strani špilje, bio je samo naznaka da se ljepota krije i tamo gdje se ne očekuje. Očito je da su anđeli znali zašto su je baš tamo posadili.

Bernardičin lik

Kao što izbor lokacije tako i izbor osobe ima svoju, na prvi pogled skrivenu logiku i opravdanje. U čemu i kako?

Prenijet ću samo jedan od brojnih zanimljivih zapisa na koje sam naišao proučavajući fenomen ovih ukazanja. Posebno me dirnuo izražajni opis lika male Bernardice: "Prema životopisima i ostalim zapisima, na fotografijama i slikama zapažamo izrazito oštrouman pogled, velike oči, sitan stas, odlučan izraz inače boležljive četrnaestogodišnje djevojčice. Iz veoma je siromašne obitelji, nastanjene u bivšoj zatvorskoj sobi (cashot). Najstarija je od devetero braće (četvero živih u vrijeme ukazanja), čuvala je ovce i zamjenjivala majku u obitelji čiji je otac, mlinar, doživio bankrot. Bila je vrlo odrješite naravi, izravna i bez ograda u komunikacijama. Izuzev pojedinih vojskovođa i papa, Bernardica je zapravo bila prva medijska ličnost modernih vremena koja još nisu poznavala radio i televiziju. Premda ni tisak nije bio dostupan u današnjem smislu, djevojčica iz Lurda postaje poznatom širom Francuske, a potom njezin spomen ulazi u svakodnevicu mnogih domova. Sama, stalno je odbijala svoju ulogu u lurdskim zbivanjima; nakon slijeda ukazanja smatrala se 'Gospinom metlom' koja je odložena za vratima, protivila se tome da je pokazuju 'kao kravu na sajmu', a na pitanje zašto se baš njoj ukazala Gospa, odgovorila je: 'Da je Djevica mogla naći osobu gluplju od mene, bila bi nju izabrala'".

Nakon svega što smo doznali o ambijentu ukazanja, osobi kojoj se ukazanje događa i poruci koju Djevica daje, nameće nam se misao kako je sve ovo, na neki način, svojevrstan nastavak Isusova govora na gori, odnosno njegovih blaženstva u kojima se Gospodin obraća malenima, slabima, prezrenima i odbačenima. A po svoj prilici, takvo gledanje na događaje uvjerilo je tadašnju nadležnu crkvenu vlast da zaključi kako su zbivanja u, i oko Masabjelske spilje, Božje djelo i da ih napokon može proglasiti vjerodostojnima.

Molitvena nakana za svibanj

U ovom najljepšem mjesecu u godini iskrena srca molimo da bi, što prije, svi ljudi otkrili da imaju Bezgrešnu Majku koja se iskrenom ljubavlju brine za svakoga, i da joj se kao djeca potpuno povjere, prepuštajući se da i nas, zajedno s njom, oblikuje Duh Sveti, kao što je i nju oblikovao.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s