Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Medicina u svjetlu vjere
 
Depresije kod djece i adolescenata

Piše: prof. dr. sc. Dubravka Kocijan Hercigonja
 
Ovu stranicu uređuju članovi Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva

Iako se pojedinačni opisi depresija nalaze još u 17. stoljeću, do prije pedesetak godina vjerovalo se da je djetinjstvo period sreće i da djeca nemaju razloga za tugu, mada postoje brojni zapisi o ozbiljnim traumama i depresijama kod djece kroz povijest.

Često se postavlja pitanje zašto se depresija ranije ne otkrije nego često bude prepoznata kada je kasno, jer dijete završi život samoubojstvom. Razlozi su brojni, a jedan od razloga je problem komunikacije sa djetetom. Dijete često, posebice ako se nalazi u mlađem uzrastu, ne zna i ne može izraziti svoje osjećaje, a simptomi koje pokazuje često se ne prepoznaju kao simptomi emocionalnih problema i depresije. Često se klinička slika depresije manifestira u različitim oblicima noćnih strahova i poremećajima spavanja, poremećajima hranjenja i usamljivanju. Za razliku od odraslih, kod djece se depresija, posebice djece školskog uzrasta, očituje u razdražljivosti, sukobu s autoritetima, problemima koncentracije, učenja, brojnim tjelesnim smetnjama, najčešće u obliku trbobolja i glavobolja, te povlačenjem i gubitkom interesa za ranije aktivnosti, hobije i prijatelje. Važno je naglasiti da kada dijete promijeni svoje uobičajene oblike ponašanja i interesa, moramo, između ostalog, pomisliti da dijete na taj način pokazuje svoje ozbiljne emocionalne probleme, uključujući i depresiju. Odnos roditelj-dijete igra vrlo važnu ulogu u nastanku brojnih problema kod djece, pa tako i u nastanku depresije. Depresija često nastaje kao rezultat loših odnosa dijete-roditelj, posebice u najranijoj dobi. Istraživanja pokazuju da kod depresivnih osoba dominira nisko samopouzdanje, imaju lošu sliku o sebi, često osjećaj da nikome nisu važni, nesigurnost i sl. Često su nerealna očekivanja roditelja, procjenjivanje isključivo kroz uspjeh, pomanjkanje vremena za dijete, nadoknađivanje vremena i komunikacije sa djetetom materijalnim dobrima, samo neki od bitnih faktora koji utječu na razvoj djeteta i dovode do brojnih psihičkih odstupanja. Uz obitelj, škola je jedan od bitnih čimbenika u nastajanju brojnih psihičkih problema kod djece. Nastavnici su djeci vrlo bitne osobe i oni svojim pozitivnim poticajima i drugim odgojnim metodama mogu kod djeteta poticati brojne pozitivne karakteristike, ali, nažalost, mogu potvrditi negativnu sliku koju je dijete već imalo, što problem čini složenijim.

Samoubojstvo ili suicid je jedna od najtragičnijih manifestacija depresije. Pogrešno je vjerovanje da djeca i adolescenti ne pokazuju znakove da će počiniti suicid i da se to događa iznenada. Istraživanja pokazuju da je dijete pokazivalo brojne znakove prije nego što se odlučilo na suicid, ali isto nije prepoznato, barem u najvećem dijelu slučajeva. Dijete, koje je u fazi svog odrastanja vrlo ranjivo, nesigurno i ne zna kako riješiti brojne probleme koji ga opterećuju, može pod utjecajem informacija o suicidima vršnjaka i samo vidjeti rješenje svog problema u suicidu. Postoje brojni primjeri, nažalost i kod nas, da su pisanja o samoubojstvu negativno djelovala na djecu, te su u nekim slučajevima mogla biti okidač za slično rješavanje problema. Adolescentni period je posebno rizičan jer je tada odnos sa vršnjacima i njihovo mišljenje za adolescente vrlo bitno. Ukoliko u tom periodu dožive odbacivanje i povređivanje od vršnjaka a istovremeno nemaju dobar odnos i povjerenje u roditelje, osjećaju se sami i napušteni pa izlaz vide u suicidu. Važno je naglasiti da je pogrešno vjerovanje da suicid čine jedino duševno bolesne osobe. Istina je da suicid mogu učiniti i često ga čine osobe koje se nalaze u krizi, koje se osjećaju usamljene i koje vjeruju da nikome nisu važne.

Činjenica je da se u najvećem dijelu slučajeva samoubojstvo može spriječiti samo ako znamo prepoznati znakove, ili, još bolje, ako ne dozvolimo da se osobe kraj nas osjećaju same, nesigurne, napuštene, posebice ako su to osobe za koje smo odgovorni, a za djecu i mlade jesmo odgovorni.

Djeca su osjetljiva, zavisna od odraslih osoba i njihovih stavova, i odrasli ih uvode u svijet koji mogu percipirati kao svijet ljubavi, sigurnosti i razumijevanja ili svijet u kojem su sami i ugroženi i u kojem ne mogu na nikoga računati. Odgovornost je prvotno na roditeljima, kojima treba pomoći savjetovanjima, edukacijom i pravilnom informacijom, školi koja uz edukativnu mora dobiti i odgojnu ulogu, i društvu u cjelini, koje svojom etičnošću treba kod mladih osoba stvoriti osjećaj sigurnosti i povjerenja.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s