Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pedagog u obitelji
 
SAMOPOVREĐIVANJE

Piše: Mara Čović, pedagog
 
BIJEG, JER SE NE VIDI IZLAZ, A NEMA SE SNAGE PONOVNO POČETI

Svjedoci smo događaja devijantnog i autodestruktivnog ponašanja među djecom i mladima. Ta ponašanja nas plaše, brinu i izazivaju žaljenje zbog izgubljenih života. Razvojna psihologija uči da si svaki čovjek u pubertetu prvi put postavlja egzistencijalna pitanja: Tko sam ja? Kamo idem? Zašto uopće živim? Itd. U ovom razdoblju djeca upadaju u depresiju, nesigurnost, strah, bezvoljnost i samopovređivanje.

Što je samopovređivanje i kada počinje?

Samopovređivanje se primjećuje oko druge godine života i tada predstavlja rasterećenje i oslobađanje od napetosti. Dijete se u tom periodu čupa, grize, udara glavom i slično. Rastom i razvojem, takve radnje iščezavaju.

Samopovređivanja su u djece osobito prisutna u razdoblju puberteta i pretpuberteta, kada mogu biti bezazlena, ali i vrlo ozbiljna. Svi koji radimo s njima susrećemo se s djecom koja grizu usta, kožu, gase opuške na rukama, nogama, režu kožu žiletom ili nožem i sl. Pri tome je dijete relativno mirno i napeto iščekuje reakciju okoline. Odrasli su iznenađeni neosjetljivošću djeteta na bol. Dijete takvim ponašanjem testira svoju najbližu okolinu, provjerava emocije, toleranciju, a pod utjecajem unutarnjeg nemira, nezadovoljstva i doživljaja uskraćenosti.

Posebna kategorija samopovređivanja jest samoubilačko ponašanje pod kojim se razumijeva svako ponašanje, svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, koje je usmjereno samouništenju. Samoubojstveno ponašanje predškolskog djeteta najčešće je izraz igre, dok je u školskog djeteta, a osobito u razdoblju puberteta, ono sve više svjesna radnja, odnosno aktivnost u konfliktnim situacijama.

Analize i primjeri

Analize ovih ponašanja mogu se razvrstati u nekoliko skupina.

- Impulzivni pokušaji samoubojstva, koji su najčešći u školske djece i adolescenata, izraz su agresije, straha, tuge i depresije. Agresija se usmjerava prema unutra, prema sebi.

Navedeno najbolje ilustrira primjer 11-godišnjega dječaka-prognanika. Otac je bio zarobljen i nekoliko je mjeseci proveo u logoru. Dječak je s majkom i mlađom sestrom bio u prognaničkom kampu. Svi su se maksimalno uključili u traženje načina kako osloboditi oca.

Majka je putem tih aktivnosti osmislila vlastiti život, od djece je tražila poslušnost, uspješnost, pristojnost te nije prihvaćala nikakva suprotstavljanja. Kada se otac vratio, situacija se u obitelji promijenila. Majka je izgubila smisao života, a otac se nije vratio kao heroj, već kao promijenjena ličnost. Kontakt između roditelja i djece je oslabio. Roditelji su bili u sve jačem sukobu, djeci nije bilo dopušteno izražavati osjećaje. Dječak je odlučio umrijeti. Popio je tablete. Pošto mu je u bolnici pružena prva pomoć, rekao je: "Meni se više uopće ne živi, više ništa nije kao prije, to više nije moja obitelj."

- Oponašanje kao uzrok samoubojstvu češće je u djece rane školske dobi jer je dio igre, znatiželje i eksperi-mentiranja;
- Racionalni pokušaj samoubojstva kao rezultat uspješnosti i neuspješnosti u školi i grupi;
- Samoubojstvo kao model ponašanja posebno uslijed oglašavanja u medijima;
- Iracionalni pokušaji samoubojstva pojavljuju se kao posljedica psihičkih poremećaja.

Smatra se da samoubojstvo predstavlja:
- Poziv za pomoć,
- Kažnjavanje sebe,
- Kažnjavanje drugih,
- Ucjenu,
- Bijeg, jer se ne vidi izlaz, a nema se snage ponovno početi.

Povećani broj samoubojstava pomiče se prema mlađoj dobi te pokazuje da svijet u kojem djeca žive ne pruža djeci dostatnu zaštitu, podršku, emocije. Promijenjena struktura obitelji, mijenjanje slike roditeljima i svijetu, pomanjkanje samopouzdanja, osjećaj da su sami, sve to vodi k pokušajima samoubojstva. Oponašanje je vrlo značajno za dijete te su analize pokazale da je u obiteljima djece samoubojica više bliskih rođaka ili roditelja koji su pokušali ili počinili samoubojstvo. Djeca i roditelji se ne čuju i ne razumiju, a kada se iskaže problem, roditelji ostaju iznenađeni i ne mogu shvatiti kako njihovo dijete nije u njih imalo povjerenja.

Savjeti za roditelje

- Ne postavljajte djetetu zahtjeve koje u fazi svoga biopsihološkog razvoja ne može zadovoljiti,
- Ne uspoređujte svoje dijete sa drugom djecom na podrugljiv način,
- Ako je vaše dijete agresivno, zapitajte se da li se iza toga krije nesigurnost, osjećaj uskraćenosti, manje vrijednosti, strah od odbacivanja,
- Dobiva li vaše dijete sve na emocionalnom planu,
- Utječe li nešto u obiteljskim odnosima na djetetovo ponašanje,
- Aktivno i toplo razgovarajte sa svojom djecom,
- Slušajte što vam dijete govori, saznajte tko su mu prijatelji,
- U obitelji njegujte zajednička druženja, odlazite zajedno u crkvu,
- Budite dobar primjer svom djetetu, svojim životom svjedočite ono što govorite,
- Roditelji, međusobno se poštujte i volite,
- Potražite pomoć stručnjaka ukoliko ne možete sami riješiti problem.

Ako dijete pokuša samoubojstvo, hitno potražite pomoć, jer nijedan pokušaj samoubojstva nije bezazlen i svaki treba ispitati što je uzrok takvu ponašanju: kažnjava li nas dijete, je li to poziv za pomoć, je li dijete nesretno, osjeća li se napuštenim, je li riječ o duševnoj bolesti?

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s