Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
U povodu
 
Kosovo – nova država starih korijena kršćanstva

Piše: Fatmir Koliqi
 
U POVODU PROGLAŠENJA NEOVISNOSTI KOSOVA

Dragi čitatelji Veritasa, veliko mi je zadovoljstvo da mogu predstaviti najnoviju europsku državu, Republiku Kosovo, svoju domovinu, koja je 17. veljače ove godine proglasila svoju neovisnost te konačno dobila svoju slobodu.

Povijesni podaci o Republici Kosovo

Kosovo, u granicama današnje nezavisne države, u antici je poznato kao Dardanija i bilo je dio Ilirskog carstva ili Ilirikuma. Okupacijom Ilirika od strane Rimskog carstva, Dardanija je postala provincija dotičnog carstva pod istim imenom, sve do seobe Slavena i invazije Turaka kada je nazvana prizrenski vilajet, a kasnije i kosovski vilajet. Do 1912. god. Kosovo je bilo pod turskom okupacijom. Nakon 1912. godine, te naročito nakon 1945., pa sve do 1999. Kosovo je dio bivše Jugoslavije, sa statusom pokrajine u okviru Srbije. No, moramo reći da Kosovo prije 1912. god. nije nikada bilo dio Srbije.

Stanovnike Dardanije su uglavnom činili Dardanci, pleme ilirskog naroda, danas Albanci – Kosovari. To znači da su Albanci na Kosovu potomci Ilira, odnosno Dardanaca i kao takvi autohtoni narod.

Od rata na Kosovu 1999. god. Kosovo je protektorat Ujedinjenih naroda i administrirano je od civilne uprave UNMIK-a i oružanih snaga NATO-a, odnosno KFOR-a.

Rano kršćanstvo i Crkva danas

Danas na Kosovu, na prostoru od 10.887 km2, ima više od 2 milijuna stanovnika, od kojih su 95 % Albanci, manje od 4% Srbi, a 1, 5% ostalih manjina.

Na prostoru današnjega Kosova kršćanstvo je ukorijenjeno od apostolskih vremena. Naime, sv. Pavao u poslanici Rimljanima 15, 19 kaže: “Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo.“ Prema povijesno-biblijskim podacima ovo propovijedanje evanđelja sv. Pavla i njegovih učenika moglo se dogoditi za njegova trećega misijskog putovanja, kada je došao iz Makedonije putem Via Egnatia, koji je vodio prema Draču (usp. Dj 20, 1-3).

Sačuvana je također predaja da je sv. Luka evađelist naviještao radosnu vjest u Iliriku, a ova se tvrdnja podudara s mnogo podataka iz životopisa koje su pisali bizantski svetački pisci.

U prilog da je kršćanstvo među ilirsko-albanskim narodom još od apostolskog doba govori i činjenica da je, još od postanka crkvene ustrojbe i crkveno-hijerarhijskih struktura, ilirska crkvena zajednica bila prisutna na svim ekumenskim općim saborima. Već u Niceji 325 g. susrećemo biskupe iz Dardanije (Dacus Dardaneae), te biskupe iz tadašnje Makedonije, Nikopola i Epira. Također na saboru u Sardici (343), prisutni su predstavnici pokrajina: Dardanije, Novog Epira, Starog Epira... Na spomenutom saboru sudjeluje šest biskupa iz Makedonije i Dardanske Ulpijane. (Ulpijana je antički grad desetak kilometara od Prištine.)

Islamizacija i današnje stanje katolika na Kosovu

Sve do turskog carstva Albanci su svi bili kršćani, većinom katolici i zajednica/Crkva vjerna Svetoj Stolici. Nakon smrti junaka Gjergja Kastriotija – Skenderbega u 16. stoljeću, velikog albanskog borca protiv Turaka, Turci su počeli islamizirati albanski narod. Masovna islamizacija Albanaca uglavnom se dogodila u 17. i 18., pa sve do 20. stoljeća.

Do devedesetih godina naša biskupija je bila Skopsko-prizrenska biskupija, sa sjedištem u Skoplju, odnosno s pomoćnim biskupom u Prizrenu. No sada ima novi status, kao Apostolska Administratura sa sjedištem u Prizrenu i sa svojim zaređenim biskupom.

Na prostoru Kosova samo je jedna biskupija, odnosno administratura, koja obuhvaća sve katolike na tom teritoriju. Biskup je preuzvišeni Dodë Gjergji, sin naše Crkve. Administratura je članica Međunarodne Konferencije sv. Ćirila i Metoda, u kojoj sudjeluju biskupi 4 države: Kosova, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Naša aministratura, koja će nadamo se, uskoro biti biskupija, ima katedralu u Prizrenu, posvećenu Djevici Mariji Pomoćnici kršćana. No od prošle godine gradimo novu katedralu u Prištini, posvećenu Blaženoj Majci Tereziji, gdje će biti i novo sjedište biskupije.

Općenito na Kosovu katolici su albanske nacionalnosti. Imamo i hrvatsku zajednicu, pretežno koncentriranu u dvjema župama, Janjevu i Letnici. Oni su ostali u manjem broju, jer su za vrijeme srpsko-hrvatskog rata masovno iselili u Hrvatsku.

Sveukupno, u našoj biskupiji ima 24 župa po cjelom Kosovu. Vjernika katolika ima 65 tisuća. Veliki broj naših vjernika tražeći bolje uvjete života i zbog teške političke situacije, osobito od 90-ih godina, iselili su se po cjelom svijetu. Prema našim podacima još je oko 40 tisuća vjernika u iseljeništvu.

Vjernici koji žive na Kosovu sudjeluju na svetoj misi svake nedjelje više od 90%. Angažirani su u političkom, kulturnom i ekonomskom životu. Što se tiče ekonomskog stanja, ne razlikuju se od drugih građana Kosova, što znači da žive sasvim prosječno, a mali broj i dosta siromašno.

Duhovna zvanja

Svećeničkih i redovničkih zvanja imamo u zadovoljavajućem broju, tako da naša Crkva pomaže i susjedne biskupije. Može se reći da je proporcionalno Katolička crkva na Kosovu, što se tiče duhovnih zvanja, najvitalnija Crkva u Europi. Svećenici, redovnici i redovnice s Kosova su prisutni u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Albaniji, Makedoniji, Austriji itd.

Trenutno na Kosovu pastoralizira 47 svećenika i stotinjak redovnica. Od redovničkih zajednica u nas djeluju franjevci, salezijanci i isusovci, kao i sedam ženskih redovničkih zajednica, koje su po našim župama u pastoralnom djelovanju i socijalnim djelatnostima.

Naša Katolička crkva na Kosovu, iako brojčano mala, ima velik moralni autoritet u kosovskom društvu. Naša subraća, Albanci muslimani, prema Katoličkoj su Crkvi jako naklonjeni, poštivaju nas kao zajednicu, jer smo kroz povijest znali sačuvati identitet albanskog naroda. Svjesni su to i priznaju da je, kroz teška vremena i s puno krvi i žrtve, albansko pismo i jezik sačuvao katolički kler i Crkva. Zahvaljujući katoličkim svećenicima danas Albanci imaju svoj jezik i pismo.

Budući da je ovaj prikaz pisan posebno za Veritas, ovom prilikom želim iskoristiti priliku zahvaliti Hrvatskoj Crkvi za veliku ljubav i prijateljsvo prema našoj Crkvi. Također i Republici Hrvatskoj što je, kao prijateljski narod, priznala Republiku Kosovo.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s