Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Hrvatski areopag
 
Tečaj brzog čitanja

Piše: dr. sc. Josip Blažević (hrvatski-areopag@ofmconv.hr)
 
ZAPOČINJANJE ČITANJA KNJIGE ZAPRAVO JE BITKA VOLJE


Nsiam vrevjoao da zpavrao mgou rzmjaueti ono što čtaim. Zaavljhuujći nobniečoj mćoi ljdksuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie vžano kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u rčijei, jdieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu. Otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest mžeote čtiati bez pobrelma. Ovo je zobg tgoa što ljduksi mzoak ne čtia savko slvoo pnaooosb, već rčijei prmraota kao clejniu. Oavj preomećaj je šljiavo nzavan tipoglikemija. Začuđujuće, zar ne? A uevijk ste msilili da je pavrpois vžaan. S poštovnjaem.

Aerobika uma

Četrdesetih godina dvadesetog stoljeća jedan je istraživač izveo neobičan pokus. Svojim ispitanicima na
oči je stavio dosta složene naočale koje su sliku vanjskog svijeta prikazivale okrenutu "naglavce", pa je ono što je ispitanik vidio lijevo, bilo desno, a desno, bilo lijevo. Navedena izokrenuta slika svijeta kod većine ispitanika izazvala je ozbiljne poteškoće u orijentaciji i kretanju, s mučninom i vrtoglavicom kao popratnim simptomima. Nakon vremena navikavanja mozga na novu situaciju, međutim, jedan se ispitanik koji je sve vrijeme nosio ovakve naočale, ujutro probudio i sve oko sebe vidio "normalno". Svijet mu više nije bio izokrenut naglavce. Njegov se mozak prilagodio novonastaloj situaciji i počeo funkcionirati prema novopostavljenoj normi. Kad su i ostalim ispitanicima koji su se prilagodili situaciji gledanja svijeta "naopačke" skinute pokusne naočale, dogodilo se da su bez naočala svi vidjeli svijet "naopako"! Nakon novog perioda prilagodbe, međutim, ponovno su svijet doživljavali "normalno" kao i prije pokusa.

Pokusi poput upravo opisanoga, kao i najnovija istraživanja mozga, ukazuju na mogućnost "treninga" našeg uma. Daktilografom se postaje ustrajnom gimnastikom prstiju. "Gimnastikom" uma moguće ga je, slično tijelu, "nabildati" da obavlja radnje za koje donedavno nismo ni slutili da je sposoban. Tko nam naime brani misliti da je dosadašnja metoda obrađivanja informacija i stečenih navika čitanja jedina moguća i ispravna? Služeći se određenim vježbama nismo li u mogućnosti poboljšati svoje pamćenje, razumijevanje i ubrzati čitanje? Posljednja istraživanja mozga podloga su Tečaja brzog čitanja o kojemu želimo nešto reći.

Povijest tečaja brzog čitanja

Utemeljitelj metode brzog čitanja i mentalnih mapa je Englez Tony Buzan, autor svjetskih hitova o mozgu i učenju, utemeljitelj svjetskih prvenstava u brzom čitanju i svjetskih prvenstava memorije, nositelj crnog pojasa u borbenim vještinama. U predgovoru svojoj knjizi Brzo čitanje, Buzan objašnjava kako je kao četrnaestogodišnjak bio podvrgnut mjerenju mentalnih sposobnosti i mjerenju brzine čitanja. Bio je ushićen postignutim rezultatom od 213 riječi u minuti (=rum), ali samo kratkotrajno, dok nije saznao da je 200 ruma prosječan rezultat, te da je najbrži učenik postigao rezultat od 314 ruma. Ta mu je poražavajuća spoznaja promijenila život. Pohitio je učitelju i zatražio savjet kako bi mogao poboljšati brzinu svoga čitanja. Učitelj ga je obeshrabrio odgovorom da je to nemoguće, jednako kao što je nemoguće promijeniti kvocijent inteligencije (IQ), visinu odrasle osobe ili boju nečijih očiju. Nezadovoljan dobivenim odgovorom razmišljao je: "Ako mi je poznavanje pravih vježbi omogućilo ostvarivanje takva tjelesnog preobražaja, zašto mi odgovarajuće vizualne i mentalne vježbe ne bi omogućile promjenu brzine čitanja, razumijevanja i pamćenja onoga što sam pročitao?" Rezultat njegovih pokusa i treninga bila je brzina čitanja od preko 1000 ruma i spoznaja da je čitanje za um isto što i aerobika za tijelo. Iz toga je razvio Tečaj brzog čitanja. Nedavno je utvrđeno, piše Buzan, da je prosječni doseg čitalačkih mogućnosti od 200 do 400 ruma. Na Tečaju brzog čitanja instruktori predviđaju dostizanje brzine između 800 i 1200 ruma. Trenutno najboljih deset svjetskih čitača postiže brzinu između 1560 i 3850 ruma. Brzina od 25.000 ruma marketinški je trik koji više spada u znanstvenu fantastiku.

U čemu je novost pristupa brzog čitanja?

Naravno da nećemo ni pokušavati na ovako skučenom prostoru našega lista prikazati ili analizirati sadržaj Tečaja brzog čitanja (koji smo i sami pohađali), izuzev predstaviti tek nekoliko poticajnih i ohrabrujućih savjeta poput ovoga: "Vjerovao da možeš ili da ne možeš - svakako si u pravu!" Sigurno je da pozitivnim mislima, uputama o koncentraciji ("Koncentracija je divlji konj, a vi jahač"), izradi "mentalnih mapa", "mentalnim izviđanjem" ("Ako želite upoznati teritorij, morate poznavati zemljopisnu kartu"), metodama "prelijetanja" (u svrhu općeg pregleda) i "skeniranja" (traženja određene informacije) teksta, Tečaj promiče samopouzdanje i obeskrepljuje prepreke. Tečaj počiva na tezi da je čitanje brzinom manjom od 300 ruma ispod sposobnosti razumijevanja sadržaja za svakog čovjeka. Um najbolje funkcionira brzinom čitanja od 800 do 1800 ruma. Iz toga proizlazi zaključak da što brže čitamo, naš um bolje funkcionira. Naš um je poput majmuna na stablu. Dok mi čitamo uobičajenom brzinom, on se dosađuje i luta. Ubrzavanjem tempa čitanja, ili izlaskom iz "komforne zone", upošljavamo pune kapacitete našega uma te on više nema vremena za "majmuniranje".

Revolucionarna novost Tečaja brzog čitanja, prema Buzanu, sastoji se u tome "da ćete, od sad nadalje, čitati svojim mozgom kao središnjim fokusom vaše pozornosti, a ne svojim očima". Konačnu prosudbu Buzanova Tečaja brzog čitanja bilo bi uputno prepustiti stručnjacima za mozak.

Što su "mentalne mape"?

Tony Buzan je tvorac i "mentalnih mapa". Mentalne mape su svojevrsni "šalabahter" ili "album s fotografijama" koji, dok ga gledate, u vaše sjećanje priziva golemi niz podataka i uspomena koji potakne svaka od slika kojima ste se poslužili pri njegovoj izradi kako biste pohranili mnoštvo informacija. Mentalne mape izrađuju se upotrebom različitih boja, slika, krivulja... kako bi se razbila mono-tonija (jedan-ton) uobičajenih bilješki jer, jednolično je isto što i - dosadno. Jedna slika "vrijedi tisuću riječi". Primjena mentalnih mapa, u određenoj mjeri, sigurno može poslužiti kao koristan instrument pri usvajanju i sistematiziranju znanja i pravljenju bilješki.

Neka kritička zapažanja

1. Tečaj brzog čitanja je preskup. Cijena mu se kreće između 100 i 200 eura, što znači da se satnica instruktora Tečaja brzog čitanja, u prosjeku, vrti oko 1000 kn. Rekosmo, previše!

2. Pomutnju unose pojedine svaštarske škole new-ageovske provenijencije, koje u svojoj ponudi daju i Tečaj brzog čitanja. O tome je dobro voditi računa pri odabiru škole pohađanja Tečaja brzog čitanja.

3. Tečaj brzog čitanja ne bi smio potisnuti dosadašnji način čitanja nego, tek kad njime dobro ovladamo, brzo čitanje mu može poslužiti kao alternativa. Znanstveno je dokazano – izjavljuje dr. sc. Elizabeta Radonić, psihijatrica s Hrvatskog instituta za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - da je za naš mozak dobro da razvija različite stilove obrađivanja podataka. Ali – nastavlja ista – za dijete je dobro da prethodno nauči čitati onako kako se to činilo stoljećima i kako nas se do danas učilo, pa tek kasnije može pristupiti novom načinu. Dokazano je, naime, da učenici u "kreativnim" osnovnim školama u kojima se nije inzistiralo na memoriranju činjenica imaju slabije razvijene više kognitivne procese. Ne treba zaobilaziti uobičajene faze učenja, kaže dr. Radonić, nego kada se njima dobro ovlada, onda se može pristupiti alternativnim načinima čitanja i učenja. Kad se ovlada pisanje desnom rukom (kod dešnjaka), dobro je naučiti pisati i lijevom, ali ne pisati lijevom zapostavljajući desnu. Istraživanja mozga pokazala su da čovjek uvijek koristi obje hemisfere mozga, iako nekada jednu više nego drugu.

4. Dr. Radonić upozorava nadalje kako je znanstveno dokazano da srednje i jako složene sadržaje naučene tehnikom brzog čitanja osobe slabije pamte i razumiju, pa su i reprodukcija i korištenje tako stečenim znanjem slabiji, a sadržaj ne ostaje u memoriji.

Ograničenje brzine

Unatoč navedenim prigovorima, skloni smo zaključiti da ne bi trebalo zanemariti Buzanove doprinose u poboljšanju čitanja. Ako Buzan možda i nije rekao ništa revolucionarno novo, ipak je to rekao na nov način. To je kao i u nogometu, istom loptom igraju obje strane, ali jedan je baca bolje. Premda je Buzanova metoda marketinški sigurno prenapuhana, i neće ispuniti očekivanja sviju, još uvijek ima svoju vrijednost. Osobito za adolescente, srednjoškolce, kao i ostale čija su iskustva druženja s knjigom skromna i "trpna". Ogrezli knjigoljupci od tečaja brzog čitanja ni približno neće profitirati koliko zaziratelji od knjiga.

Dok čitanje brzinom od 1000 i više riječi u minuti jamči Buzan, u potrazi smo za inovatorima koji će doskočiti onima koji pričaju brzinom od 1000 i više riječi u minuti, bez primisli spolne diskriminacije!

Enigma ljudskog mozga

Oko 90 % ljudskog mozga sastoji se od vode. U toj sivoj tvari smješteno je oko 100.000.000.000 živčanih stanica (neurona) od kojih većina traje cijeli život, ali između dvadesete i šezdesete godine čovjek ih svakodnevno gubi oko 12.000, koji se nikada više ne obnavljaju. Kad bi živce mogli razvući, bili bi duži od 150.000 km – što je dovoljno da se njima oviju gotovo četiri kruga oko Zemlje. Spavanjem mozak "reciklira" dnevne sadržaje. Novorođenčetu je potrebno između 16 i 20 sati spavanja dnevno, petogodišnjaku od 10 do 11 sati, dvadesetogodišnjaku 7 do 8 sati, a osamdesetogodišnjaku oko 5 sati.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s