Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Jubilej
 
Pedeset godina misništva

Piše: Maksimilijan Rajmund
 
Svoju prošlost, Gospodine, povjeravam tvome milosrđu, svoju sadašnjost tvojoj ljubavi, a svoju budućnost tvojoj providnosti


Ovih ljetnih mjeseci mnogi će mladići, nakon dugogodiš-njeg studija i teških priprava, napora i odricanja, konačno uzići na oltar Gospodnji i slaviti prvu Euharistiju. Svaki mladomisnik s golemim strahopoštovanjem pristupa ovom slavlju te s neskrivenim emocijama slavi, pjeva, zahvaljuje i moli. Nitko tada ne razmišlja o prošlosti ni budućnosti, svjestan kako je sve u Božjim rukama. Sve je u tom jednom trenutku, kada se "nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje". Blagdan je to i velika nagrada ne samo mladomisniku, nego i cijeloj obitelji i rodbini, čitavome mjestu.

Vjerojatno je tako razmišljao i s istim osjećajima svoju prvu misnu žrtvu prinosio i fra Antun Gašparić, franjevac konventualac, kada je u srpnju 1958. godine slavio svoju mladu misu.

Fra Antun je rođen 15. siječnja 1932. godine u Hlebinama kao treće od trinaestoro djece Barbare i Mihovila Gašparić. Obitelj Gašparić je dobro odgojila svoju djecu tako da su svi završili visoke škole i fakultete te danas žive po raznim mjestima Hrvatske. Roditelji Barbara i Mihovil su pokojni. Fra Antun je jedini odabrao duhovni poziv u Redu franjevaca konventualaca. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1958. godine, a svoju mladu misu je služio u Molvama 6. srpnja iste godine. Nakon pedeset godina služenja u svećeništvu fra Antun je zahvalno prikazao svoju zlatnu misu.

Godišnje župno klečanje u župi sv. Antuna u Novom Marofu ove je godine na Blagdan Marije Majke Crkve tako dobilo još jedan naglasak. Slavlje je imalo jak liturgijsko-molitveni naglasak. Nije bilo reklama, poziva, puno gostiju – samo oni koji su "slučajno" došli na svetu misu.

Sam jubilarac je predvodio misno slavlje u nazočnosti svoje samostanske braće i nekoliko svećenika iz varaždinskoga Topličkog dekanata. Za geslo na prigodnim sličicama fra Antun je uzeo citat: "Svoju prošlost, Gospodine, povjeravam tvome milosrđu, svoju sadašnjost tvojoj ljubavi, a svoju budućnost tvojoj providnosti". Tijekom svete mise čitalo se evanđelje o dvojici sinova koji su pozvani na posao u vinograd (Mt 21, 28-32). U prigodnoj homiliji je fra Antun, osvrćući se na ovaj evanđeoski odlomak, rekao da sve više osjeća kako je sličan i jednome i drugome od dvojice sinova. "Kod jednoga se 'idem' pretvara u 'ne idem'; kod drugoga 'neću' pretvara u 'hoću'." Zatim je slavljenik prošao najvažnije dijelove svojega života u kojima je prepoznao te svoje nestalnosti, ali i neizmjernu milost Božju, koja ga je uvijek iznova pozivala i podizala.

U nastavku svoje nadahnute propovijedi fra Antun je tumačio svećeništvo, što ono jest i kako ga je on shvaćao i živio: "Svećenik je sol zemlje, daje okus životima drugih te ukus životima onih koji su izgubili sve. Prijatelj je Božji, ali i onih koji su mu bližnji. Svećenik živi za i od evanđelja. On je čovjek komu se vjeruje i s kim se može računati. On je otac, učitelj, vođa. Ne usmjerava pozornost prema sebi, nego prema Bogu."

Čini se da je život fra Antuna bio upravo takav. U svojoj samozatajnoj pedesetogodišnjoj svećeničkoj službi odlazio je tamo kamo su ga poglavari poslali (Vinkovci, Pančevo, Šibenik, Kukuljanovo, Novi Marof). Vršio je one službe koje su mu povjerene i rado živio svoje svećeništvo darujući svoje vrijeme drugima. Fra Antun je već preko dva desetljeća nacionalni upravitelj Udruge "Vojske Bezgrešne", koja u Hrvatskoj ima preko 30.000 članova. Svakodnevno je u kontaktu sa brojnim članovima, telefonski, putem zemaljske pošte ili preko interneta. Služitelj svetih sakramenata, skromni ispovjednik, pohoditelj bolesnika u novomarofskoj bolnici i po obiteljima, prijatelj djece i mladih, neumorni radnik u vinogradu Gospodnjem. Njegovo "hoću" i "neću" uvijek je završavalo poslušnim i potpunim izvršavanjem zadatka.

Skromna svečanost, bilo je naglašeno nekoliko puta, izričita je želja slavljenika, što je u pozdravnom govoru i protumačio o. Martin Dretvić, gvardijan samostana u kojem živi i o. Antun, i župnik župe sv. Antuna Padovanskoga: "Naš glavni slavitelj, dragi nam o. Ante, po izričitoj svojoj želji, koju smo svi poštovali, makar nismo razumjeli, htio je da sve ovo bude ovako samozatajno u duhu poniznog služenja neznatne Djevice, kojoj podlaže sav svoj život u geslu 'Totus tuus'. Tvoj svećenički put, dragi o. Ante, i tvoj pastoralni rad prelijevao se u neutrudivog apostola Bezgrešne u svim vidovima ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Neka ti tvoj uzor, sv. Maksimilijan Kolbe, bude zagovornik, pod zaštitom Bezgrešne Djevice, čije Majčinstvo Crkve danas slavimo! A bezbrojne tone pošiljki tisućama članova "Vojske Bezgrešne", neka ti budu stepenice u raj".

Vjernici koji su se okupili na redovitu svetu misu bili su nemalo iznenađeni ovim događajem. Svi oni poznaju svog fra Antu i svi su ga nebrojeno puta susreli. Mnoge je upravo on pripremao za sakramente, poučavao o istinama vjere, ispovijedao, tješio, korio i opominjao. Bila je ovo prigoda da mu svi stisnu ruku i reknu "hvala" – za zlatnih pedeset godina svećeništva, od kojih je pola darovao upravo Novom Marofu i obližnjem Madžarevu.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s