Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pavlova godina
 
PAVAO IZ TARZA

Piše: Darko Tepert
 
PUNINA ZAKONA, LJUBAV, POKRENULA JE PAVLA

U predvečerje svetkovine sv. Petra i Pavla, 28. lipnja 2007., papa Benedikt XVI. odredio je da se u cijeloj Katoličkoj crkvi obilježi "Pavlova godina", koja počinje 28. lipnja 2008., a završava 29. lipnja 2009. Tom je prigodom Papa naglasio da se ova godina slavi uz dvijetisućitu obljetnicu Pavlova rođenja, koju povjesničari smještaju između 7. i 10. godine. O ovome velikanu s početaka Crkve podatke nam donose Djela apostolska, što ih je napisao isti autor koji je napisao i Lukino evanđelje, te poslanice samoga apostola, kako one autentične, tako i one koje se samo pripisuju Pavlu. Izvan Novog zavjeta, Pavla na dva mjesta spominje Klement Rimski (umro oko 101. godine), te Polikarp iz Smirne. Među apokrifnim djelima dobro je spomenuti Djela Pavla i Tekle koja, kad se izuzmu legendarne pojedinosti, sadrže i povijesne podatke.

Pavao o sebi

U Djelima apostolskim sâm Pavao, predstavljajući se pred rimskim tribunom u Jeruzalemu, ovako o sebi kaže: "Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu" (Dj 22,3). Istom prigodom predstavio se i kao rimski građanin (22,25). Poneku nedoumicu s obzirom na Pavlovo mjesto rođenja izaziva sv. Jeronim, koji kao mjesto Pavlova rođenja spominje mjesto Giskala u Galileji. Čini se da je Pavao ipak rođen u Tarzu, u Maloj Aziji, u pokrajini Ciliciji, a moguće je da je njegova obitelj podrijetlom bila iz Giskale, te se, bilo iz ekonomskih razloga, bilo pod pritiskom sukoba s Rimljanima 4. godine pr. Kr., odselila u Tarz. U Djelima apostolskim Pavao kaže da je Tarz cilicijski bio "grad znameniti" (Dj 21,39). Od davnine je taj grad bio središte cijele pokrajine, a smjestio se uz sredozemnu obalu, ondje gdje maloazijski poluotok dodiruje azijski kontinent. Bio je stoga pogodno mjesto za razvoj trgovine, a njegovi su građani radi poslova često putovali svijetom, baš kao što su i mnogi stranci navraćali u taj grad. Takvo miješanje ljudi iz najrazličitijih krajeva otvaralo je Tarz kulturnim utjecajima drugih krajeva, a njegovo je kulturno značenje bilo doista veliko, pa je i rimski zemljopisac Strabon ovako pisao: "Među njegovim građanima vlada tolika gorljivost za filozofiju i za svaku granu općeg obrazovanja da ovaj grad nadilazi kako Atenu tako i Aleksandriju i bilo koji drugi grad u kojem ima školâ i filozofskih studija" (Strabon, Zemljopis, XIV,5,13). Poznat je cijeli niz poznatih filozofa, gramatičara i pjesnika podrijetlom iz Tarza, a među njima je i pjesnik Arat, kojega Pavao citira u svome govoru u Ateni kada za Boga kaže: "Njegov smo čak i rod" (Dj 17,28).

Pavlov Tarz

U Tarzu je dakle vladala kozmopolitska klima, u kojoj su svoje utočište mogle naći i različite religije, koje su se sve više međusobno stapale, pa se u mjesnom vjerovanju moglo naći asirskih, perzijskih i osobito grčkih elemenata, koji su se uklopili u domaću religiju čija su božanstva poistovjećena s grčkim Zeusom i Heraklom, u čiju su se čast održavale godišnje svečanosti. U ozračju mješavine religija i Židovi su mogli uživati slobodu vjere, što je uključivalo bogoslužje u sinagogama, obdržavanje subotnjeg odmora, kao i ostalih zapovijedi židovskoga Zakona. Čini se da su Židovi u Tarzu, upravo zbog takve slobode, bili prilično brojni. Premda vjerni svojim otačkim predajama, prihvatili su sve ostale značajke helenističke kulture, tako da su dobro poznavali grčki jezik, prilagodili se društvenim i trgovinskim običajima mjesta, a u svome su se ponašanju znali služiti i filozofskim govorom grčke kulture.

Iz Pavlovih se poslanica jasno vidi da je i on dobro vladao grčkim jezikom i da se znao služiti i grčkim načinom razmišljanja, ali ipak je za sebe govorio: "Obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja" (Fil 3,5). Osim po vjeri, Židovi su se od svoga poganskoga okruženja razlikovali i moralnim načelima, pa i Pavao o poganima kaže kako ih je "Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela", tako da su "puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti..." (Rim 1,24.29).

"Do nogu Gamalielovih"

Pavlovo obrazovanje vjerojatno je slijedilo ono uobičajeno kod raseljenih Židova toga doba. Tako je Sveto pismo, koje je morao naučiti čitati već s navršenih pet godina, zasigurno čitao u njegovu grčkom prijevodu, no morao je poznavati i hebrejski i aramejski jezik. Morao je također izučiti i neki zanat, kao što to bilo propisano kod Židova, a taj su propis hvalili i rabini, pa su se i viđeniji ljudi, koji nisu morali živjeti od rada svojih ruku, nastojali poučiti u nekom obrtu. Za Pavla znamo da je bio šatorar (Dj 18,3), što je bilo vrlo rašireno zanimanje u pokrajini Ciliciji, a i cilicijska su platna bila na cijeni u cijelom tada poznatom svijetu. Poznavanje ovog obrta omogućilo je kasnije Pavlu da za svojih misijskih putovanja ne ovisi ni o kome, nego da svojim rukama zarađuje kruh (1Kor 4,12).

Svoje je obrazovanje Pavao nastavio "do nogu Gamalielovih", te je "odgojen točno po otačkom Zakonu" (Dj 22,3). Riječ je o slavnom rabinu Gamalielu starijem, kojega slavi jedna kasnija rabinska izreka: "Otkako je umro rabin Gamaliel stariji, prestala je čast Zakona, nestale su čistoća i uzdržanost." Gamaliel je bio poznat po svojoj mudrosti, blagosti i umje-renosti, te ga hvale i Djela apostolska, u kojima se o njemu kaže da ga je "poštovao sav narod" (Dj 5,34). Nažalost, vijest o tome da je Pavao bio Gamalielov učenik sâm Pavao nigdje u svojim poslanicama ne potvrđuje. Ipak, on ističe da je bio "po Zakonu farizej" i "po pravednosti zakonskoj besprijekoran" (Fil 3,5-6). U Djelima apostolskim apostol kaže: "Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej" (Dj 26,5). Farizeji su bili na osobitoj časti u židovskom narodu kao ljudi duhovni, koji su nastojali obdržavati Božje zapovijedi. Židovski Talmud razlikuje osam vrsta farizeja, od onih najgorih, koji su svoja dobra djela činili da bi ih ljudi vidjeli, do onih najboljih, koji su svoja djela činili jer su doista od srca ljubili Boga.

Pavla je pokretala upravo ta ljubav prema Bogu i za nju je napisao da je "punina Zakona" (Rim 13,10). Slijedeći životni put i nauk sv. Pavla nastojat ćemo slijediti i ovaj njegov put ljubavi. Njegovo podrijetlo, rodni grad, odgoj i obrazovanje koje je dovršio u Jeruzalemu bitno su utjecali i na njegovo kasnije djelovanje. Njegov primjer može svakome kršćaninu poslužiti kao putokaz kako iskoristiti sve datosti svoga života poradi vlastita rasta u vjeri i poradi širenja Evanđelja.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s