Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
Tarz danas

Piše: Ivan Penava
 
RAZGOVOR S G. ISOM YAMAN, SUBĐAKONOM SIRSKE PRAVOSLAVNE CRKVE


"Upravo na ulazu u vojarnu reče Pavao tisućniku: 'Smijem li nešto reći?' On ga upita: 'Zar znaš grčki? Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one četiri tisuće bodežara?' Pavao odvrati: 'Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu.'" (Dj 21, 37-39)

Tako se sv. Pavao predstavio rimskom stotniku: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga." Upravo u Tarzu, njegovu rodnom gradu, koji se sada nalazi u Turskoj, obilježava se 2000 godina od njegova rođenja. Svečanu svetu misu će 22. lipnja 2008. u crkvi sv. Pavla u Tarzu predslaviti kard. W. Casper, zajedno sa svim biskupima Turske.

G. Yaman dolazi iz grada Tur Abdin, koji se nalazi u jugoistočnoj Turskoj. U Njemačku je došao prije 37 godina, a osim što radi kao krojač, ujedno je i vjeroučitelj, te učitelj aramejskog jezika.

Koliko ste već dugo u Njemačkoj?

Došao sam 1971. godine kao privremeni radnik. Godinu dana kasnije došla mi je obitelj. Po zanimanju sam krojač, ali sam zbog raznih okolnosti radio mnoge poslove, pogotovo u automobilskoj industriji.

U Nizozemskoj sam 1972. zaređen za subđakona, nakon što sam već u Turskoj prošao određenu teološku pripremu. Imam četvero djece i jedan od sinova mi studira za vjeroučitelja.

Što znači riječ "subđakon" koja označava vašu liturgijsku službu?

Subđakon preuzima sve službe đakona u liturgiji kada on zbog izvanrednih razloga nije prisutan. Da bi se bilo stalni đakon, potrebno je proći daljnju teološku izobrazbu. Ja se baš pripremam sljedećih dana poći u Tursku u naše samostane Mar Gabriel i Deyrul, Safaran gdje bih nastavio tu izobrazbu.

G. Yaman, koliko je stara Sirska pravoslavna crkva?

Nju je ustanovio sv. Petar u Antiohiji 38. godine i, kako je zapisano u Djelima apostolskim, tu su učenici prvi put prozvani kršćanima. Naš materinski jezik je aramejski, upravo onaj kojim je govorio i Isus i kojim se na početku naviještalo evanđelje. Počevši od Antiohije vjera se proširila u Malu Aziju (Tursku) i Grčku, te na istok u Perziju (Iran, Irak), Indiju, Kinu i Japan. Došlo je i do velikog razvoja redovništa u tim područjima. Nakon neprihvaćanja Kalcedonskog sabora 451. Sirska crkva se odvojila od zapadnih crkava.

Koliko je brojčano velika Sirska pravoslavna crkva?

Nekada je Sirska pravoslavna crkva bila vrlo velika, no danas je brojčano prilično mala. Kroz dugu povijest milijuni kršćana su bili mučeni i ubijeni. Mogu spomenuti da je u 5. st. bilo oko 90 milijuna kršćana u našoj crkvi, dok nas danas ima oko 6 milijuna. Međutim, tri milijuna su kršćani u Indiji, koji opet imaju svoju malo drugačiju tradiciju i povijest, a ostala tri milijuna su razasuta po cijelom svijetu, počevši od Iraka i Turske, pa preko Europe sve do Amerike i Australije. U samoj jugoistočnoj Turskoj ima još oko 40.000 kršćana Sirske pravoslavne crkve, dok ih u Istambulu ima oko 14.000. U Turskoj smo podijeljeni u četiri biskupije: Midyat, Mardin, Adiyaman i Istambul. U Njemačkoj nas ima oko 90.000 i tu smo organizirani u biskupiju Warburg. Crkveno središte nam je u Damasku, u Siriji i glavni nam je zaštitnik sv. Ignacije, a naš patrijarh se zove Zakai Iwas I.

Je li se Sirska crkva ponovno povezala s Rimokatoličkom crkvom? Koliko ste povezani s drugim pravoslavnim crkvama u Turskoj?

Kroz dugu povijest su naše dvije crkve bile odijeljene zbog dogmatskih nesuglasica. Međutim, 1982. godine papa Ivan Pavao II. i naš tadašnji patrijarh Jakov III. potpisali su ujedinjenje. Sa Grčkom pravoslavnom crkvom u Istambulu jako dobro surađujemo, a u kontaktu smo i s Armenskom crkvom.

Kako danas živi kršćanska zajednica u Turskoj?

Kršćani imaju dosta problema u Turskoj, makar se čini da je trenutno sve mirno. Postoji mržnja i zavist muslimana prema kršćanima. Mi smo se uvijek bavili raznim obrtničkim poslovima (zlatari, krojači, brijači, graditelji), te smo bili dobrostojeći, a to je izazivalo zavist muslimana. K tome uvijek postoji kod njih strah da smo mi stranci i da će nas političari iz Europe iskoristiti za svoje ciljeve u Turskoj. Zadnje probleme, s religijskom pozadinom, doživjeli smo kad je papa Benedikt održao onaj svoj znameniti govor u Njemačkoj i onda kad su se pojavile one karikature proroka Muhameda. Situaciju pogoršava grčko-turski sukob na Cipru i opasnost proširenja rata iz Iraka u Tursku. Vlast bi mogla stvari puno bolje urediti kad bi htjela.

Imaju li kršćani prava manjina u Turskoj?

Nažalost, mi kršćani Sirske pravoslavne crkve nemamo prava manjina u Turskoj. Za državu Tursku mi smo službeno Turci. Međutim, Grčka i Armenska pravoslavna crkva imaju status manjina. Zajedno sa Židovima to su pravo dobili kada je 1923. ustanovljena moderna republika Turska. Nakon te godine nama je bilo sve teže dobiti neki posao u državnoj službi poput vojske, policije i školstva.

Kako je u drugim susjednim državama?

Situacija je slična i u Siriji. Najteže je međutim u Iraku, iz kojega je do sada prebjeglo više od 1,2 milijuna kršćana i to ponajviše u Siriju, Jordan i Iran.

Što je za Sirsku pravoslavnu crkvu značilo ustanovljenje moderne republike Turske 1923. godine?

Od tada su mnoge crkve zatvorene i nije bila dopuštena niti njihova obnova, a niti gradnja novih. Ako nisu bile porušene ili urušene, crkve su se pretvorile u muzeje. Tek zadnjih nekoliko godina, zbog velikog dolaska turista i potrebe za turističkim atrakcijama, neke su crkve obnovljene. A jedan od razloga je i pritisak iz Europske unije.

Spomenuli ste da u Istambulu živi mnogo kršćana? Je li tamo situacija drugačija nego u jugoistočnoj Turskoj?

Gradovi Istambul i Ankara su jako veliki multinacionalni gradovi, te zato i multireligijski. Obični ljudi se tamo bore za svagdašnji kruh i ne pridaju veliku važnost tko pripada kojoj religiji. Zato i nema velikih problema. U jugoistočnoj Turskoj je potpuno drugačije. Na području Midjeta nalaze se prastare crkve. Kršćani su bili uvijek nadareni obrtnici i zato su muslimani osjetili kako smo mi drugačiji, jednostavno nešto drugo. Često su nas progonili. Sukobi Turaka s Kurdima '70-tih i '80-tih ostavili su velike posljedice i na našu crkvu.

Priča li se u Turskoj otvoreno na radiju i televiziji o ovim problemima kršćana?

Uvijek postoji određeni dijalog između biskupa (patrijarha), islamskih vjerskih vođa i predstavnika države. O mirnom suživotu govori se u cijeloj Turskoj, također u Siriji i Jordanu. Postoji i napredak. Primjer je nedavni slučaj otmice jednoga našeg redovnika, koji se zbio 28. studenog 2007. Jednostavno su ga oteli iz auta u blizini grada Midyat. Tražili su otkupninu od 300.000 eura. Uz brzu pomoć državnih službi slučaj je sretno riješen bez plaćanja otkupnine. Nije do kraja razjašnjeno jesu li motivi otmice bili religiozni, ali se može reći da je televizija sve objektivno izvještavala.

Sve više Europljana, pogotovo Nijemaca, kupuje i gradi u Turskoj kuće za odmor. Nedavno su zatražili i dozvolu za izgradnju crkve u svojem turističkom naselju. Jesu li je dobili?

Ne samo u jugoistočnoj Turskoj, nego u cijeloj Turskoj je još uvijek zabranjeno graditi crkve. Ovo što ste spomenuli događa se u mjestu Alanya, gdje boravi već preko 1400 njemačkih obitelji, zajedno sa 400 nizozemskih, 300 engleskih i nekoliko ruskih obitelji. Službeno su zatražili dozvolu za gradnju crkve, ali im je molba u rujnu 2007. odbijena. Taj se dio Turske naziva Turska rivijera. Temperature su cijelu godinu visoke te uopće nema snijega. Tek visoko u brdima.

Može li se reći da grad Tarz, rodno mjesto sv. Pavla, još uvijek pripada vašoj Sirskoj pravo-slavnoj crkvi?

Općenito govoreći da, jer je u blizini naša biskupija Adiyama, koja se brine za naše vjernike u tom gradu. U gradu je ostala još jedino drevna crkva sv. Pavla, koja je danas muzej. Dobili smo dozvolu da se u njoj održi svečana misa 22. lipnja ove godine. To je grad s nešto malo više od 10.000 stanovnika, ali trenutno ima jako malo kršćana u njemu.

Koliki će biti značaj te proslave u Tarzu?

Bit će to veliki susret mnogih sestrinskih crkava i ujedno prilika za molitvu za jedinstvo kršćana. Za Tursku će to biti važan dan jer je to dio njihove povijesti i puno će im značiti dolazak gostiju s raznih strana. Raduju se tome. Koliko mi se čini, možda će i naša sirska pravoslavna televizija u Švedskoj "Suroyo TV" tu svetu misu prenositi uživo.

Zahvaljujem se na vašoj susretljivosti i želim vam sretan put u Tursku!

Godina sv. Pavla

Proslava godine sv. Pavla, započeta na inicijativu kardinala Andree Cordera Lanze di Montezemola, arhiprezbitera rimske bazilike sv. Pavla izvan zidina, počinje 28. lipnja 2008. i trajat će do 29. lipnja 2009. Više novosti možete naći na Internet stranicama: www.annopaolino.org ili www.annopaolinoatarso.org.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s