Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sv. Antun danas
 
Tvoj dobri Samarijanac
često je onaj za kojega ne misliš da jest

Piše: Luciano Fanin
 
IZ "PROPOVIJEDI" SV. ANTUNA


Neki čovjek upao je među razbojnike koji ga pretukoše i ostaviše polumrtva. Svećenik se nije zaustavio pored njega, a ni levit mu nije pomogao. Jedini tko se sažalio nad njim i tko se pobrinuo za njega bio je Samarijanac, pripadnik prezrenog naroda onog vremena.

Tko je od njih bližnji?

Iz Evanđelja po Luki 10, 30-37:

"Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj..." "Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" Nato mu Isus reče: "Idi pa i ti čini tako!"

U ovom čovjeku gledamo Adama, u njegovu čovještvu, koji je, obuzet ohološću, sa svojim padom i neposluhom, sišao iz blaženstva nebeskog Jeruzalema u bijedu i beživotnost, posve nesiguran i lako pogrešiv. Upravo zato je i "upao među razbojnike"... A razbojnici mu svukoše i odjeću duhovnih milosti, odnosno besmrtnost i nevinost, i toliko ga prekriše ranama, tj. grijesima, da su mu ugrozili u samu ljudsku narav, dovevši ga, takoreći, do same smrti, koja ulazi kroz otvorenu utrobu. Uzdignimo svoju molitvu Bogu da izliječi rane naših grijeha, da nas pomiri sa sobom kako bismo bili dostojni vratiti se iz ovoga Jerihona u nebeski Jeruzalem iz kojega smo ispali.

(Propovijed XIII. nedjelje poslije Duhova, 18-19)

Čežnja za rajem

Sveti Antun ovdje nam daje uvid u ljudsko postojanje, koje kao da je poraženo, s malo razloga za optimističan pogled u budućnost. Svetac – kako ćemo vidjeti – pokazuje i izlaz iz ovoga stanja. Nudi slamku za koju se možemo uhvatiti svaki put kada "upadnemo među razbojnike", odnosno kada god se nađemo na kušnji koja nas zaokuplja, ili kada se nađemo pred ozbiljnom bolešću, odnosno usred nepredvidivih problema koji nas stavljaju pred zid. To su situacije iz kojih se često izlazi u lošem stanju, ne samo tjelesno, nego i u dubini vlastitog duha. To je jedan od trenutaka u kojima se osjeća jaka potreba da susretnemo "dobroga Samarijanca", koji će nam poviti rane, ohrabriti nas svojim riječima, koji će nam platiti smještaj u hotelu...

Jednostavno, treba nam onaj tko će nam pomoći da stanemo na noge i da nastavimo ići naprijed, kako potiče i moli sv. Antun, prema Jeruzalemu, gradu nade i mira. Sigurno da nam posljedice nesreće neće dopustiti da idemo brzo kao prije, ali već je to dar što možemo nastaviti hodati pa makar i kratkim koračićima, nalazeći u sebi razloge da proslijedimo ispravnim smjerom.

A kada među "razbojnike" upadamo zato što smo postupali protivno "nebeskoj zapovijedi", onda ostajemo bez "odjeće duhovnih milosti, odnosno besmrtnosti i nevinosti". Ali može se ponovno započeti, dozivajući u pamet čežnju za "izgubljenim rajem", i tako ponovno pronaći, skupa s ozdravljenjem od zla i od grijeha, novu besmrtnost i novu nevinost. Njih nam daruje Isus, opraštajući kao "dobri Samarijanac", susrećući se s nama i nalazeći se uz nas u odlučnim i važnim trenucima našega života.

I čekat će nas, ako mi budemo kasnili. Možemo biti posve sigurni u to.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s