Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
Majka Milosti

Piše: Nikola Kuzmičić
 
JEDAN KIP I ČVRSTA VJERA

Bio sam ove godine u Varaždinu. U uršulinskom samo-stanu, na susretu na kojemu su se okupili kršćani da bi molili, razmišljali i bili zajedno. I ja sam bio s njima, molio i razmišljao. Nakon susreta u dvorani, koji je za mene bio blagoslov i obogaćenje, svećenik se ponudio da će mi pokazati uršulinsku crkvu. Priznajem, u nadi da se neće pročuti, da mi se baš i nije išlo razgledati crkvu nakon što sam susreo Crkvu u dvorani.

Ali ipak sam pristao zbog radoznalosti i da bih mogao reći da sam i tamo bio.

Ljubazni svećenik mi je potanko objasnio svaki detalj te lijepe crkve. A onda mi je privukao pozornost neobični kip na lijevoj strani crkve. Kip Blažene djevice Marije, Majke Milosti. A još više su me zaintrigirale uokvirene fotografije s popratnim tekstom.

Rečeno mi je da se radi o kipu iz XV. stoljeća koji je neki zemljoradnik pronašao zakopanog u zemlji. Kip je kasnije povjeren redovnicama koje su ga najprije smjestile u samostan, a prije devet godina premjestile u crkvu. Ljudi su se s pouzdanjem počeli na tom mjestu moliti Bogu i utjecati u zagovor Majke Milosti pa su se događala i uslišanja o kojima svjedoče pod kipom postavljene zahvalnice.

Na poseban način se ističu zahvalnice s fotografijama djece i dojenčadi. Reče mi svećenik, s kojim sam bio, da se radi o djeci koja su izmoljena od Boga žarkom vjerom roditelja koji dugo vremena nisu mogli imati djecu.

A dok sam nasumce iščitavao knjigu zapisanih molitvi i zahvala, nisam se mogao oteti dojmu da se radi o kršćanima koji ispravno shvaćaju, te s pouzdanjem mole i vole. Nisam pronašao niti jedno praznovjerno naklapanje, ali je bilo puno svjedočanstava kršćanske vjere.

Vraćajući se doma bio sam ponesen blagoslovom susreta s Crkvom u dvorani uršulinskog samostana, ali i pod dojmom djelotvorne Božje prisutnosti, Majčinske ljubavi i učinkovite vjere. I znao sam da ću opet doći Majci Milosti. Ako ne 8. svibnja, kad je njen blagdan, a ono osmog dana u nekom mjesecu dok se bude, u osamnaest sati, slavila misa zahvale i molitve.

I razmišljao sam o još jednom detalju toga neobičnog kipa Blažene djevice Marije s Isusom u krilu. Odmah upada u oči da je kip oštećen. Majci Milosti nedostaje desna ruka od lakta, a Isusu, tako zaigranom i blagom, nedostaju obje noge. Kao da se hoće simbolički reći ono što je poznata istina u kršćanstvu.

Kad se, hodočasniče, nadahneš milošću Duha Svetoga u ovoj crkvi, nastavi svoj hod na zemlji. Budi Isusove noge i dopusti mu da po tebi prođe zemljom čineći dobro. Budi Majčina ruka i dopusti joj da tvojim zagrljajem s ljubavlju prima svakoga čovjeka i tvojom prisutnošću obriše svaku suzu tuge i neprihvaćanja. Budi Božji glas, budi glasnik Velikoga Kralja koji nas poziva da živimo u ljubavi i sreći i koji nas ne ostavlja napuštene, nego nam neprestano dariva Duha Svetoga da usmjeri naše ruke djelotvornom ljubavi, a noge naše na put mira.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s