Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Lurd 1858. – 2008.
 
Kapelica – crkva

Piše: Božo Barun
 
"Idi, reci svećenicima, neka na ovome mjestu sagrade kapelicu!"

"Idi, reci svećenicima, neka na ovome mjestu sagrade kapelicu!"

Ovo su riječi Djevice Marije kako ih je čula i drugima prenijela vidjelica Bernardica. Ako ovu, na prvi pogled, običnu zapovjednu rečenicu proanaliziramo od riječi do riječi, doći ćemo do zanimljivih i značajnih zaključaka koji se kao dijelovi jednoga velikog i prekrasnog mozaika uklapaju u cjelokupnu lurdsku poruku.

Odmah na početku uočavamo kako se Djevica Marija izravno i neposredno obraća vidjelici Bernardici kao svojoj već dobro poznatoj suradnici ili kao svojoj kćeri. Jednostavno joj kaže: 'Idi, reci …!' Ne samo to, već Marija postupa kao da je sve svakomu jasno i da svatko zna što mu je činiti. A ništa od toga. Naprotiv, ljudski gledano, sve je još bilo pod velikim znakom pitanja. Zapitajmo se samo: komu Marija šalje svoju mladu i još k tome posve neuku suradnicu? Učenim svećenicima! Pa zar oni nisu jako sumnjičavi i preoprezni u svemu ovome? Itekako. Zar oni, nakon ovakvog zahtjeva, ne bi mogli sve skupa ne samo dovesti u pitanje, već i zabraniti? Itekako da bi mogli. Njihove prve reakcije upravo su k tome vodile. Ipak, zapovijed je glasila: 'Idi, reci svećenicima...'

Mjesto i uloga svećenika u lurdskim zbivanjima

I u ovom se slučaju susrećemo s već prije spominjanom nebeskom pedagogijom, koja ovoga puta želi poučiti i učene. Majka Božja dobro zna tko su svećenici i koja je njihova zadaća u Crkvi koju je njezin Sin ustanovio, svojim Duhom osposobio i dao joj poslanje. Stoga je zatražila da se svećenici neposredno uključe i u ovaj nebeski projekt kao i u mnoge prije njega, ne kao sumnjivci ili oponenti već kao graditelji mostova između zemlje i neba, između ljudi i Boga. Bez njihova osobnog i angažiranog sudjelovanja, Lurd nikad ne bi postao hodočasničko središte svijeta. Marija je izabrala lokaciju za kapelicu kad je rekla: "Na ovom mjestu izgradite", i već tada je računala na svećenike kao na svoje poslušne sinove koji će nakon razumljive početne zbunjenosti i opreza konačno zasukati rukave i dati se na posao. To se, na iznenađenje i čuđenje mnogih, dosta brzo dogodilo. Naime, 18. siječnja 1862. godine msgr. Laurence, biskup Tarbesa i Lurda, službenim dokumentom potvrđuje istinitost lurdskih ukazanja i potiče vjernike neka se odazovu Gospinim željama što ih je očitovala u Lurdu. Odmah naredne godine počinje izgradnja "kapelice" što ju je Gospa tražila. Najprije će se izgraditi kripta, a nakon toga gornja bazilika, koja se visoko izdiže nad spiljom. Kasnije se dograđuje bazilika sv. Krunice ispod kripte. Za 100. godišnjicu ukazanja 1958. godine bit će izgrađena i posvećena velika podzemna bazilika, koja će u sebe moći primiti i do 30.000 hodočasnika.

No, njihov posao 'izgradnje' kapelice tj. žive Crkve još uvijek traje i trajat će dok god se nebo i zemlja ne ujedine u jedno, nerazdvojivo i vječno kraljevstvo.

Tajna Gospina projekta kapelice

Kapelica?! A zašto ne bazilika? I to je nebeski pedagoški potez koji malim koracima stiže daleko. Gdje kapelica dođe, gdje se usidri, stvari se iz temelja mijenjaju. Ništa više nije kao prije. Što se to tako snažno i moćno krije u jednoj običnoj kapelici? Mnogo toga. Ona je ne samo u svojoj simbolici već i u stvarnosti onaj mali kvasac koji će kasnije podići cijelo tijesto. Zahtjev da se izgradi kapelica je zapravo poziv svima da pripreme mjesto Isusu u sebi i oko sebe. Ono što je poslije nastalo od projekta kapelice, na fantastičan je način doživio i ovim riječima opisao naš dragi blaženik Ivan Merz: "Oh čarobne li bajke o rasvijetljenim crkvama, vatrenim rijekama i jezerima, zanosnim pjesmama, čudesnim ozdravljenjima i svetim ljudima, koji iz ljubavi prema bližnjemu žrtvuju svoj život, bajkovita li prizora što ga Otac nebeski priređuje svojoj zemnoj dječici... Svaka svijeća, koja trepti, to je jedna duša koja će danas sutra k Njoj. Oh, hoće li što prije doći taj čas, - tako čovjek u Lurdu osjeća, jer zaista, tamo ima neki 'predokus' neba!"

Nakon svega što se dogodilo i što se još uvijek događa, posve je razvidno da je majka Marija pripremajući projekt kapelice, zapravo korak po korak pripremala boravišno mjesto za svoga ljubljenog Sina. Koje je to mjesto? Spilja? Kapelica? Ne, već ljudska srca. Tu se krije jedna prekrasna i spasonosna poveznica koju po nadahnuću Duha Svetoga tka Bezgrješna Djevica: spilja - kapelica - euharistija - ljudsko srce. Tu je taj 'predokus neba' koji su doživjeli naš blaženik i milijuni drugih hodočasnika koji su poput njega upijali blagodati koje je Otac nebeski priredio svojoj zemnoj dječici u kapelici i oko nje. Ako bismo na kraju trebali otkriti tajnu projekta kapelice, mogli bismo reći da je Gospa njime željela i tražila da svako ljudsko srce, da srce svakoga njezina djeteta bude kapelica, tj. živo Isusovo svetohranište.

"Idi, reci svećenicima, neka na ovome mjestu sagrade kapelicu!" Što se još zanimljivo krije u ovoj jednostavnoj rečenici? Ima toga dosta, no ovdje želim naglasiti još dvije važne povez-nice - na ovom mjestu i sagraditi.

Na ovom mjestu. Zašto baš na tom mjestu? Ima li ono u sebi nešto što druga mjesta nemaju? Do tada, tj. do trenutka ukazanja, ono je najvjerojatnije bilo kao i sva druga mjesta. No, izborom, odnosno silaskom i dodirom Neba, ono poprima druge konotacije, druga obilježja. Odabirom Neba ono postaje izuzeto od dosadašnje namjene i prenamjenjuje se za Božje naume i planove. Upravo zbog toga takva mjesta nazivamo svetim mjestima. I u to vrijeme u Lurdu je bilo kapelica i crkava u koje su vjernici odlazili moliti se, ali Bezgrješna ipak poziva na izgradnju nove kapelice i to baš na mjestu ukazanja. S time je vjerojatno htjela dodatno naglasiti i na neki način vidljivo obilježiti ono što je svojim dolaskom na tom mjestu poručila svijetu.

Sagraditi. Uz brojna druga čuda, Nebo je moglo samo sagraditi kapelicu. Ali, nije. Zašto? Nebo želi i našu akciju. Traži da se angažiraju naše ruke, da se uključi naše srce i cijelo naše biće. Ovaj zahtjev možemo usporediti s temeljnom Božjom zapovijedi koja glasi: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim!" (Mt 22,37). Bog i Gospa su poticali angažman svećenika i vjernika, ne zbog toga što sami nisu mogli dovršiti započeti projekt, već zato da nam u dio padne što veći blagoslov i da se pokaže i učvrsti jedinstvo Katoličke crkve, jedinstvo hijerarhije i vjernika, jedinstvo svećenika i laika u Crkvi. A to je goruća želja našega Spasitelja Isusa Krista, još od njegove posljednje večere, želja koju je izgovorio u svojoj velikosvećeničkoj molitvi – da svi budu jedno.

Molitvene nakane za mjesec srpanj i kolovoz

Neka Bezgrešna Djevica, Crkva u potpunosti ostvarena, podrži otajstveno tijelo Kristovo na putu suobličenja Kristu i u djelu priopćenja vječnih otajstava našega spasenja za sve ljude današnjice.

Neka vrijeme ljetnih odmora pod vodstvom Bezgrešne, Majke i Učiteljice, bude vrijeme pravog odmora za dušu i tijelo i obnove našega života s ciljem da ga sve više, vođeni Duhom Svetim, upravljamo prema Bogu u Kristu.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s