Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
Crkva u Kini

Piše: Tomislav Glavnik
 
RAZGOVOR S DON PETROM XINGANG CUI,
NACIONALNIM KOORDINATOROM ZA KINEZE KATOLIKE U ITALIJI


Možete li ukratko opisati svoj put do svećeništva i dužnosti koje ste do sada obavljali?

Potječem iz jedne tradicionalne, katoličke i vjerničke obitelji, što je vrlo bitno da se naglasi. Naime, kineske katoličke obitelji su zaista vjerne i čvrste u ispovijedanju svoje vjere. Duhovni odgoj u obiteljima ima veliku važnost. Imam 43 godine. Nakon redovitoga školovanja odlučio sam se za ulazak u biskupsko sjemenište. Možda će vas iznenaditi, ali odabir kandidata u mojoj zemlji se prilično razlikuje od odabira kandidata u, recimo, zapadnim, europskim zemljama. Naši odgojitelji polažu veliku brigu oko ispravnog odabiranja kandidata zbog mnogih razloga. Kandidati i njihove obitelji se moraju odlikovati ispravnim vjerničkim životom, čvrstinom vjere, ćudoređem, postojanošću i, naravno, odanošću Crkvi. Kao takvome i meni je bilo dopušteno ući u bogoslovno sjemenište u biskupiji Yi Xian, budući da moja biskupija nije imala svoje vlastito sjemenište i teološku školu. Na školovanju sam proveo sedam godina, da bih potom bio ređen za biskupiju Bao Ding, u sjevernoj Kini. Tomu je sada već 19 godina. Moja generacija svećenika je prva generacija ređenika nakon otvaranja Kine nakon 1979. godine. U vrijeme moga ređenja 1989. godine u mojoj biskupiji su bili samo jako stari svećenici, a mi tek zaređeni. Neke sredine nije bilo. Tijekom vremena situacija se promijenila. Starijih gotovo da i nema, ostali su mlađi od 45 godina. Dakle, nakon ređenja sam pastoralno djelovao u svojoj biskupiji u marijanskom svetištu Dong Lu, gdje se štuje Majka Božja kineska. Nakon prvih godina svećeništva, imenovan sam župnikom u spomenutoj župi, tj. svetištu. Posljednjih pet godina nalazim se u Italiji. Uz to što trenutno radim na dovršetku doktorske disertacije iz misiologije na Papinskom sveučilištu "Urbaniana" u Rimu, od strane Talijanske biskupske konferencije postavljen sam za nacionalnog koordinatora za Kineze katolike koji borave u Italiji. To je zanimljiv, ali i naporan posao.

Kad govorite o svome zvanju, onda, vjerujem da bi našim čitateljima bilo zanimljivo saznati kakvo je stanje sa zvanjima u Kini i kakav je život kineskog svećenika u domovini?

Da, spomenuo sam vam da je podrijetlo obitelji svećeničkih kandidata vrlo bitno. Naši biskupi i odgojitelji su pritom vrlo oprezni iz više razloga. Jedan, možda najvažniji, jest taj što budući svećenik treba imati korijene koji su zdravi u toj ljudskoj dimenziji koja je nerazdvojiva od one duhovne. To se smatra jamstvom uspjeha i rekao bih svetog života budućeg svećenika. Budući da zbog političkih razloga do 1979. godine naša sjemeništa nisu primala kandidate, kao što ih primaju nakon otvaranja kineske granice od strane Deng Xiaopinga osjeća se velika dobna granica među svećenicima. Nedugo nakon otvaranja naših granica ušao sam u sjemenište i završio potrebne studije. Tako se ja sa svojih 43 godine mogu u Kini smatrati vrlo starim svećenikom! Dolaze nove još mlađe snage svećenika. To sve govori o živosti mjesne Crkve, kojoj zasigurno pomaže i ekonomsko otvaranje Kine svijetu. No, pritom se ekonomski trenutak ne može vezati uz sam život Crkve, budući da je Crkva naslonjena i ovisna – što je zaista ispravno – o pomoći i darovima svojih vjernika. Tako npr. kineski svećenik u Kini dobiva nagradu od biskupije u iznosu od 10 eura, dok redovnice čak ni to. Za sve ostalo skrbe se vjernici kako bi njihovi svećenici imali dostojan, ali skroman život, kao uostalom i sami vjernici. Redovnice su pritom upućene posve na Božju providnost. Rekoh, svi skromno i predano žive i nikome ništa ne nedostaje. Biskupi su za razliku od svećenika plaćeni od države. No, novac za Crkvu u Kini nije problem i preokupacija. Mi vapimo za dobrim profesorskim kadrom, učiteljima i dobrim duhovnicima, a sve ostalo će nam se nadodati – kako govori i sam Gospodin u Evanđelju.

Govoreći o životu Crkve općenito, može se reći da nove župe niču dan za danom, vjernička svijest se budi, kršćanskoj zajednici pristupaju novi vjernici. Mnoge župe broje u prosjeku 100-tinjak novih odraslih krštenika. Uz vjernike laike, naravno rade i svećenici, koji su vrlo zauzeti i predani svome zvanju.

Kako gledate na pismo koje je Sveti Otac Benedikt XVI. uputio Crkvi u Kini?

Smatram da je pismo napisano izvanredno i vrlo dobro. Sveti Otac, kao pastir univerzalne Crkve, pišući pismo kineskim katolicima, kao da se uzdigao iznad svih unutarnjih poteškoća i razdijeljenosti unutar kineske Crkve i svojim uputama, savjetima i smjernicama naznačio koji je pravi put za budućnost Crkve u Kini. Prije svega pismo se odnosi na organizaciju Crkve u Kini. Pismo kao takvo je oslonac dobronamjernim ljudima za snalaženje u svakodnevnim crkvenim odnosima, budući da je prožeto željom za nasljedovanjem istine i nadvladavanjem problema. No za sve u svijetu, a tako i za naputke koje daje Sveti Otac u svom pismu, potrebno je vrijeme, potrebna je prilagodba, kako bi se došlo do ispravnog rješenja.

Možete li opisati svoju zauzetost na pastoralnom području ovdje u Italiji u brizi za kineske katolike?

Posljednjih godina bilježi se osjetno povećanje i kineska prisutnost na području Republike Italije i taj trend se nastavlja i dalje. Pastoralna briga za Kineze katolike postala je očevidna potreba pred očima odgovornih u Italiji, te sam slijedom toga, potaknut od ureda "Migrantes" (Selilaštvo) Talijanske biskupske konferencije, u lipnju 2006. godine imenovan od strane Stalnog vijeća Talijanske biskupske konferencije za nacionalnog koordinatora pastoralnih djelatnosti za Kineze katolike na području Italije.

U posljednje dvije godine svoga djelovanja nastojim oko toga da se rad u postojećim kineskim zajednicama učvrsti, a nove da počinju stasati i da se kao nacionalna zajednica na Apeninskom poluotoku što bolje povežemo. U dosadašnjem djelovanju prošao sam veći dio Italije posjećujući mnoge gradove i mjesta za koja sam znao da se u njima nalazi veći broj naših ljudi. Susreo sam naše ljude, pronašao svećenike i čuo ono što sam otprije znao, a to je nekoliko osnovnih problema s kojima se Kinezi susreću po dolasku u Italiju. Naime, dolaskom u Europu, kineski katolici se susreću s posve drugom kulturom i načinom življenja. Dolaze iz područja Dalekog istoka u Europu nepoznavajući jezik, što je zasigurno najveći problem. U osiguravanju svoje egzistencije, a možda i egzistencije vlastite djece, nemaju vremena dobro naučiti jezik, koji bi im kasnije koristio za snalaženje u životu. Zbog nedovoljnog poznavanja jezika, prepušteni su sami sebi. U takvom stanju kineski katolici koji borave u Italiji ne samo da su daleko od domovine i poznatog okruženja, već se udaljuju od duhovnog okruženja, koje ih je do sada pratilo. To znači da gube kontakt u prvom redu s Crkvom, i to, ponavljam, prvenstveno zbog nepoznavanja jezika. Nastaje jedna dezorijentiranost koja rađa posvemašnjim otuđenjem.

Pozitivni pomaci su se vidjeli uskoro jer sam zajedno s još nekoliko kineskih svećenika u većim gradovima organizirao prigodna liturgijska slavlja za Božić i Uskrs i još poneke veće blagdane. Budući da su vjernici uvidjeli da su svećenici s njima i da im stoje na raspolaganju, zajednice Kineza katolika su se počele okupljati. Tako npr. u već postojećim zajednicama raste broj novokrštenih odraslih osoba. Rim Napulj, Rimini, Milano, Bologna, Prato, Treviso, Firenza, Perugia, Venecija, Padova, Civitanova su neki od gradova u kojima je koliko-toliko organiziran život naših vjernika. Teško je okupiti vjernike jer svi ne žive u samim mjestima, već u njihovoj bližoj ili daljnjoj okolici. Osim, naravno, pastoralne brige za Kineze katolike, naši svećenici nastoje im pomoći i na druge načine, posebno u snalaženju s državnom administracijom. U tom vidu nastojimo preko naše web-stranice nuditi aktualne vijesti i promjene na nacionalnoj razini, koje su od velike pomoći našim iseljenicima. Strpljivim radom, vjerujemo da će se i plodovi uskoro vidjeti.

Što za vas kao Kineza znače Olimpijske igre, koje se organiziraju u Kini?

Kina posljednjih dvadesetak godina pokazuje veliku otvorenost cijelom svijetu. Vjerujem da je ta činjenica prepoznata i u pitanju Olimpijskih igara, budući da je Kina pokazala spremnost organizirati taj veliki sportski događaj, na kojemu ne samo fizički, već i duhovno sudjeluje cijeli planet. Smatram da će utjecaj i prisutnost Olimpijskih igara, a tako i mnogih ljudi dobre volje, kao što su sportaši, donijeti mnogo dobra ne samo kineskom društvu, nego paralelno i Crkvi u Kini. Bez obzira kakvi bili, događaji ostavljaju trag: u slučaju Olimpijskih igara, trag je pozitivan, kako za kinesko društvo u cjelini, tako i za Katoličku crkvu. Doći će do razmjene iskustava i ideja, susreta ljudi, pozitivnog duha i mnogo čega drugoga. Naravno da i kineski katolici u Olimpijskim igrama priželjkuju pozitivan trag. Na igre će doći kršćani iz raznih zemalja, pokazat će i oni svoju otvorenost, dobronamjernost, koje će pak i nakon Olimpijade odzvanjati našim prostorima i biti dodatan poticaj svima na međusobno prihvaćanje i traženje zajedničkog puta.

Kako se kineski katolici nose s "politikom jednog djeteta"?

Opće je poznata činjenica da se u Kini provodi "politika jednog djeteta", koja u svojoj pozadini donosi činjenicu zabrinutosti državnih institucija za mogućnost osiguravanja osnovnih potreba za život jedne kineske obitelji. Naime, zbog velikog broja pučanstva u Kini teško je danas uzdržavati obitelji s brojnijom djecom. Politikom "jednog" djeteta moglo bi se reći da država nastoji držati pod kontrolom broj novorođene djece. Osim sprječavanjem začeća, broj novorođenih se kontrolira i velikom stopom pobačaja, koja je nažalost karakteristična za Kinu. S druge strane, katolički parovi odnosno obitelji nastoje s pouzdanjem i vjerom prihvaćati i treće, čak i četvrto dijete u obitelji upravo zbog neprihvaćanja pobačaja. Gledajući prosjek obitelji s jednim ili obitelji s više djece, očito je da su u gradovima redovito prisutne obitelji s jednim djetetom dok one višečlane borave u neurbaniziranim i seoskim sredinama.

Djeluju li u Kini svećenici iz inozemstva?

Slijedeći postojeće zakone Narodne Republike Kine, od naših vlastitih biskupa i svećenika, redovnika i redovnica se očekuje da učine potrebne korake evangelizacije naroda. Zato je i obrazova-nje naših svećeničkih i redovničkih kandi-data vrlo bitno. Stoga naši biskupi poziva-ju strane profesore i znanstvene djelatni-ke da dođu i poučavaju svećeničke i re-dovničke kandidate. Satovi i predavanja se odvijaju uz potrebno jezično prevo-đenje. U tom području je dozvoljen ulazak u Kinu stranim profesorima i znanstvenim djelatnicima, koji svojim djelovanjem pomažu učvršćivanju vjere, ali i obrazo-vanju budućih svećenika. Osim što se naši kandidati obrazuju u našim sjemeništima i teološkim školama, neke od studenata – ukoliko im država izda putovnicu – njihovi biskupi šalju na studije na europska i druga svjetska teološka učilišta. Po završetku svoga studija redovito se vraćaju u svoje biskupije, obogaćeni osjećajem i bogatstvom univerzalne Crkve, i nastavljaju pastoralnim ili pak znanstvenim radom na teološkom području, koje je jako bitno za Crkvu u Kini. Tu je možda važno napomenuti potrebu dobroga svećeničkog odgoja. Naši biskupi i odgojitelji vođeni su idejom da bez dobrog odgoja nema ni dobrog svećenika. S druge pak strane, naši biskupi svi su redom Kinezi i to mlađe dobi – gledano na službu koju obavljaju – jer su naime rijetki stariji od 45–50 godina. Dakle, imaju odulji staž pred sobom. Gledajući dugoročno, ako bismo imali slabije obrazovano svećenstvo, značilo bi to da bi se biskupije predavale na upravljanje slabo obrazovanom kadru, što bi moglo imati nesagledive posljedice na život mjesne Crkve. Inače, Crkva u Kini broji 144 biskupije, od kojih oko 50 u ovom trenutku nema svoga biskupa i očekuju se njihova imenovanja.

Na kraju ovog razgovora, što biste poručili našim čitateljima?

Vašim čitateljima bih prije svega preporučio nakanu Svetog Oca Benedikta XVI., koji je ustanovio i dan molitve (24. svibnja) za Crkvu u Kini, da mole i preporučuju naš narod Svemogućem Bogu, da bi nas sve priveo k sebi, držao nas u snazi da ne klonemo ni na jednom životnom i duhovnom ispitu što se stavlja pred nas. Budući da je i vaš hrvatski narod predan, pobožan i odan Isusovoj Majci Mariji kao i naš kineski narod, molim zagovor Majke Božje od Sheshana u Šangaju, da nas sve preporuči svome Sinu, da budemo njegova Crkva, sveta, katolička i apostolska!

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s