Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Židovstvo
 
Mistični nauk i kabala

Piše: mr. sc. Julija Koš, voditeljica knjižnice Židovske općine Zagreb
 
NAJSLOŽENIJI DIO ŽIDOVSKOG NAUKA

Za riječ kabala čuli su gotovo svi. Mnogi misle da o pojmu koji ta riječ označava znaju nešto ili čak mnogo, ali doista je i samo njegovo značenje poznato tek rijetkima, pa i to tek u osnovnim crtama. Unatoč tomu i začudo, kabala je općenito najpopularniji dio židovskoga nauka.

Slijepo i neopravdano povjerenje u svoje (ne)znanje ni u kojem području toga nauka nije toliko nazočno kao u ovome, podjednako među Židovima i među nežidovima. Vrlo su popularni različiti "duhovni" pokreti koji se pozivaju na svoj temelj u kabali, a često su ne samo nepremostivo daleko od nje, već su i krajnje komercijalni. Takve kabalističke "škole", koje djeluju diljem svijeta, osobito u SAD-u i Izraelu, najčešće su zapravo svojevrsne sekte, čiji pripadnici pod njihovim utjecajem znaju posve zapustiti svoje obiteljske veze i obveze, postupno prepuštajući sljedbi i svoju imovinu.

Židovski mistični nauk znalcima doista nudi mnoge odgovore o izvoru i smislu života, stoga ne čudi što njezina snaga privlači i one koji o njoj znaju malo ili ništa. Međutim, što manje povjerenja u svoje znanje o kabali imaju oni koji drže da su upućeni, vjerojatnije je da će manje pogriješiti u govorenju o toj temi. Istodobno, što osoba više saznaje o nevjerojatno složenome židovskom mističnom nauku, sklonija je poricati da je upućena. Svakim korakom napredovanja u znanju, učenik otkriva nepregledno more koje ga još očekuje, te postaje ponizan pred njegovom veličinom. Uobičajeno je upravo od velikih rabina čuti da su i oni sami tek učenici mudrosti kabale, jer u svojoj skromnosti i istinskoj upućenosti u nauk, oni uviđaju koliko je i najmudrijima gotovo nedostižna sva njegova dubina.

Put za učenje

Mistika se u židovstvu drži najvišim i najsloženijim stupnjem proučavanja Božje riječi. Ona je svojevrsna znanost koja proučava Božju prirodu, te način na koji je Bog stvorio svijet i kojim ga održava. Kao instrumenti za tumačenje i otkrivanje tajne stvaranja služe različite složene grafičko-prostorne strukture, brojne složene kombinacije numeričkih i simboličnih vrijednosti hebrejskoga slovnog znakovlja, poznate kao sefirot (od korijena safor = brojanje). Osobito je važno Božje ime napisano hebrejskim slovima; ono sadrži neizmjernu snagu, toliku da je upravo njime Bog stvorio svijet.

Da bi pristupio proučavanju, sljedbenik odnosno učenik mora - kao i u svakoj drugoj znanosti - nezaobilazno apsolvirati brojne prethodne stupnjeve znanja, uz to vrlo opsežne. To je ujedno i najveći problem suvremenih samozvanih kabalističkih škola: one nude "brzopotezni" ulaz u kabalu, pri čemu njihovi sljedbenici najčešće ne poznaju ni alef-bet (hebrejsku abecedu), odnosno, misle da ulaze u dubinu, a ne poznaju ni osnove. U starini, u pravilu su samo muškarci proučavali mistiku. Drži se da ona može biti opasna za um nepripremljen za njezine dubine, da u svoj vrtlog bez izlaza lako može povući neoprezne. Žene se u pravilu nisu toliko bavile proučavanjem nauka da bi bile spremne za taj najviši stupanj, ali i muškarcima su bila postavljena ograničenja. Da bi počeo studirati mistični nauk, muškarac je morao imati najmanje trideset godina i biti oženjen (čime je dokazivao da je duševno stabilan, jer neoženjen muškarac te dobi bi već zbog toga bio smatran nedostatno stabilnim). U dublje slojeve proučavanja smio se i muškarac upustiti tek s navršenih četrdeset godina, dakako samo onaj koji je dobro upoznao prethodne stupnjeve. O uzrastu pogodnome za takav studij i o nezaobilaznim prethodnim stupnjevima učenja, u Talmudu nalazimo odredbu: "U petoj godini dječak je spreman za učenje Tore [podrazumijeva se da je do tada ovladao alef-betom i da glatko čita] ... u petnaestoj spreman je za proučavanje Talmuda ... u tridesetoj postaje muškarcem ... u četrdesetoj sazrijeva do razuma...".

Za ulazak u smisao Tore, temelja sveg židovskog učenja, već u starini su nastala četiri stupnja proučavanja: doslovno značenje teksta, prepoznavanje alegorije u tekstu, istraživanje dubljeg, metafizičkog značenja, te duboko mistično tumačenje. Mistične i brojčane vrijednosti pojedinih slova alef-beta bitan su dio nauka, stoga je uza nj usko vezana i gematrija, nauk o brojevima (koji bismo u suvremenom europskom sekularnom duhu uvjetno mogli prevesti i riječju numerologija). Dio nauka je i prodiranje u smisao teksta različitim operacijama zbrajanja slovnih vrijednosti unutar svih ili nekih riječi u religijskim tekstovima. Upravo stoga je nezamislivo bilo kakvo bavljenje kabalom i uopće židovskom mistikom (pa i židovstvom općenito) bez dubokog poznavanja smisla i značenja svakoga od hebrejskih slovnih znakova.

Temeljni kabalistički spis Zohar i njegovi sljedbenici

Temeljni kabalistički spis zove se Zohar (Sjaj, Blistanje), jer njegov tekst tumači Toru metodom pronalaženja sjajnijeg, blistavijeg smisla u svakoj njezinoj temi, stvarajući svojevrsno zrcalo u kojemu upućeni mogu nazrijeti Boga. Znanost drži da ga je napisao Moše de Leon, u kasnom 13. stoljeću, u duboko mističnom kršćanskom okruženju jugozapadne Europe. Međutim, on sam je naglasio da je pravi autor djela Šimon bar Johaj, palestinski pustinjak i učenjak iz drugoga stoljeća, čiji su zapisi o drevnim blisko-istočnim mističnim učenjima navodno naknadno pronađeni i objavljeni upravo u Zoharu.

U skladu sa židovskim stavom da u okviru židovstva ostaje sve što se zadržava u krugu Bog-Tora-židovski narod, razvilo se više mističarskih škola, usmjerenja i učenja. Neki od njih su već u srednjovjekovno doba zaživjeli u palestinskome gradu Cfatu, do danas svjetskoj kabalističkoj prijestolnici. U tim krajevima je svoj drugi i jedini izvaneuropski vrhunac kabala doživjela djelom Izaka Lurije u 16. stoljeću. Ali do novoga i punog životnog duha došla je u novome vijeku, među hasidima, ultraortodoksnim istočnoeuropskim Židovima, koji danas u većim zajednicama žive u Izraelu i Americi (njihova brojna izvorna zajednica u istočnoj Europi praktično je u potpunosti zatrta Holokaustom). Oni su u temelje nauka ugradili svoju izvornu predanost radosnome slavljenju Boga i osobiti osjećaj za mistično, preuzet iz narodne mitologije središnje i istočne Europe (poput motiva iz europskih narodnih bajkâ, od kojih su mnogi postali široko poznati putem djelâ njemačkih pripovjedača braće Grimm).

Najveći dio novije židovske literature nastale u tim predjelima potekao je upravo iz hasidskih izvora. Pored stvaranja vrlo složene i gotovo nepregledno bogate religijske literature, kabalistički svjetonazor utjecao je i na bujnu novovjekovnu svjetovnu židovsku književnost, utemeljenu na narodnim vjerovanjima i pričama. Takve su i znamenite pripovijesti o praškome rabinu Jehudi Levu (Loewu) ben Becalelu, zvanome Maharal, i o Golemu, čovjeku kojega je stvorio od gline, te brojne anegdote o životu rabina Baala Šem-Tova, oca hasidskoga pokreta. Snažan odjek kabalističkoga svjetonazora nalazi se i u djelima istočnoeuropskih židovskih književnika u 20. stoljeću, primjerice u djelima An-Skija (znamenita drama Dibuk prikazana je i na pozornici zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta) i na mnogobrojnim mjestima u prozi nobelovca Isaaca B. Singera.

Kabala u svakodnevnome životu

Sama riječ kabala nema izričito mistično značenje. Na hrvatski se može prevesti kao "predavanje, prenošenje", stoga što se tradicijski drži da se ona predajom prenijela od prvih dana židovstva do današnjih naraštaja, a i dalje se treba prenositi sljedećim naraštajima. Ali kabala je i obična, svakodnevna hebrejska riječ, s kojom se Izraelci dnevno susreću nevezano za religijski život. Ona i u suvremenome hebrejskom jeziku jednostavno znači: predaja. Tako, primjerice, kada predate odjevni predmet u kemijsku čistionicu, dobivate potvrdu o predaji, "kabalu", a čistionice se, dakako, uobičajeno zovu "Zohar" (Sjaj). Izraelac, pa ni bilo koji židovski vjernik, ne osjeća nesuglasje između kabalističke mistike i svoga svakodnevnoga života. Svakodnevica je prirodno isprepletena s nazivljem i postupcima usko povezanima s Torom i mističnim učenjima koja ju proučavaju i tumače.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s