Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Antun i Hrvati
 
Čuntić

Piše: Stjepan Bubalo
 
NAJSTARIJA CRKVA SVETOG ANTUNA U ZAGREBAČKOJ NADBISKUPIJI

Nedaleko od Petrinje nalazi se mjesto Čuntić i u njemu osamljen i gotovo pustinjački samostan i župna crkva svetog Antuna Padovanskog, koja se još uvijek nije oporavila od ratnog stradanja. Naime, mnogi stanovnici okolnih sela nakon rata nikad se nisu vratili svojim domovima, pa u crkvu nema više gotovo tko niti dolaziti. Župa svetog Antuna obuhvaća sela Kra-ljevčani, Prnjavor, Pecki, Mlinoga, Donja Bačuga, Banski Grabovac, Jabukovac i Dragotinci, s još dvjema filijalnim crkvama: Svetog Ivana Glavosjeka u Peckom i Svetog Josipa u Kraljevčanima. Duhovnu brigu za svega petstotinjak vjernika koji su ostali na tom području vodi fra Petar Žagar.

Povijest župe

Crkva u Čuntiću najstarija je crkva posvećena svetom Antunu u Zagrebačkoj nadbiskupiji i datira iz 1699. godine. Nju su, zajedno sa samostanom osnovali braća franjevci, koji se na te prostore nakon turskih ratova doseljavaju zajedno s narodom iz Bosne. Iz početka su svetu misu služili po kućama, a prva mala drevna župna crkva podignuta je 1694. godine. Jednokatni drveni samostan podignut je 1697. godine, a s vremenom mu je nadodan još jedan kat. Crkva je dovršena 1699. godine, a svetom Antunu posvećena je 1702. Od 18. prosinca 1708. ova je crkva postala župnom crkvom. Kamena crkva, čiji su se oblici zadržali do danas, podignuta je 1748. godine, a nešto kasnije nadograđen je i zidani samostan. Do 1771. crkva nije imala zvonik, koji je sagrađen s lijeve strane svetišta i povezan je s novim samostanom, a u njegovom podnožju uređena je sakristija.

Franjevci su po carskoj odluci Čuntić napustili 1799. godine, svega desetak godina nakon završetka druge obnove, i od tada pa do 1936. župom su upravljali biskupijski svećenici. Franjevci Hrvatske provincije svetog Ćirila i Metoda iz Zagreba dolaze tada u Čuntić po želji zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinaca, da bi krajem Drugoga svjetskog rata ponovno postali beskućnici. U ratu je jako stradao samostan, dok je crkva ipak ostala donekle sačuvana, franjevci protjerani, a župu su ponovno preuzeli biskupijski svećenici do 1967. godine. Nakon povratka franjevci su opet potpuno uredili svoju crkvu i samostan, ali ubrzo je započeo novi rat, u kojem je crkva opet spaljena, a samostan opljačkan.

Stradavanje u ratu

Kompleks franjevačkog samostana i crkve u Čuntiću prvi je spomenik kulture i sakralni objekt u Hrvatskoj koji je napadnut u Domovinskom ratu. Crkva je napadnuta 27. srpnja 1991., te je minobacačima porušeno krovište crkve i samostana, uništena je kapa tornja i oštećeni zidovi. Fra Petar je samostan napustio svega nekoliko dana prije napada, ponijevši sa sobom Presveto, matične knjige i dvije samostanske kronike. Napuštajući crkvu fra Petar je ostavio otvorena vrata tabernakula, kao simbol mira i nadanja da će se jednog dana ponovno vratiti. Samostan je kasnije poliven benzinom i zapaljen, izgorjela je drvena krovna konstrukcija i kompletan inventar. Nakon toga unutrašnjost je do kraja opljačkana i devastirana, a velika zvona istopila su se od vrućine koju su proizvele na crkvu bačene granate. Unutar crkve izgorio je i oltarni kip zaštitnika svetog Antuna.

Obnova

Odmah nakon oslobođenja toga kraja na ruševine samostana vratio se fra Petar i ovdje živio bez struje, vode i grijanja.

"U toj zidini živio sam kao pustinjak. Od crkve je malo ostalo, toranj je izgledao kao dimnjak, krov je bio urušen, a od starih samostanskih zidova ostao je čitav samo ulazni dio", svjedoči fra Petar.

Mise je održavao u samim ruševinama, vodeći brigu o malom broju povratnika. Obnova crkve i samostana kreće 1997. godine, a fra Petru dobrotvorna udruga iz Austrije dariva drvenu kućicu za stanovanje, veličine četiri sa šest metara. U to vrijeme zajedno s ostalim stanovnicima naselja dobiva vodu i struju, a uništeni putovi se asfaltiraju. Nakon toga izgrađuje se takozvana "gospodarska zgrada", koja se zadržala do danas, a tada je bila najpogodnija i za održavanje misa.

Prvo se krenulo u obnovu samostana, a zatim i same crkve, koja još nije u potpunosti dovršena. Postavljen je novi krov, podignuti zidovi, a toranj je dobio novu kapu, ovoga puta u baroknom stilu. Unutrašnjost crkve još nije uređena, nema oltara ni klupa, a ove godine očekuje se postavljanje kamenog poda i uređenje stropa. Za nova crkvena zvona u pomoć su priskočili donatori iz Njemačke, darovavši im dva zvona koja su bila obješena izvan crkve i zvonila sve do 2007. Ove godine od donatora su nabavljena tri nova zvona u vrijednosti od 25 tisuća eura. Najveće od njih, teško 800 kilograma, posvećeno je sv. Antunu. Srednje zvono teži 380 kilograma i posvećeno je Majci Božjoj Kraljici mira, dok je najmanje zvono, ono sv. Franje, teško 255 kilograma. Crkva je dobila i novi kip sv. Antuna, koji je blagoslovljen u Padovi, a trenutno se nalazi u privremenoj samostanskoj kapeli, jednako kao i Moći svetog Antuna, jedan od najljepših darova koje je župa primila.

Sve manje ljudi

Ove godine, kako je naglasio fra Petar, prvi put u povijesti župe niti jedno dijete neće primiti prvu svetu pričest. Kako se u kraju osim njega nalazi još samo 506 stanovnika, sve je manje djece. Ove godine ih je u prvi razred osnovne škole upisano tek petero, od toga niti jedno katoličke vjere. Osim toga, požalio se fra Petar, narod se nakon rata promijenio i sve manje dolazi u crkvu. Najviše vjernika okupi se za blagdane, te na proslavi Antunova, kao i Antuna Pustinjaka, zimskog Antunova, koje se slavi 17. siječnja, kada se okupi i do dvije tisuće vjernika.

Crkva i ostavština

Za crkvu u Čuntiću kaže se da je "najduža od Kaptola do Une". Sastoji se od svetišta i lađe, i duga je oko 40 i široka 12 metara. Izvana, iznad ulaznih vrata, nalaze se dvije niše u kojima su kipovi sv. Ivana Kapistrana i sv. Nikole Tavelića. U crkvi je prvo postojao samo jedan, središnji oltar, posvećen sv. Antunu Padovanskom. U njemu se nalazio kip sv. Antuna s malim Isusom, a sa strane su bili sveti Metod i Ćiril. Kasnije su podignuta još dva pokrajna oltara na čast Bezgrešne Djevice i Kristova preobraženja. Crkvu su krasili i kipovi sv. Barbare, sv. Katarine, te slike sv. Franje i sv. Antuna Pustinjaka.

Unatoč svim nedaćama koje su pogađale Čuntić i župnu crkvu kroz povijest, u njemu su sačuvane mnoge vrijednosti i umjetnine. Dragocjena slika sv. Antuna koja je stajala na glavnom oltaru samostanske crkve sačuvana je i danas se nalazi u samostanu na zagrebačkom Kaptolu. Na njoj je prikazan mladi sveti Antun, desnicom šalje blagoslov, a ljevicom drži zatvorenu knjigu i ljiljan s tri cvijeta. Prema saznanjima slika je vjerojatno izrađena u Mlecima, gdje su franjevci nabavljali misno ruho i crkvene knjige.

Župnik fra Petar Žagar

Fra Petar Žagar najbolji je primjer vjernog povratka franjevaca u samostan sv. Antuna u Čuntiću. Odlazio je u nekoliko navrata izvan samostana u druge župe, ali se uvjek ponovno vraćao. Rođen je 1. travnja 1949. godine u Zavalju kod Ličkoga Petrovog sela, u župi posvećenoj sv. Franji, te je od najmađih dana stekao privrženost franjevcima. Prvi dolazak u Čuntić bio je 1979. godine, i od tada je tri puta napuštao samostan. Najteži odlazak bio je onaj za vrijeme Domovinskog rata, kada je fra Petar napustio svetište tek nakon odlaska posljednjih župljanja. Poseban je i povratak u naselje odmah nakon oslobođenja, kada je mjesto bilo pusto, zapušteno i razrušeno. Danas je fra Petar jedini u samostanu, a do nedavno je zbog slabog povratka bio gotovo jedini u cijelome naselju. Sam se brine za župljane, slavi svakodnevno večernju svetu misu iako ponekad na njoj nema nikoga. Nedjeljom fra Petar slavi tri svete mise: u 9 sati u filijali u Peckom, u 11 sati župna je misa u Čuntiću te popodne u 15 sati u Kraljevčanima.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s