Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Mir na zemlji

Piše: Ivan Bradarić
 
ZVECKANJE NOVCA KOJI PLAŠI

Nebrojeno puta smo ovih blagdanskih dana u svojim čestitanjima izrekli riječi koje sadrže poruku mira. U svijetu koji nam djeluje sve više kaotičan, gdje više ništa ne izgleda stalno i sigurno, gdje udišemo neprestani osjećaj nesigurnosti, ne preostaje nam drugo nego poželjeti jedni drugima mir i moliti za mir. Takav mir koji će ljude učiniti ljudskijima, a ovaj svijet u kojemu živimo ljepšim. Zato, početak Nove godine otvaramo blagoslovom iz Knjige brojeva, što ga čitamo na blagdan Svete Marije Bogorodice: "Neka te Gospodin blagoslovi i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!"

Vezano uz ovu temu svakako se moramo osvrnuti na ovogodišnju Papinu poruku za Svjetski dan mira koji se slavi na prvi dan građanske godine. Navikli smo o miru razmišljati kao o nečemu što nije rat. No, Papa kao nedostatak mira definira nešto drugo i poziva na suzbijanje siromaštva u svijetu kako bi se na taj način izgradio mir. Da bi se to postiglo, potrebno je prijeći točno određeni put: promijeniti stil života, način i opseg proizvodnje i potrošnje, te utvrđene strukture vlasti koje danas upravljaju društvom. Nije riječ o čisto izvanjskoj gesti; potrebno je napustiti mentalitet koji siromašne smatra teretom koji žele potrošiti ono što su drugi proizveli. Potrebno je na siromašne gledati u svjesnome vidiku da smo svi sudionici jednoga jedinoga Božjeg nacrta – onoga o pozivu da budemo samo jedna obitelj. Uostalom, pohlepa i skučenost obzorâ stvaraju nepravedne sustave koji prije ili poslije svima podnose račun. Samo ludost može dovesti do izgradnje pozlaćene kuće, oko koje se nalazi pustoš ili propadanje – istaknuo je Sveti Otac.

Golemi jaz između bogatih i siromašnih, ono je što odavno svi primjećuju a naglašava i Papa. Na sve ovo nadovezuje se i nova financijska kriza, koja poprima globalne razmjere. Plaši nas i zabrinjava stanje u svijetu. Skoro da se više bojimo takve pošasti, nego li rata. Stječe se dojam da ovaj svijet nije bio tako ugrožen i podijeljen ni groznim ratovima, koliko zveckanjem novca i bezobzirnim bogaćenjem manjine.

U svemu tome neopisivo jak utjecaj ima reklama koju plaćaju moćni proizvođači i trgovci. Dokle nas je sve dovela neumjerena propaganda koja nas neprestano tjera da kupujemo, koja nas uvjerava da nam je neki proizvod potreban – čak neophodan! Industrijalizacija i pretjerani konzumerizam čovjeka su upravo zarobili. Sve to ostavlja ovom vremenu sasvim neobičan osjećaj bespomoćnosti i nesigurnosti. Čujemo samo, kao u početku, onaj glas: "Čovječe, gdje si?" Sakrio sam se, jer sam shvatio da sam ogoljen u svojem dostojanstvu. Shvatio sam da sam konzumirao svu svoju pohlepu. Ugledao sam sebe u svojoj nemoći, pa se pobojah.

A strah je glavni uzrok izostanka mira.

Što reći na unaprijed izrečene opomene od strane naših političara, koji su nam obećali samo da će ovo biti veoma teška godina? Da li to čine iz razloga da bismo godinu koja je iza nas zadovoljno spremili u prošlost i smatrali uspješnom, mirnom, sigurnom? Recesija, kažu, neće zaobići ni nas, kao što je već ubrala danak u nekim zemljama. Ipak, hvala im na upozorenju, ali ih molimo neka sa svoje strane učine sve kako bi se sve to izbjeglo.

Zato, poziv na mir, poziv je na molitvu, prije svega, ali i poziv na zauzimanje da se to i ostvari. Na sreću, nikada, pa ni danas ne nedostaje zauzetih žena i muškaraca dobre volje, koji ne nariču i ne plaču, nego nastoje i zauzimaju se na sve dopuštene načine da mir i pravednost budu temelji društva u kojemu živimo. Dobro se ovim svijetom širi poput šume koja nečujno raste i osvaja prostor. Ali, uvijek jedno drvo koje padne izazove veću pažnju negoli ostatak šume koja u tišini ispunjava svoj zadatak.

Koja je uloga kršćana? Svjedočanstvo koje kršćani moraju dati u ovom svijetu i stoljeću je ključno. Kršćani u ovome svijetu imaju sasvim poseban zadatak kojega su svjesni: da budu sol zemlje, da budu plodno tlo, da budu svjetlo, da budu sjeme. Na taj način oni mijenjaju stil života. Kršćani ne žive u idealnom, nego teže k idealima koje je postavio Isus Krist i ovdje na
zemlji postaju njegovi suradnici. Oni ne mogu ne osjećati druge u potrebi, ostatak svijeta.

Upravo u trenutku kada nam sve izgleda da nestaje i da se urušava, važnu riječ u ovakvom svijetu imaju kršćani. Zato, početak Nove godine prigoda je da preispitamo svoje kršćanske i općeljudske ideale, a blagoslova koji počiva na miru neće nedostajati.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s