Poteškoće u učenju obuhvaćaju specifično neurološko funkcioniranje koje ometa sposobnost pohranjivanja, obrade ili stvaranja informacija. Te poteškoće kod djece stvaraju raskorak između sposobnosti i učinjenog. Djeca s teškoćama u učenju najčešće su osobe prosječne ili nat-prosječne inteligencije.

Poteškoće u učenju mogu utjecati na sposobnosti čitanja, pisanja, govora ili matematičkog računanja, a mogu ometati i društvene vještine. Djeca s tim poteškoćama mogu s određenim vrstama zadataka imati značajne probleme dok pri drugim vrstama mogu nadmašiti ostale. Poteškoće se ne mogu izliječiti niti se može očekivati da će same nestati.

Kolika je učestalost poteškoća u učenju?

Istraživanja u Americi pokazuju da svako šesto dijete tijekom prve tri godine školovanja ima poteškoće s učenjem čitanja. Čak 20% djece iskazuje poteškoće u učenju upravo zbog prisutnosti poremećaja pažnje i koncentracije.

Želim navesti primjer Matea, učenika četvrtog razreda, koji ima velike poteškoće u učenju od prvog razreda. On voli školu, ali ne voli kad mora odgovarati naučeno gradivo. Zbuni se i boji da će dobiti slabu ocjenu. Svi mu pomažu, ali nema velikih rezultata. Svi su nezadovoljni, a najviše on. Često plače i tužan je. U sukobu je s prijateljima, frustriran, osjetljiv i povlači se u svoj svijet. Učiteljica radi s njim individualno i tada pokazuje najviše rezultata.

Česti termini u vezi s poteškoćama u učenju

Disleksija - poteškoće iščitavanja i razumijevanja pročitane riječi.
Disgrafija - odnosi se na poteškoće usvajanja vještine pisanja.
Diskalkulija - odnosi se na poteškoće usvajanja matematičkih vještina.
Dispraksija - odnosi se na motoričke poteškoće.
Poremećaj slušnog procesiranja - odnosi se na sposobnost pojedinca da analizira ili nađe smisao u informacijama koje dobiva slušanjem.
Poremećaji vidnog procesiranja - odnose se na narušenu sposobnost stvaranja smislene slike iz informacija primljenih vidom.
Poremećaj pažnje s ili bez hiperaktivnosti - naglašeni motorički nemir, rastresenost ili impulzivnost.

Kako prepoznati poteškoće u učenju?

Kod školske djece prisutne su poteškoće u:
držanju olovke, pisanju, crtanju, učenju novih pojmova, izgovaranju cjelovitih rečenica, razumijevanju pročitanog, prepričavanju tekstova, pamćenju novih informacija, usmenom i pismenom izražavanju misli, rješavanju matematičkih zadataka, urednom vođenju bilježnica, praćenju uputa i naloga, prelaska s jedne aktivnosti na drugu, učenju novih aktivnosti.

Uz navedene poteškoće, djeca s poteškoćama u učenju mogu još: biti emocionalno i socijalno nezrelija od očekivanog za njihovu dob, biti neodlučna, impulzivna, osjetljiva, sramežljiva i povučena, ostvarivati slab kontakt očima, gurati, hrvati i dodirivati druge bez nekog razloga.

Kako roditelji mogu pomoći?

Roditelji igraju važnu ulogu u školskom uspjehu i ohrabrivanju te podržavanju neovisnosti u školi i kući. Reakcija roditelja, učitelja i ostalih odraslih osoba na djetetov uspjeh mogu imati snažan učinak. Važno je ohrabrivati dijete u nastojanju da ovlada nekom aktivnošću koja vodi do svladavanja određene vještine. Važan je trud, a ne krajnji rezultat.

Pokušajte sa svojom djecom:
Dopustite svom djetetu da vam pomogne u kućnim obvezama.
Neka upute budu jasne i jednostavne.
Pridržavajte se rasporeda.
Umanjite ometajuće faktore tijekom učenja.
Budite strpljivi i ponudite korisne savjete.
Nagrađujte za dobro obavljeni posao.
Zadržite smisao za humor i budite optimistični.
Čitajte svojoj djeci i neka ona čitaju vama.
Zadržite obitelj na okupu.
Budite dosljedni.
Uživajte u vremenu provedenom s prijateljima.

Kako učitelji mogu pomoći?

Neka učenik sjedi blizu učiteljice.
Okružite ga s drugim dobrim učenicima.
Prozovite ga po imenu i uspostavite kontakt s očima.
Nagradite točan i prihvatljiv rad.
Ocijenite zalaganje i točnost zadatka.
Dopustite usmeno ispitivanje.
Ohrabrujte djetetov interes i talente kroz izvanastavne aktivnosti.
Vježbajte izgovor složenijih riječi.
Pomozite učeniku u organiziranju konkretnih zadataka.
Dajte mu mogućnost dodatnog vremena.
Roditeljima dajte konkretne upute za rad kod kuće.
Ne dovodite učenika u vremenski tjesnac.
Ne tražite od učenika da čita naglas.
Budite kreativni u davanju pomoći.
Upute za rad moraju biti kratke i jasne.
Upoznajte se s poteškoćama u učenju te izgradite pozitivan stav prema djeci koja imaju poteškoće u učenju.
Upamtite: pohvala uvijek ohrabruje sve vaše učenike, a posebno one s poteškoćama.

Suradnja

Roditelji i stručnjaci koji rade s djecom s poteškoćama u učenju mogu stvoriti uvjete za djetetov kvalitetan razvoj usprkos postojećim poteškoćama.

Osiguravajući im okolinu u kojoj se osjećaju sigurno i ugodno, stvara se prostor u kojemu je vjerojatnije da će se ostvariti prihvatljivo ponašanje i suradnja. Pokazivanje interesa za dijete često je mnogo uspješnije i značajnije nego sama pohvala. Osiguravanjem i ohrabrivanjem u donošenju jednostavnih odluka pozitivno ćemo djelovati na djetetovo samopouzdanje.

Djeca s poteškoćama u učenju zahtijevaju posebnu pozornost u procesu odgoja i obrazovanja.

U savjetovanju s učiteljicom roditelji dobivaju prve smjernice kako svakodnevno pomoći djetetu. Dobro je posavjetovati se sa stručnjacima u školi: defektologom, psihologom, pedagogom, koji su školovani za to kako pomoći djeci u učenju.

Prilagođavanjem metoda rada, individualiziranim pristupom, zaobilazi se osjećaj bespomoćnosti, očaja i izgubljenosti, a ostvaruje se osjećaj zaštićenosti i sigurnosti. Djetetovo dostojanstvo se najviše čuva poštovanjem njegove osobnosti, njegovih poteškoća i pomaganjem u svim njegovim svakodnevnim zadacima.

Vjerujem da će Mateo s početka priče, iako malim koracima, u svom razvoju postići veliki pomak u odrastanju i kvaliteti života.