Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
U povodu
 
Odabrana djela o. Ivona Ćuka

Piše: Marija Belošević
 
Pionir katoličkoga poslijeratnog novinarstva

Obilježavajući 25. obljetnicu smrti prvog urednika Veritasa, o. Ivona Ćuka (Yves Ivonides), Hrvatska provincija sv. Jero-nima franjevaca konventualaca je tijekom 2008. godine izdala njegova obnovljena djela: Mučenik iz Krešimirova grada, Bijela Gospođa iz Lurda, Taj divni čovjek Isus, Orijaš kršćanstva, Maksimilijan Kolbe – 16670, Vječni zaljubljenik, Zvijezde koje ne zalaze, Fatima da ili ne. Predstavljanje izdanja, uz prigodno prisjećanje suradnika na njegov život i djelo, održano je 2. prosinca u dvorani sv. Franje na Svetom Duhu u Zagrebu.

Govoreći o životnom putu i opusu djela o. Ćuka, njegov dugogodišnji suradnik o. Nikola Mate Roščić istaknuo je kako je o. Ivon bio "zanosni poslužitelj riječi", jer je sav njegov svećenički i redovnički život bio posvećen pisanoj i govorenoj riječi. Bio je propovjednik, pisac, sugovornik. Njegovo je služenje Riječi bilo ustrajno i zauzeto. Proglašavao je Riječ s mnogih propovjedaonica diljem domovine i izvan nje, širio je riječ o Riječi preko tiska, u katoličkim časopisima, novinama i knjigama, preko radio-valova kroz tri godine suradnje na Radio-Vatikanu za hrvatski jezik, posluživao je Riječ vjerničkim dušama u ispovjedaonici, u duhovnim vježbama, obnovama i pučkim misijama, svjedočio je za Riječ kroz sav svoj život. U toj službi Riječi bio je sav prožet željom da ona bude istinita i vjerodostojna, da bude iz života i za život, da bude riječ o Riječi prikladno uriječena, čista i stilski dotjerana. I svatko tko je čitao ili slušao riječi o. Ivona, osjetio je i doživio tu njegovu osebujnu i upečatljivu riječ zanosa i ushita, prodorne i kritičke misaonosti, snažne poticajnosti, riječ pouke i poruke u isto vrijeme. U Ivonovim knjigama, člancima i propovijedima otkrivamo i njegov unutarnji svijet od kojeg je bio satkan njegov intelektualni, emotivni i vjernički svijet, njegovo franjevačko opredjeljenje, katoličko usmjerenje i hrvatsko domoljubno uvjerenje. Spomen na jedan plodan i značajan život i rad, za nas može i treba biti primjer i poticaj, ali i obveza da se nastavi ono što je stvarano u zanosnoj ljubavi i sebedarnoj žrtvi za uzvišene ideale. Bez pretjerivanja smijemo reći da je naš o. Ivon Ćuk svim svojim snagama i sposobnostima slijedio iskonske ideale kršćanske vjere, Katoličke crkve, svoga Franjevačkog reda i svoga hrvatskog naroda, zaključio je o. Roščić.

Osvrćući se na deset godina uredničkog rada u Veritasu o. Ćuka, o. Ljudevit Maračić podsjetio je kako se o. Ivon dobro snašao u novinarstvu, iako nije imao nikakvog iskustva kad je o Uskrsu 1962. godine počeo izdavati "Glasnik". K tome, bio je urednik koji je nosio ideje i stvarao mišljenje, stoga je "Veritas" postao list u kojemu su se bistrile ideje, što je poslije njegova povlačenja i prepuštanja urednikove stolice mlađoj subraći nastavljeno kolumnama koje su godinama vodila subraća, posebno o. Nikola Roščić i o. Špiro Marasović. Zaključujući osvrt, o. Maračić je još jednom istaknuo kako je glasilo koje je o. Ćuk uređivao imalo svoj stav, koji su neki i osporavali. Takvo je to bilo vrijeme, upravo tih desetak godina Ivonova urednikovanja: ponekad se i malo žešće znao braniti vlastiti stav, oštrije osporiti protivnikovo mišljenje.

Ističući Ćuka kao pionira katoličkoga poslijeratnog novinarstva, don Živko Kustić je rekao kako je on od početka bio profesionalni novinar. A to je bilo moguće stoga jer se razvio iz propovjednika. U Crkvi svećenik koji nije dobar propovjednik neće nikada postati dobar novinar. Onaj koga ljudi ne vole slušati, neće ga ni čitati i to se probudila u nama svijest da je zapravo naviještanje Evanđelja već samim tim novinarstvo, istaknuo je Kustić. Događanja u Crkvi i svijetu o. Ivon je promatrao očima Isusa Krista. Živjeti Isusa Krista i naviještati ga danas i ovdje, zvuči jednostavno, ali je vrlo malo onih koji tu jednostavnost usvoje tako da budu slušani i čitani, podsjetio je Kustić. Posebna Ćukova jednostavnost u mnogolikosti nije dovoljno prodrla u našu katoličku svijest, još se uvijek dijelimo u struje. Stoga kad danas nakon više od četvrt stoljeća pokušavamo obuhvatiti Ćukovo djelo, bez sumnje začetnika cijelog obnovljenoga katoličkog novinstva u Hrvatskoj, spremniji smo uvidjeti i vlastite glavne smjernice i podnijeti svoje stranputice, posrtaje - iz čega napokon ipak proizlazi naše višestruko katoličko jedinstvo, rekao je na kraju Kustić.

Mira Krajačić-Beutz je u svom prilogu sjećanja na o. Ćuka naglasak stavila na njegovo književno stvaralaštvo, te je odmah na početku upitala: što je potaklo o. Ivona Ćuka na književno stvaranje? Što, ako promotrimo i vremenski slijedimo njegov literarni opus? Koja su to povijesna zbivanja, koje osobe koje su svojim životima i djelovanjem stekle nezaobilazni utjecaj na povijest kršćanstva? I koje su osobne primjedbe autora uz zadane mu teme? Kraćim osvrtima na pojedina djela pokušala je dati odgovor. Tako je istaknula da u djelu "Mučenik iz Krešimirova grada" autor uvjerava čitatelja "da umrijeti - ne znači izgubiti. Sa smrti gubi samo onaj tko se poslije ničemu ne nada." U romansiranom životopisu sv. Pavla apostola "Orijaš kršćanstva" o. Ćuk primjećuje da "patnja širi horizonte kao mrak zjenice, da najvrednije misli dolaze nečujno kao hod golubice, da izvori probijaju kad nabujaju podzemni potoci, da ako uzbuniš jednog psa, odmah će zalajati svi psi u selu, a kad se makneš u drugo selo, već će te tamo dočekati svi psi - lajući." Za životopis sv. Franje "Vječni zaljubljenik" Beutz ističe kako je to djelo autor začinio mnogim osobnim primjedbama, peckavima i bockavima, upućenima Franjinim sljedbenicima sve do današnjih dana. Posebno se osvrnula na posljednje Ćukovo djelo "Maksimilijan Kolbe – čovjek koji je nadvladao smrt", koje je autor posvetio žrtvama svih logora svijeta. Autor se trudio prodrijeti u Kolbeovu dušu želeći isklesati njegov autentični lik i podići spomenik čovjeku koji je "spasio prošlo stoljeće od sramote". Čitajući to djelo o. Ivona Ćuka stječe se dojam da ono nije temeljeno samo na legendi srodnoj nekom mitu. Autor daje najčistiji izraz u opisu života čovjeka čiji životni stav i ponašanje čine uzorak jednoga tipa ponašanja, odnosno stava prema životu i svijetu, ističe Beutz, te zaključuje kako su legende u najužem smislu opisi života kršćanskih svetaca, roman o Maksimilijanu Kolbeu, legenda o sv. Franji Asiškom, legende o pojedinim apostolima, o kršćanskim mučenicima, našle su u katoličkom piscu o. Ivonu Ćuku ili Yvesu Ivonidesu dostojnog predstavnika.

Zaključujući ovu iznimnu večer sjećanja, riječi i pjesme, urednik Veritasa i moderator programa o. Ivan Bradarić je podsjetio kako djela Ivona Ćuka, njegova zapisana riječ, ostaje kao trajan spomenik širine njegova duha, kojeg možemo nazvati također svojevrsnim orijašem kršćanskoga literarnog stvaralaštva, njegove zaljubljenosti u Boga, njegove zadivljenosti pred Otajstvom, njegova sinovskog poklona prema nebeskoj Majci, njegova mučeničkog nastojanja oko promicanja istine, pa sve do njegova ulaska među zvijezde koje ne zalaze.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s