 "Čestitam! Postat ćeš teta treći put." Tako mi je jučer pristigla SMS poruka s bratova telefona. Otvorila sam oči najjače što sam mogla, pa pročitala još jednom. Onda sam ne vjerujući svojim očima pročitala te riječi naglas, kao da će me zvuk natjerati da to shvatim i prihvatim bolje nego samo čita-jući.
Dakle, situacija je ovakva! Imam brata, imam krasnu šogoricu i dva najslađa ne-ćaka na svijetu. Jedan je nedavno pro-slavio treći rođendan, a ovaj manji tek prvi. Brat i njegova supruga tipični mladi, obrazovani bračni par. Diplomirali, zaposlili se, oženili, uvalili u kredite i dobili djecu. I sve je to divno i krasno, ali eto stigla kriza (kažu da je ovo tek njezin nos provirio), a stiže i nova beba. U mojoj glavi sto misli odjednom. Od one: "Divno, to je dijete Božji blagoslov", pa sve do: "Bedak (misleći pritom na svog brata), kak mu se to moglo dogoditi". (Ta je misao najbedastija, jer svi dobro znamo kako se to lako dogodi.)
Kad sam konačno sredila svoje misli, uspjela sam nazvati brata i obećati mu da ću biti najponosnija tetka u Zagrebu, pa i šire. Moja draga šogorica nekako između sreće i ponosa, ugurala je goleme količine straha i zabrinutosti u onu poznatu frazu: "Kako ćemo sve to uspjeti?" U tome pitanju sadržano je milijun sitnih pitanja: "Kako ćemo se prehraniti, kako ćemo ih odškolovati, kako ćemo im priuštiti tečajeve jezika, glazbene škole, skijanja i ljetovanja, kako ćemo, … Kako?" Nemam odgovor na sva ta pitanja, ali znam da su mnoga djeca sretno odrastala i bez skijanja, mnogi nisu završili glazbene škole, a uživaju u glazbi, u našim školama se uče i po dva jezika, a mnogi moji prijatelji su već kao odrasli ljudi upisali neke tečajevi koje si kao djeca i mladi nisu mogli priuštiti.
Svjedočim da poznam mnoge sretne i skladne obitelji, pune ljubavi i razumijevanja, koje ne skijaju, ne putuju po svijetu, ali im to nimalo ne umanjuje sreću i radost života. I naravno, znam i one druge koji imaju sve, a bojim se da nemaju ništa.
Upravo u mjesecu ožujku, punom mirisa i ljepote proljeća, spominjemo se Navještenja, Blagovijesti. Je li se Marija, mlada djevojka, neudata, bojala i razmišljala što će i kako će? Je li već unaprijed punila svoj um i srce svim strahotama koje se mogu dogoditi ako prihvati Božji plan?
Znam da su danas neka druga vremena, znam da je lakše pričati nego prihvatiti, ali vjerujem da je Božji plan za nas ljude i danas isti.
Radost života je upravo u prihvaćanju svega što nam on donosi, u veselju što smo ovdje sposobni voljeti i biti voljeni. A za to nam novci uopće nisu potrebni!
Zato, bez brige, puna pouzdanja i vjere, jedva čekam malo čudašce koje će nam stići u obitelj.
Dobrodošao! |
