Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Antun i Hrvati
 
Staro Petrovo Selo kod Nove Gradiške

Piše: Stjepan Bubalo
 
Bogato ukrašena crkva sv. Antuna sa zaštićenim namještajem starim i do 200 godina

Staro Petrovo Selo nalazi se desetak kilometara istočno od Nove Gradiške, us-red nepregledne ravnice s jedne i Požeš-ke gore s druge strane. Mjesto je tipično slavonsko. Leži u plodnoj Posavskoj rav-nici, a kao općinsko središte pripada Brod-sko-Posavskoj županiji. Središtem mjesta dominira župna crkva sv. Antuna Pado-vanskog, uz koju se nalaze stara škola, općina i ambulanta. Od zanimljivosti vri-jedno je spomenuti da se ondje nalazi i spomenik Tisućitoj obljetnici Hrvatskoga kraljevstva, iz 1925. godine. Brigu za oko tri tisuće vjernika već pet godina vodi župnik don Antun Prpić.

Mjesto, župa i stanovnici

Odakle je poteklo ime mjesta, nije poznato. Sigurno je jedino da je nastalo po imenu Petar, ali se ne zna da li po svetom Petru, dakle naslovniku moguće tadašnje crkve, ili pak po prezimenu tadašnjeg vladara. Ondje je 1571. godine kaštelan Petar Petrović imao kulu, Petrov grad. Ispod kule je s vremenom nastalo mjesto, koje se u izvorima iz 18. stoljeća naziva Petrović Selo, kasnije Petrovo Selo, kojemu je potom dodan atribut Staro. Općina Staro Petrovo Selo broji oko 6300 stanovnika, a većina ih se bavi poljoprivredom, radom u gradskim poduzećima u Novoj Gradiški, a dosta ih je još uvjek na radu u inozemstvu. Od 1776. godine Staro Petrovo Selo zasebna je župa, s prvim župnikom Ivanom Demutom. Prilikom utemeljenja, župi su pripadala sva okolna sela, a u svakome od njih nalazila se malena drvena kapelica. Granice župe tijekom vremena više su se puta mijenjale tako da današnja ubuhvaća ova mjesta: Staro Petrovo Selo, Donje i Gornje Crnogovce, Godinjak, Oštri vrh, Starce, Tisovac i Vladisovo. Današnja župa broji oko 900 domaćinstava i oko 3000 vjernika, ali nažalost sa stalnim brojem opadanja. Od tog broja oko 40 posto je starog stanovništva, a u oko 170 kuća stanuje samo po jedna osoba, te u 200-tinjak po dvije osobe. Glavni uzrok iseljavanja, te time i opadanja broja stanovnika i vjernika, jest slaba zaposlenost, jer ljudi nemaju gdje raditi. Jedini izvor prihoda za velik dio stanovnika je prodaja mlijeka u mljekari "Slavija", ali zbog određenih problema i neisplate i ta djelatnost umire.

Župna crkva

Prvi sačuvani napisi o drvenoj kapeli sv. Antuna Padovan-skog u Petrović Selu datiraju iz 1730. godine. Ona se nije nalazila na sadašnjem mjestu župne crkve, već ondje gdje se nalazilo selo prije preseljenja na sadašnju, pogodniju lokaciju. Nakon preseljenja sagrađena je nova, također drvena kapela, ali su stanovnici ubrzo shvatili da ni ona ne može zbog trošnosti i veličine zadovoljiti potrebe župe. Stoga se krenulo u gradnju zidane crkve, a gradnju je pomogla i carica Marija Terezija. Vojna uprava carstva u Petrovaradinu odabrala je mjesto gradnje, a ondje je kasnije nastao i centar sadašnjeg mjesta. Gradnja nove župne crkve započela je 1772. godine za vrijeme prvoga stalnog župnika, Demuta, ali je posao najvećim dijelom obavio župnik Matija Škvorc. Zvonik je građen kad i crkva, a visok je 37.70 metara s baroknom kupolom. Zvonik je početkom 19. stoljeća dobio i veliki sat koji otkucava svakih petnaest minuta. U zvoniku su smještena četiri zvona, a jedno od njih je dar carice Marije Terezije. Dana 25. studenog 1775. godine crkva sv. Antuna dovršena je i blagoslovljena te se od tada u njoj služe svete mise. Posvetu je obavio dvije godine kasnije, 14. srpnja 1777. godine, zagrebački biskup Josip Galjuf. Crkva je do danas sačuvana u svom izvornom izdanju, a oblik je promijenila tek kupola zvonika. Crkva nije stradala u Prvom i Drugom svjetskom ratu kao ni u Domovinskom, ali zbog nenaklonosti režima, dugo nije obnavljana.

Unutrašnjost crkve

Zidana crkva sagrađena je za tri godine, od kamena i cigle, sa drvenim hrastovim stubištem prema pjevalištu. Iz stare je crkve prenesena slika sv. Antuna Padovanskog i postavljena nad glavni oltar, dok su dva pobočna oltara posvećena Majci Božjoj i sv. Judi Tadeju. Kasnije je oltarna slika zamijenjena. Nova, veća slika, postavljena 1874. godine, također prikazuje sv. Antuna, a rad je najvjerojatnije slikara Ignacija Bergera. Prizor prikazuje sveca kako kleči pred otvorenom knjigom, dok ga dječak Isus miluje po glavi. Na glavnom oltaru nalaze se i kipovi sv. Petra i Pavla, vjerojatno zbog imena mjesta. Unutar crkve dominiraju i freske Isusova rođenja, Preobraženja i Posljednje večere, a djelo su poznatoga zagrebačkog slikara Antuna Kollera. U crkvi se nalazi i stari namještaj, prvotni kojim se još uvjek koristi. Tako su uz samu crkvu, koja je upisana kao spomenik kulture, zaštićene i drvene klupe, krstionica, propovjedaonica, oltari i ispovjedaonice. Crkva je nekoliko puta iznutra i izvana obnavljana, a 1930. postavljeni su i oslikani prozori. Prije tri godine crkva je dobila novu fasadu, drvenu građu i nov pokrov zvonika. Posljednjih dviju godina na crkvi se mijenja krovište, drvena građa i crijep, a uskoro bi i taj posao trebao biti završen. Nakon toga potrebno bi bilo, prema riječima župnika Antuna Prpića izmijeniti prozore i ponovno obojiti unutrašnjost crkve.

Pobožnosti sv. Antuna i ostale aktivnosti

Najveća svečanost u župi je proslava njezina zaštitnika sv. Antuna, kada se u cijelom mjestu organizira slavlje. Za proslavu zaštitnika župljani se pripremaju proslavom trodnevnice, a na Antunovo se održavaju tri pjevane mise. Uz Antunovo, slave se i sv. Antun Pustinjak i Majka Božja, a posebno se mnogo ljudi okupi na godišnje klanjanje Presvetom, 11. studenog.

Od aktivnosti, u župi djeluje mješoviti pjevački zbor sa 30-ak članova, a župnik pokušava oformiti i dječji zbor, kojega trenutno nema tko voditi. U osnovnoj školi dva vjeroučitelja predaju vjeronauk za oko 400 učenika, a župnik Antun Prpić vodi brigu o krizmanicima i prvo-pričesnicima. Dodatnih aktivnosti za mlade u župi nema. Župnik je pokušao organizirati dodatna druženja, ali je odustao zbog slaba odziva mladih. Kaže kako mladi nažalost nakon krizme dosta napuštaju crkvu, a mnogi odlaze izvan naselja u veće gradove i većina ih se više niti ne vraća. Tako je velika potreba i za karitativnom djelatnošću, jer je potreba starijeg stanovništa za raznim pomoćima sve veća. Župnik ističe kako do sada nisu imali organizirani karitas, a da je od nedavna i to promijenjeno te desetak volontera ima iskaznice, pomaže i obilazi stare i potrebne osobe. Dana 19. srpnja župljanin Mario Matijević služit će svoju mladu misu i bit će zaređen za đakona, što je još jedno bogatstvo za ovu župu. Uz njega, trenutno se iz iste župe školuju još četiri bogoslova.

Župnik don Antun Prpić

Antun Prpić rodom je iz Nove Kapele, a za svećenika je zaređen 1974. godine. Službovao je u Daruvaru kao kapelan, župnik u Voćinu, Španskom i Baku, a u Starom Petrovom Selu već je pet godina. Kaže kako mu je posebno drago da se nakon službovanja u velikom gradu ponovno vratio u svoju Slavoniju, gdje bi volio i ostati. Svjestan je i teškog života ljudi na selu, za koje kaže da se znatno teže mogu snaći u malom mjestu od ljudi u gradovima, pa ističe kako bi vlada trebala više pažnje posvetiti selima koja se nalaze pred izumiranjem.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s