Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Islam
 
Kur'an – sveta knjiga muslimana

Piše: mr. sc. Aziz ef. Hasanović, pomoćnik predsjednika Mešihata u Zagrebu
 
Obveze i odgovornosti vjernika

 

Što je Kur'an?

Kur'an je Allahov govor zapisan u knjizi Mushafu, objavljen posljednjem Božjem poslaniku Muhammedu a.s.. U njemu je vjerozakon (šerijat) po kome se ravnaju i žive muslimani. Sadrži 114 sura (poglavlja), 6217 ajeta (redaka). Kur'anski ajeti obuhvaćaju široku tematiku; smjernice ispravnog vjerovanja (iman), jasno razrađen djelatni islam, precizirane moralne norme (ihsan), poticanje na razmišljanje o onom što čovjeka okružuje, događajima i životu 25 poslanika te narodima i njihovu životu prije nas.

Za razliku od prijašnjih objava, koje su dostavljene ljudima u jednom trenutku, Kur'an je objavljen postupno, povodom određenih događaja i pojava u periodu od 23 godine, 13 godina u Meki i 10 godina u Medini. Objavljivanje je slijedilo uglavnom kao objašnjenje, kazivanje ili kao odgovor na konkretna pitanja.

Odnos muslimana prema Kur'anu

Muslimani spram Kur'ana imaju velike obveze i odgovornosti među kojima izdvajamo:

1. Savladavanje čitanja Kur'ana (tj. njegovih harfova - slova), podučavanje djece i nastojanje da se uči napamet bez grešaka

Rekao je Poslanik, a.s.: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu." Ono što se traži od muslimana jest da ulože trud u učenje Kur'ana i nije dovoljno da se ograniče na suhoparno izgovaranje harfova (slova) ako su u mogućnosti da se usavrše u tome i da ih izgovore (uče) na najbolji način.

Poslanik je obećao dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove riječi. Ovo važi samo za one koji nisu u mogućnosti potpuno pravilno učiti Kur'an. Važno je spomenuti da onaj tko nije u mogućnosti da se usavrši u učenju Kur'ana, ne smije ga to navesti da ostavi i zanemari Kur'an, nego je obvezan da ga uči onako kako je u mogućnosti. Kaže Allah, dž.š.: "Allah ne opterećuje nikog preko njegovih mogućnosti." (El-Bekare, 268.)

2. Stalno učenje Kur'ana

Nije dovoljno samo naučiti čitati Kur'an, nego su obvezni da se vežu za njega i da ga stalno uče, jer je učenje Kur'ana Bogu ugodno djelo (ibadet) i u sebi sadrži veliku nagradu. Samu riječ Kur'an prevodimo kao Knjiga koja se stalno uči. Kada čovjek postane nemaran prema Kur'anu i ne uči ga duži period, biva pogođen tvrdoćom srca, okretanjem od Allahovih opomena i potpunim nemarom. Zbog toga muslimanu ne treba da prođe mjesec dana a da u njemu ne prouči čitav Kur'an, a ako bi ga proučio prije toga, bolje je. Kur'an je lako učiti jer za to ne treba nešto posebno. Dozvoljeno je da se uči sjedeći, stojeći, hodajući, naslonjen na bok, bez obzira ima li ili nema abdesta (Abdest – je posebno vjersko pranje radi obavljanja molitve (namaza) i učenja Kur'ana. Sastoji se od pranja ruku, ispiranja usta i nosa, pranja lica, desne pa lijeve ruke do iznad lakata, potiranje mokrom rukom najmanje četvrtine glave, ispiranje ušiju, vrata te pranja desne pa lijeve noge do iznad članaka), s tim što, ako ga bude učio bez abdesta, zabranjeno mu je da ga dotiče i uzima u ruke. Onaj tko je džunub (Džunub – riječ arapskog podrijetla, a podrazumijeva nečistu osobu. Radi se o nevidljivoj (hukmi) nečistoći, a vezuje se za svaku osobu koja je imala poluciju ili seksualni odnos. Takva osoba je šerijatski nečista sve dok se propisno i s nakanom radi čišćenja ne okupa), zabranjeno mu je i da dotiče i uči Kur'an dok se ne okupa. Ono što se preporuča jest noćno bdijenje i molitva te kroz to učenje i ponavljanje kur'anskih poglavlja (sura). Također, Kur'an je zabranjeno učiti ženi koja ima hajz (Hajd ili hajz su izričaji koji se u šerijatsko-pravnoj terminologiji rabe za mjesečnicu zdrave i punoljetne žene. Ona može trajati od 3 do deset dana. Sve što je manje od 3 a više od deset dana potrebno je napraviti ginekološki pregled.) i nifas (Nifas je izričaj za ženu koja je u post-porođajnom periodu. Najmanje može trajati jedan dan a najviše četrdeset dana. Osobama koje imaju hajz, nifas i koje su džunub šerijatski im je zabranjeno: klanjati, Kur'an učiti, u džamiju ulaziti, Kjabu posjećivati, ženama u hajzu i nifasu postiti, spolno općiti sve dok to traje i dok se ne okupaju), kao što nije dozvoljeno da se uči na prljavim mjestima.

3. Razmišljanje o njegovim značenjima i tajnovitostima

Nije dovoljno samo naučiti čitati Kur'an i učiti ga neprestano, nego su muslimani obvezni razmišljati o njegovom značenju i tajnama, o Allahovim imenima i svojstvima za koje su saznali putem Kur'ana, o kazivanjima o prijašnjim narodima, bilo da se radi o vjernicima ili nevjernicima, o onome što je zadesilo one koji su poslanike u laž utjerivali, o onome što je Allah pripremio i čime je počastio iskrene vjernike, o kazivanjima o Sudnjem danu i onome što će se događati na njemu, o događanjima poslije smrti, o čemu Kur'an obavještava itd. Kaže Allah, dž.š.: "Objavljujemo ti knjigu, blagoslovljenu kako bi o njoj razmislili, o njenim ajetima i kako bi oni koji pameti imaju, pouku uzeli." (Sad, 29.)

Allah, dž.š., objašnjava u ovome ajetu da je Kur'an objavljen da bi razmišljali o njegovim ajetima tj. njihovim značenjima, o onome na što ukazuju, njihovim tajnama kako bi se došlo na pravi put.

U drugom kur'anskom ajetu Allah dž.š. kaže: "Zbog čega oni ne razmisle o Kur'anu. Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoga razilaženja." (En-Nisa, 82.) Allah, dž.š., kori one koji su se okrenuli od njegove knjige i objašnjava da je to uzrok njihove zbunjenosti i zablude jer da su razmišljali o Allahovoj knjizi i okrenuli se njoj, bili bi upućeni i prešli bi iz stanja nesretnosti u stanje sreće i blagostanja. Da su razmišljali o njemu, znali bi da je to Allahov govor, jer u njemu nema kontradikcije. Njegovi dijelovi potvrđuju jedni druge, tumače jedni druge, liče jedni na druge u ljepoti, stilistici, istinitosti i nadnaravnosti i sve što čovjek više bude razmišljao o Kur'anu, povećava mu se vjerovanje (iman), smiruje mu se srce, povećava se njegovo znanje i razumijevanje vjere. Oni koji razmišljaju o Allahu, dž.š., i njegovim porukama ne dovode sebe u situaciju prekidanja rodbinskih veza, činjenja nereda i smutnje na zemlji i slično.

4. Rad po Kur'anu

Raditi po Kur'anu znači smatrati dozvoljenim (halal) ono što je u Kur'anu dozvoljeno (halal), a zabranjenim (haram) ono što je u Kur'anu zabranjeno (haram), izvršavati ono što je Kur'an naredio i klonuti se onoga što je zabranio. Rad po Kur'anu je cilj, a ono što je spomenuto u tri prethodne točke i savladavanje njegovih izričaja, stalno čitanje i razmišljanje o njegovim ajetima, samo je sredstvo do tog cilja. Ako se musliman ograniči na učenje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ostavi rad po njemu, ostaje na početku puta.

Kaže Poslanik, a.s.: "Kur'an je dokaz za tebe, ili protiv tebe." Onaj tko se ograniči na čitanje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ne bude radio po njemu, taj je iznio dokaz protiv samog sebe. Česta je pojava da se više posvećuje pozornost uljepšavanju glasa pri učenju Kur'ana i naslađivanju time dok se rad po njemu zapostavlja, osim kod malog broja ljudi. Ovim ne mislimo da ne treba uljepšavati glas prilikom učenja Kur'ana. Naprotiv, Kur'an treba učiti lijepim glasom, ali ne smije jedini i glavni cilj Kur'ana biti to, nego uzimanje pouke iz onoga što se uči i provođenje u praksu onoga što se traži u njegovim ajetima – recima.

Cilj Kur'ana nije puko interpretiranje njegovih ajeta, nego skrušenost kod onoga tko ga sluša i uči te rad po njegovim uputama.

5. Izbjegavanje tumačenja Kur'ana bez znanja

Musliman koji uči Kur'an razmišlja o njegovim ajetima i radi po njemu, mora se čuvati govora o Kur'anu bez znanja, tj. ne smije ni o jednom ajetu ništa reći niti ga smije protumačiti ako to nije čuo od nekog učenjaka ili pročitao u knjigama koje tumače Kur'an, kao što je tefsir Ibn Kesira, Taberija, Kurtubija, Ševkanija i drugih knjiga koje su poznate u ovom području.

Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Onaj tko kaže nešto o Kur'anu po svom mišljenju, ili bez znanja, neka pripremi sebi mjesto u vatri." (Hadis hasen)

Zaključak

Kur'an je, prema učenju muslimana, zadnja Božja objava. Prije njega su objavljeni: Tevrat (Tora), Indžil (Evanđelje), Zebur (Psalmi). Objavljen je na arapskom jeziku pa je preveden na sve jezike svijeta. Muslimani koji ne razumiju arapski jezik zadovoljavaju se prijevodima na materinjem jeziku. Treba istaknuti da svaki musliman iz Kur'ana mora znati napamet minimum za obavljanje molitve jer se molitva kod muslimana obavlja isključivo na arapskom jeziku. Protokol obveznoga molitvenog dijela (fard) je potpuno isti. Time je olakšavajuća okolnost, može se sudjelovati u molitvi bilo gdje da se nađete.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s