Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Huda Jama i uskrsno jutro

Piše: Marijan Križić
 
O prešućenom tragičnom poglavlju u hrvatskoj povijesti -"kamenje je progovorilo"

"Nešto tako nisam vidio tijekom cijele svoje karijere. Ni na filmovima nisam vidio ovako nešto. Grozno! Ne možete si predočiti koliko su ti ljudi trpjeli. Vidi se kako su rukama pridržavali jedni druge i penjali se jedan preko drugoga. Smrt nije bila nimalo brza. Vidio sam jednu protezu za nogu koju je pridržavao tuđi leš. Jezivo." Ovim je riječima dr. Jože Balažic, patolog, predstojnik ljubljanskog Instituta za sudsku medicinu, opisao užas koji se otvorio pred njegovim očima na ulazu u Barbarin rog, u kojemu su Titovi partizani umlatili i zarobljenike - većinom žive, polili živim vapnom i zazidali u rudarskim oknima pored mjesta znakovita naziva: Huda Jama. Prema procjenama, u tim je rudarskim oknima na zvjerski način pobijeno desetak tisuća ljudi.

"Prestrašno. Samo bolesni um može smisliti ovakav način egzekucije. Ovo je strašno stratište kakvih je 600 u Sloveniji, 840 u Hrvatskoj, 90 u BiH i tko zna koliko još u regiji"- izustio je potreseni hrvatski ministar unutarnjih poslova, prigodom polaganja vijenca na ulazu u Barbarin rog. Ako je, dakle, prema riječima Tomislava Karamarka do sada poznato više od tisuću petsto masovnih grobišta diljem nekadašnje tvorevine, nameće se nekoliko neizbježnih zaključaka: ovakvi su zločini sustavno osmišljeni i naređeni od samoga partijskog vrha i maršala Tita. S obzirom na do sada otkriveni broj masovnih gubilišta (a o bezbrojnim manjim i pojedinačnim vjerojatno nikada nećemo doznati punu istinu) u ovim strašnim zločinima sudjelovao je veliki broj počinitelja. Zašto nikada nitko nije odgovarao niti za jedan partizanski zločin, možda je samo retoričko pitanje. U svakom slučaju, da je i bilo pokušaja da se drugovi "izdiferenciraju" kako svi ne bi bili okaljani ovim užasnim zločinima, Titova je strahovlada bila dovedena do savršenstva i nikome tako nešto nije ni palo na pamet. Štoviše, uspostavljene su takve komunističke dogme koje nisu dopuštale da se i u najmanjim sitnicama dovedu u pitanje lik i djelo "najvećeg sina naših naroda". Komunistička indoktrinacija ispunila je sve pore društva, a strah koji se usjekao duboko u podsvijest ljudi, čak i danas besprijekorno djeluje. Riječju: i poslije Tita – Tito.

Međutim, ma koliko tama i laž zasjele na tron svjetla i istine, ma koliko bila ušutkana istina o partizanskim zločinima, koji su po svojim razmjerima jedno od najtragičnijih poglavlja u tragičnoj hrvatskoj povijesti, "kamenje je progovorilo". Tijekom izgradnje auto-ceste pored Maribora, na svega 70 metara širine zatrpanoga protutenkovskog rova, otkriveno je gotovo tisuću dvjesto kostura – žrtava partizanskog pokolja u svibnju i lipnju 1945. Procjenjuje se da je na tom mjestu pobijeno najmanje 18.000 ljudi. Međutim, s obzirom da je ukup-na dužina tih rovova bila 2,5 do 3,5 kilometara, mogli bismo zaključiti da su razmjeri pokolja u tom, vjerojatno najvećem pojedinačnom stratištu, bili mnogo veći. Možda i 50.000 žrtava. Prema priznanju Sime Dubajića, koji je zapovijedao odredima smrti na Kočevskom rogu, pobijeno je i pobacano u jame oko 30.000 ljudi. U Maceljskoj šumi od 13.000 do 18.000. Spominjemo najveće, a kada bismo nastavili s nabrajanjima žrtava iz spomenutog popisa od preko 1500 masovnih grobnica, vjerojatno bi se potvrdile pretpostavke o nekoliko stotina tisuća pobijenih Hrvata i drugih koje su komunisti proglasili svojim neprijateljima. Upravo prema logici totalitarne svijesti, sažete u Đilasovim riječima: Hrvati su morali biti pobijeni da bi Jugoslavija mogla živjeti! I dok su komunisti pola stoljeća sotonizirali svoje neprijatelje, a njihove stvarne ili izmišljene zločine uvećavali deset, pa i stotinu puta, na svakom koraku "od Vardara do Triglava", otkrivaju se masovne grobnice, s gotovo uvijek istim - komunističkim potpisom.

Pola stoljeća o žrtvama partizanskih pokolja nije se smjelo govoriti. Posljednja počivališta njihovih žrtava nikada i nigdje nisu bili obilježena. Oni su trebali nestati iz pamćenja ljudi, osim kao neke besprizorne spodobe o kojima su se, iz nekih tamnih, demonskih nadahnuća, smišljali najcrnji pojmovi i izričaji. A Isus je upravo takvima pružio riječ istinske utjehe i nade: "Blago vama kad vas ljudi zamrze, kad vas izopće i pogrde i prezru vaše ime kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!" (Lk 6, 22). U knjigama ideologizirane i oktroirane povijesti oni su izbrisani kao ljudska bića.

Ipak, postoji jedna knjiga - Knjiga života i iznimno je važno, zapravo jedino to je važno - jesmo li upisani u tu knjigu. Uskrsli Krist, koji je "sišao nad pakao", pozvao je te ljude, bez imena i grobova, pobijene i pobacane u protutenkovske rovove i jame, žive zazidane u rudarskim oknima, poput ovih u Hudoj jami. "Ovo su oni što dolaze iz velike nevolje: 'Oni su prali svoje haljine' i obijelili ih u krvi Janjetovoj. (....) I Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju" (usp. Otkr 7, 14-17).

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s