Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
Svećenici – robijaši

Razgovarao: Marijan Križić
 
Mons. Josip Devčić,
predsjednik odbora za gradnju crkve sv. Mihaela arhanđela u Staroj Gradiški

Najnovije otkriće još jedne masovne grobnice u rudniku Barbara u mjestu Huda Jama kraj Laškog, na čijem je ulazu otkriveno nekoliko stotina mumificiranih žrtava komunističkih zločina, još jednom su potresle hrvatsku javnost. Prema prvim procjenama, u rudnicima pored Hude Jame leži desetak tisuća žrtva, pretežito Hrvata, koji su u svibnju 1945. živi zazidani, okončali život u nezamislivim mukama.

Jedno od obilježja komunističkih zločina bila su i masovna pogubljenja i montirani procesi protiv katoličkih svećenika. Nared-bom komunističkih vlasti 1948. da se sruši župna crkva u Staroj Gradiški - Sv. Mihaela arhanđela iz 18. stoljeća - iskazali su sav svoj bijes i mržnju prema Katoličkoj crkvi. Vrhunac svoje dijaboličnosti pokazali su kada su naredili katoličkim svećenicima, robijašima u zloglasnoj kaznionici u Staroj Gradiški, da golim rukama sruše taj spomenik vjere i kulture u hrvatskom narodu.

Naš sugovornik je kanonik-prepošt mons. Josip Devčić, svećenik Požeške biskupije i župnik župe Stražena. Predsjednik je odbora za gradnju crkve sv. Mihaela akranđela u Staroj Gradiški.

On sam bio je jedan od nevino osuđenih svećenika, te se na taj način priključio koloni onih koji su svoju vjernost Bogu i Katoličkoj crkvi platili robijanjem u Titovim kazamatima.

Što je bio vaš krimen zbog kojega ste osuđeni?

Godine 1972. imenovan sam župnikom župe Sv. Mihaela arhanđela u Stražemanu. Crkva je bila u dosta trošnom stanju, pa sam sa župljanima odlučio da je temeljito obnovimo. Nakon izvanjske obnove pristupili smo idejnom rješenju unutrašnjosti crkve. U razgovoru s akademskim kiparom gosp. Antom Starčevićem, odlučili smo u crkvu postaviti mozaike: na trijumfalni luk hrvatske svece, blaženike i kraljeve, a u samom svetištu lik sv. Mihaela. Za posvetu crkve pozvao sam uzoritog gosp. kardinala Franju Šepera, prefekta Kongregacije za nauk vjere iz Rima, koji je posvetio crkvu 6. rujna 1981. godine. Među hrvatske blaženike stavili smo likove današnjih blaženika kardinala Alojzija Stepinca i Ivana Merza. Odmah nakon posvete novine su pokrenule seriju napisa i otvorili "Slučaj Stražeman". Priveden sam istražnom sucu u Slavonskoj Požegi i osuđen na 2 mjeseca zatvora zbog "narušavanja javnog reda i mira". Kaznu sam odslužio u istražnom zatvoru u Požegi.

Kao svećenik posvjedočili ste svoju ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi. Koliko vam je značila vjera i spoznaja da i na ovaj način sudjelujete u Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi?

Bio sam dva mjeseca u samici, što nije vrijedno spomena prema godinama robijanja koje su imali mnogi drugi svećenici. Kao mlad svećenik bio sam pun poleta i ideala i smatrao sam da treba raditi po svojoj svećeničkoj savjesti, koja je bila odgajana u duhu domoljublja i spremnosti na žrtvu prema Crkvi i narodu. Vjernici cijeloga onoga kraja, naši ljudi, bili su na mojoj strani, nisu se bojali pritiska i progona, osjećali smo da taj režim stvoren na mržnji, laži i progonu mora jednom pasti. Zato je postavljanje likova naših blaženika bila najava svega onoga što će se odigrati desetljeće kasnije, pobjeda Božje istine o našim velikanima u cijelosti.

Koliko je svećenika, prema vašim saznanjima, prošlo torture u komunističkim kaznionicama? Koliko u Staroj Gradiški?

Danas se želi argumentirano napraviti popis svih svećenika zatvorenika u hrvatskom narodu. U pripremi je knjiga dr. Augustina Franića iz Dubrovnika, koji je temeljito istražio i popisao sve zatvorenike u Staroj Gradiški, među kojima je i 250 svećenika.

Kakva su svjedočanstva svećenika zatvorenika koji su prošli Staru Gradišku?

Svećenici - robijaši nisu puno htjeli govoriti o svojim danima provedenim u zatvoru. Više su kroz humor i anegdote ispričali koji događaj. Iz toga je vidljiva veličina njihova značaja i samoprijegora. Vjerujemo da će poneki njihov zapis iz toga vremena ugledati svjetlo dana.

Vjerojatno ste razgovarali s nekim od svećenika koju su morali sudjelovati u rušenju crkve Sv. Mihaela arhanđela? Što vas je u tim svjedočanstvima najviše potreslo?

U više navrata sam razgovarao s dr. Ivandijom i msgr. Soldom. Možete samo zamisliti što za njih znači crkva, a tu svetinju su pod prisilom i prijetnjom morali rušiti i razarati. Tu ste po tonu njihova glasa i po izrazu lica mogli vidjeti što su tada proživljavali. Vidjevši to, niste više mogli postavljati nikakva pitanja, bilo je dovoljno. U rijetkim trenucima odmora, kada bi ih ostavili na miru, slavili su svetu misu snalazeći se za hostije, a od iscijeđenog grožđa pravili su vino i tako su u svetoj misnoj žrtvi nalazili snagu za žrtvu i patnju svoga života.

Možete li nam pobliže reći o kakvoj je crkvi zapravo riječ?

Crkva sv. Mihaela arhanđela u Staroj Gradiški, koju su svećenici morali rušiti, bila je velebna crkva u baroknom slogu unutar zatvorskih zidova. Na mjestu gdje je bila župna crkva nije ostalo nikakva traga, jer su na njezinu mjestu sagrađene nekakave druge dvorane i zgrade. Kratko rečeno: sravnjena je sa zemljom.

Ima li u rušenju crkve sv. Mihalela arhanđela neke dijabolične simbolike, ako znamo da je Mihael arhanđeo predvodnik anđela koji su se suprotstavili vođi palih anđela, začetniku svakog otpadništava i svakoga zla. Onoga kojega je Isus nazvao: lažac i otac laži, ubojica ljudi od početka?

Vjekovna borba dobra i zla, istine i laži, ljubavi i mržnje, svjetla i tame, došla je do svoga potpunog izražaja u rušenju i gaženju svetinja i čovjeka. No, sveti Mihael, čije ime znači Tko-je-kao-Bog, pobjeđuje Lucifera i svako zlo, čime se obistinjuje ona biblijska istina o pobjedi ljubavi nad mržnjom i svakom zloćom. Iz krvi i žrtve mučenika rađa se nova Crkva, koja se ponosi svojim mučenicima i na snazi njihove vjere i svjedočanstva hvali i slavi Boga za darovanu pobjedu.

U jesen prošle godine biskup požeški mons. Antun Škorčević predstavio je projekt izgradnje spomen-crkve sv. Mihaela arhanđela. Koliko će stajati izgradnja crkve i jesu li osigurana sredstva za izgradnju?

Naš požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević je odlučio izgraditi novu župnu crkvu, koja će ujedno biti spomen svim svećenicima i mučenicima koji su tu robijali iz ljubavi prema svom hrvatskom narodu i svojoj Crkvi. Svećenici su bili prisiljeni rušiti, a današnji hrvatski svećenici žele izgraditi novu crkvu svojim doprinosom. Cijena izgradnje crkve pod krov iznosi 4 milijuna kuna i već smo započeli akciju prikupljanja sredstava među svim hrvat-skim svećenicima.

Imenovani ste predsjednikom odbora za gradnju te crkve. Možete li nam nešto reći o izgledu buduće spomen-crkve?

Idejni projekt nove crkve izradio je projektant gosp. Ivan Prtenjak, čiji projekt sadrži župnu crkvu i otvoreni natkriveni prostor, koji će biti spomen na sve žrtve u Staroj Gradiški. Projektom smo prihvatili novi izgled župne crkve, ne onakav kakav je bio, zbog jednostavnosti i brzine izgradnje, a naravno i smanjena troškova.

Kako napreduju radovi? Kada je predviđeno dovršenje izgradnje i posveta crkve?

Radovi na crkvi lijepo napreduju i do konca travnja mislimo sve staviti pod krov. Samo unutarnje uređenje će zahtijevati ipak nešto više vremena nego izvanjski građevinski radovi, ali vjerujemo da će po pritjecanju novčanih sredstava i gradnja napredovati. Najvažnije je da gradnja ide po planu.

Kakvi su planovi sa spomen-crkvom? Je li predviđen pastoralni centar? Jesu li osmišljene neke aktivnosti koje bi tom spomeniku dale posebno obilježje i značenje?

U pripremi su već idejna rješenja za unutarnje uređenje crkve i za izvanjski otvoreni dio, koji će se urediti kao spomen na sve svećenike, redovnike i vjernike laike koji su robijali u zloglasnom zatvoru Stara Gradiška. Sigurno je da će se osmisliti i način kojim će se predstaviti prava istina o patnji i stradanju onih koji su tu robijali. To je naša dužnost i vjerujem da ćemo u tome potpuno uspjeti, jer je zločin takav da se istina o njemu mora znati. Cijela je akcija stavljena u kontekst 1700. godišnjice ranokršćanskih mučenika iz naših krajeva, kao i poticaja pape Ivana Pavla II. da se sačuva spomen na sve one koji su u bilo kojem vremenu dali hrabro, pa i mučeničko svjedočanstvo za vjeru i Crkvu.

Još jednom se potvrđuje: Božja je zadnja!

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s