Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sv. Antun danas
 
Uoči siromašne Lazare koje susrećeš u životu

Piše: Luciano Fanin
 
Iz "Propovijedi" sv. Antuna

Istinskog siromaha, koji je bio zadovoljan s malo mrvica koje su padale s bogataševa stola – piše sv. Antun – Bog nasićuje i okrjepljuje; naprotiv, onaj tko ne želi dati nikome ni mrvicu, ne zaslužuje niti kap vode.

Bogataševe mrvice

Iz Evanđelja po Luki 16, 19-31:

"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te… zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.'"

Ovaj bogataš, na neki način nepoznat i pred Bogom, nije nazvan imenom, jer nikada neće biti upisan u knjigu života. Siromah, naprotiv, ponizan je, ali nazvan je imenom, što je znak poštovanja. Ovaj Lazar – čije ime znači "pomognuti" – predstavlja sve Kristove siromahe kojima Isus pomaže u njihovim potrebama… Gospodin mu je pomogao, jer je znao držati zatvorena usta da mu ne bi izletjele nestrpljive riječi, a znao je naprotiv ispružiti ruku svoga pobožnog uma. Pravi siromah zadovoljan je s minimalnim, s "onim što je padalo s bogataševa stola." Ovo "minimalno", sjedinjeno s Božjim "velikim", nasićuje ga i okrjepljuje. Naprotiv, onaj tko ne želi dati nikome ni mrvicu, ne zaslužuje poslije niti kap vode.

(Propovijed prve nedjelje poslije Duhova, 3.6)

Ogledalca za ptice

"Sestrica smrt", kako joj je pjevao sv. Franjo u Pjesmi stvorova, linija je razgraničenja između sadašnjega i budućeg života, onoga života koji u nadi čekamo. Taj budući život postaje mjerilo vrijednosti sadašnjega – iako se čini i izgleda kao da je suprotno. Ali "čovjek vrijedi onoliko koliko vrijedi pred Bogom, i ništa više!", opominje sv. Franjo. U druga mjerila bolje je ne uzdati se previše, jer nas mogu zavarati: možemo postati žrtve tih mjerila. Na primjer, žrtva je onaj tko dopusti da ga bogatstvo zaslijepi pa zatvara oči pred potrebama siromaha. Naš životni put – lako je to priznati – posut je ogledalcima za ptice, koja nas lako prevare pa od svijeća vidimo svjetionike. To su zasljepljenja koja nas potiču da slijedimo bezvrijedno, ono što nam daje lažnu sigurnost i prividno zadovoljstvo, ali s vremenom uviđamo istinsku stvarnost, da je sve to samo suho lišće. Ne treba čak niti čekati drugi život da bismo toga postali svjesni: dosta je uvidjeti da materijalno blagostanje ne može zadovoljiti duboku želju za "životnim smislom" i odgovoriti na "istinska pitanja". Koliko je nezadovoljstva kod osoba koje, iako imaju sve, ne nalaze sreću, jer je traže ondje gdje je nema: u sugestivnim promidžbenim porukama, po horoskopima, umjesto u Božjoj riječi!

A dovoljno je uočavati "siromašnog Lazara" koji prosi milostinju na uglovima ulica, ne da bismo mu dali novac (iako je i to dobro učiniti, ako možemo), nego da bismo usvojili ono pouzdanje koje on ima u Boga, svoga Spasitelja, ne nalazeći ga kod svojih bližnjih.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s