Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
800. obljetnica franjevačkog pokreta
 
Pravilo


Piše: Augustin Kordić, Foto: Josip Blažević

 
OSNUTAK REDA MALE BRAĆE

Usmeno odobrenje Pravila

O usmenoj potvrdi Pravila piše Franjo u Oporuci: "I kad mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije kazivao što moram činiti, nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti po načinu svetog Evanđelja. I to u malo riječi jednostavno dadoh napisati i gospodin papa mi potvrdi" (14-15). O tome Franjo piše i u uvodu Nepotvrđenog pravila: "Ovo je evanđeoski život Isusa Krista, što ga je brat Franjo zatražio od gospodina pape da mu ga odobri i potvrdi, i on ga je odobrio i potvrdio njemu i njegovoj braći, ondašnjoj i budućoj" (1-3).

Toma Čelanski izvještava u svome prvom životopisu da je Franjo s povećanjem broja braće napisao pravilo za sebe i svoju tadašnju i buduću braću. Franjo je napisao ovo pravilo kad je s njime bilo dvanaest učenika (1Čel 29 i 31). A prema Anonimnom Peruđincu bilo ih je s Franjom trinaest (AP 31). Pošao je sa svojom braćom u Rim da mu papa Inocent III. odobri Pravilo. Toma Čelanski piše da je papa Franjinu molbu prosudio, prihvatio i uslišao. No Drugi životopis Tome Čelanskoga kao i ostali izvori govore da stvari nisu išle tako glatko kao kod Prvog životopisa istog pisca. Donosimo razgovor između pape i Franje, koji bilježi samo Anonimni Peruđinac. Papa je rekao, kad mu je Franjo iznio svoj ideal: "Vaš je život vrlo tvrd i opor. Ako u družbi koju kanite stvoriti predlažete da nećete posjedovati ništa na ovome svijetu, odakle ćete dobivati potrebno?" A Franjo: "Gospodine, ja se uzdam u moga Gospodina Isusa Krista, koji dok nam obećava dati u nebu život i slavu, neće nas lišiti na zemlji stvari koje su potrebne tijelu." Papa je zaključio: "Sinko, to što kažeš istina je; ipak ljudska narav je slaba i nikada ne ustraje u istom stanju. Idi, dakle, i moli Boga svim srcem da se udostoji pokazati što je bolje i korisnije za vaše duše. Potom se vrati i izvijesti me o svemu: sve ću ti udijeliti" (AP 34). U međuvremenu papa je "u snu vidio kako se lateranska bazilika ruši, a nju neki redovnik, malen i neugledan čovjek, podmjestivši svoja ramena, podupire da se ne sruši. Rekao je: 'Zaista je to onaj koji će djelima i naukom podržati Kristovu Crkvu.'" Poslije toga papa je "zamoljeno odmah odobrio" (2Čel 17).

Godina usmenog odobrenja Pravila

Koje godine je usmeno odobreno prvo Pravilo? O tome izvori šute. Bolandisti drže da se to dogodilo u kolovozu 1209. godine. Oni to zaključuju iz prvog životopisa Tome Čelanskoga o prolazu njemačkog cara Otona (IV.) kroz Rivotorto, da u Rimu primi od pape krunu zemaljskog carstva (1Čel 43). A Oton IV. je okrunjen u Rimu 4. listopada 1209. Čelanski opisuje ovaj događaj prolaza cara Otona kroz Rivotorto nakon što je papa Inocent IV. usmeno odobrio Franjino Pravilo. Prema tome do odobrenja Pravila došlo je nešto prije prolaza cara Otona kroz Rivotorto, u kolovozu 1209. Paul Sabatier se s time ne slaže. On piše da Toma Čelanski nije pisao s namjerom da utvrdi vrijeme odobrenja Pravila. Za njega je odlučni dokaz da se odobrenje Pravila nije dogodilo 1209. što je papa napustio Rim koncem svibnja 1209. i pošao u Viterbo, te ponovo se vratio u Rim tek za krunidbu cara Otona, koja je bila 4. listopada 1209. I zato Sabatier prebacuje potvrdu Pravila u ljeto 1210. godine. Wadding citira razne autore o godini odobrenja Pravila u rasponu od 1209. do čak 1215. Od novih autora: Kajetan Esser, Raoul Manselli i Jens Jörgensen priklanjaju se mišljenju da je ovo Pravilo usmeno odobreno 1210. godine. Julien Green kao i neki noviji autori smještaju odobrenje Pravila u proljeće 1209. godine. Godina odobrenja Pravila još uvijek je prijeporna.

Red Male braće

Toma Čelanski donosi da je Franjo dao ime svom Redu: "On je prvenstveni osnivač Reda male braće i on mu je dao to ime. U Pravilu naime piše ovako: 'I neka budu "maleni" (minores)!' Kad je izrekao ove riječi, isti čas je kazao: 'Hoću da se ovo bratstvo zove Red male braće'" (1Čel 38). I doista u 7. poglavlju Nepotvrđenog pravila piše: "Neka sva braća budu manja!" Kajetan Esser piše da ne možemo biti precizni o vremenu kada je nastao ovaj ulomak. On drži da je sigurno jedan od najstarijih ulomaka Nepotvrđenog pravila i zato vrlo blizu počecima. Da je to Franjo napisao već u usmeno odobrenom Pravilu iz 1209. ili 1210. godine, svjedoči Asiški zbornik ili Peruđinska legenda, gdje piše: "Kako blaženom Franji bijaše objavljeno da se Red ima nazvati 'Redom male braće', tako je dao napisati u prvom Pravilu kad ga je odnio gospodinu papi Inocentu III. i on mu ga potvrdio, a poslije ga je objavio svima na konzistoriju" (LP 101 ili 67).

No Red male braće nije se tako zvao od samih početaka. Tri druga donose da su se Franjini drugovi u početku zvali, kao što je već spomenuto, "pokornici iz grada Asiza" (TD 37). A i sam Franjo definira početak svoga novog života kao "činiti pokoru" (OR 1).

Povratak iz Rima u Rivotorto

Putem iz Rima raspravljali su među ostalim: je li moraju boraviti među ljudima ili se trebaju povući u samotna mjesta? Franjo je bio odlučan da ne živi samo za sebe, nego za onoga koji je umro za sve (1Čel 35). Dakle, odlučili su ostati među ljudima. I tako su se vratili u napuštenu nastambu u Rivotortu.

Franjo je sigurno propovijedao kad se vratio u Rivotorto. Sabatier piše da je crkva sv. Jurja za Franjine slušatelje bila premalena, pa se Franjo preselio u crkvu sv. Rufina. Franjo nije govorio ništa novo da bi osvojio srca svojih slušatelja. Bio je jako uvjerljiv. Imao je neodoljivu potrebu da ljudima priopći svoju unutarnju vatru. Njegova riječ je osvajala ljude. Dobro je spomenuti da tadašnje srednjovjekovne crkve nisu imale ni klupa ni sjedalica, pa su ljudi morali slušati propovijed stojeći.

Toma Čelanski pripovijeda o prolazu njemačkog cara Otona pokraj Rivotorta: "U to vrijeme onim krajem je s velikom bukom i sjajem prolazio car Oton (IV.), da primi krunu zemaljskog cara. Sveti je otac s ostalima boravio u spomenutoj staji pokraj puta kojim je car prolazio, ali nije izišao vidjeti cara niti je to ikome dopustio, osim jednome koji je ustrajno caru navješćivao da će ta njegova slava biti kratkotrajna" (1Čel 43). Radoznalost je bila nadvladana krepošću skromnosti Franje i braće.

Još jedan lijepi događaj mogao bi se zbiti u Rivotortu, dok je bilo s Franjom nekoliko braće. No nije isključeno da se i negdje drugdje dogodio. Da pokaže kako je Franji bilo drago razmatranje Svetog pisma, Bonaventura pripovijeda kako je jednog dana Franjo imajući samo jedan Novi zavjet trgao list po list i davao svakome od njih, da bi ga proučavali, razmatrali i tako jedan drugoga ne bi uznemirivali.

O razlogu napuštanja Rivotorta Toma Čelanski pripovijeda: "Dok su ondje boravili, dogodilo se da je neki čovjek onamo gdje je čovjek Božji boravio sa svojim drugovima uveo magarca, da bude u hladovini. A da ne bi bio odbijen, sokolio je magarca, koji je ulazio, ovim riječima: 'Uđi unutra, jer ćemo učiniti uslugu ovome mjestu!' Kad je sveti Franjo čuo ove riječi, teško je to podnio, jer je shvatio nakanu ovoga čovjeka. Onaj je naime mislio da oni ondje hoće boraviti samo zato da bi proširili mjesto i da kuću spoje s kućom. Sveti je Franjo smjesta odanle otišao i napustio staju zbog prostakovih riječi. Preselio se na drugo mjesto, koje odanle nije bilo daleko, a zove se Porcijunkula. Ondje je on, kako je već rečeno, prije toga dugo popravljao crkvu sv. Marije" (1Čel 44). Od drugih izvora o ovom događaju jedino izvještavaju Tri druga (TD 55).

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s