Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Hrvatski areopag
 
Smjernice za procjenu reikija kao alternativne terapije


Odabrao: dr. sc. Josip Blažević (hrvatski-areopag@ofmconv.hr)
Prevela: Aleksandra Marija Chwalowsky

 
Povjerenstvo za nauk vjere Konferencija katoličkih biskupa Sjedinjenih Američkih Država


1. S vremena na vrijeme pojavljuju se pitanja glede različitih alternativnih terapija nerijetko dostupnih u SAD. Biskupima se tako ponekad postavlja pitanje: "Koji je stav Crkve o takvim terapijama?" Odbor za nauk Konferencije katoličkih biskupa Sjedinjenih Američkih Država pripravio je ovaj dokument kako bi pomogao biskupima pri davanju odgovorâ.

I. OZDRAVLJENJE BOŽANSKOM MILOŠĆU I OZDRAVLJENJE NARAVNIM SILAMA

2. Crkva priznaje dvije vrste ozdravljenja: ozdravljenje božanskom milošću i ono koje se služi naravnim silama. Što se tiče prvoga slučaja, možemo navesti Kristovo djelovanje, jer je on izvršio brojna tjelesna ozdravljenja te je svoje učenike uputio i zadužio da nastave to djelo. Vjerna tome poslanju, Crkva još od apostolskih vremena zagovara bolesne zazivanjem imena Gospodina Isusa, tražeći ozdravljenje silom Duha Svetoga, bilo u obliku sakramentalnoga polaganja ruku i pomazanja uljem, ili pak molitava ozdravljenja, koje nerijetko uključuju zazivanje svetaca za pomoć. Što se, pak, tiče ovoga drugoga, Crkva nikada nije smatrala kako molitva za božansko ozdravljenje, koje dolazi kao dar od Boga, isključuje pribjegavanje naravnim sredstvima ozdravljenja medicinskom praksom (Usp. Kongregacija za nauk vjere, Uputa o molitvama za ozdravljenje (14. rujna 2000.), I, 3: "Razumije se kako pribjegavanje molitvi ne isključuje, već naprotiv potiče korištenje učinkovitih naravnih sredstava za očuvanje i vraćanje zdravlja, kao što i sinove i kćeri Crkve potiče na njegu bolesnikâ, pomažući im tjelesno i duhovno, u nastojanju otklanjanja bolesti."). Uz sakrament ozdravljenja i razne molitve za ozdravljenje, Crkva također ima i dugu povijest skrbi o bolesnicima korištenjem naravnih sredstava. Najočitiji je znak toga veliki broj katoličkih bolnica prisutnih diljem naše zemlje. (Misli se, dakako, na SAD, op. prev.)

3. Ove se dvije vrste ozdravljenja međusobno ne isključuju. Budući da je moguće biti ozdravljen božanskom snagom, to pak ne znači kako se ne bismo trebali služiti naravnim sredstvima koja nam stoje na raspolaganju. Nije na nama odlučiti hoće li Bog nekoga ozdraviti nadnaravnim sredstvima ili ne. Kako ističe Katekizam Katoličke Crkve, "Duh Sveti nekima daje poseban dar ozdravljanja da se preko njih očituje milost Uskrsloga". (Katekizam, br. 1508.)

Ta sila ozdravljanja, međutim, nije ljudima na raspolaganju, jer, "i najžarče molitve ne postižu uvijek ozdravljenje od svih bolesti". (Katekizam, br. 1508.) Pribjegavanje naravnim sredstvima ozdravljenja tada ostaje u cijelosti prikladno, budući da se ova, pak, nalaze ljudima na raspolaganju. Štoviše, radi kršćanske ljubavi, ne smijemo zanemariti naravna sredstva ozdravljenja bolesnih.

II. REIKI i OZDRAVLJENJE

A) Podrijetlo i temeljna svojstva reikija

4. Reiki jest tehnika ozdravljenja što ju je u Japanu potkraj 19. stoljeća izumio Mikao Usui, koji je proučavao budističke tekstove. (Tvrdi se i kako je samo ponovno otkrio drevnu tibetansku tehniku, no nedostaje dokaza u prilog ovoj tvrdnji.) Prema učenju reikija, bolest izaziva neka vrsta prekida, odnosno, neravnoteže "životne energije" osobe. Onaj koji se bavi reikijem postiže ozdravljenje polaganjem ruku u određenu položaju na tijelo oboljeloga, kako bi omogućio protok reikija, "svekolike životne energije," od onoga koji se bavi reikijem na oboljeloga. Postoje brojni utvrđeni položaji ruku vezani uz liječenje različitih poteškoća. Zagovornici reikija tvrde kako osoba koja se bavi reikijem nije izvor ozdravljujuće energije, već samo kanal za nju. (Kao što ćemo dalje vidjeti, međutim, reiki misao dokida razlikovanje osobnosti, svijeta i Boga. Neki učitelji reikija objašnjavaju kako se u konačnici dolazi do spoznaje kako su osobnost i "svekolika životna energija" zapravo jedno, "kako mi zapravo jesmo svekolika životna sila i kako je sve energija, uključujući i nas same" (Libby Barnett and Maggie Chambers uz Susan Davidson, Reiki Energy Medicine: Bringing Healing Touch into Home, Hospital, and Hospice [Rochester, Vt.: Healing Arts Press, 1996.], str. 48; v. također i str. 102).) Da bi se postao stručnjak za reiki, potrebno je primiti "inicijaciju" ili "usklađivanje" od tzv. reiki majstora. Tim se obredom osoba "usklađuje" sa "svekolikom životnom energijom", zahvaljujući čemu onda može služiti kao njezin vodič. Kaže se kako postoje tri razine usklađivanja (prema nekim učenjima, i četiri). Na višim razinama, navodno se reiki energija može kanalizirati te postići ozdravljenje na daljinu, bez tjelesnog doticaja.

B) Reiki kao naravno sredstvo ozdravljenja

5. Iako se zagovornici reikija, čini se, slažu oko toga kako reiki ne tvori samosvojnu religiju, već je to samo tehnika kojom se mogu služiti pripadnici raznih vjerskih predaja, ovaj ipak posjeduje neke vidove religije. Reiki se tako često opisuje kao "duhovan" način ozdravljanja, za razliku od uvriježenih medicinskih postupaka ozdravljanja koji se služe tjelesnim sredstvima. Dobar dio literature o reikiju odlikuje se spominjanjem Boga, boginje, "božanske ozdraviteljske sile" te "božanskoga uma". Životna je energija opisana kao upravljana od Boga, "Više Inteligencije," ili pak "božanske svijesti". Jednako tako, različita "usklađenja" što ih budući stručnjak za reiki prima od tzv. reiki majstora, postižu se putem "svetih obreda", koji uključuju očitovanje i razmatranje stanovitih "svetih simbola" (što ih reiki majstori tradicionalno čuvaju u tajnosti). Nadalje, reiki se nerijetko opisuje kao "način življenja," s popisom od pet "reiki naputaka" kojima se određuje ispravno etično ponašanje.

6. Unatoč tome, postoje neke osobe koje se bave reikijem – napose medicinske sestre – a koje reikiju pokušavaju pristupati jednostavno kao naravnome sredstvu ozdravljenja. Međutim, shvaćen kao naravno sredstvo ozdravljenja, reiki postaje predmetom normi prirodne znanosti. Istina jest kako mogu postojati sredstva naravnoga ozdravljenja što ih znanost još nije shvatila, ili pak prihvatila. Temeljni kriteriji prosudbe treba li se ili ne prepustiti nekom određenom naravnome sredstvu ozdravljenja, međutim, i dalje ostaju oni znanstveni.

7. Prosudimo li ga prema tim normama, reikiju nedostaje znanstvena vjerodostojnost. Znanost i medicina nisu ga prihvatile kao učinkovit način liječenja. Nedostaju pouzdane znanstvene studije koje bi potvrđivale djelotvornost reikija, baš kao i uvjerljivo znanstveno objašnjenje načinâ na koji bi se on uopće mogao pokazati djelotovornim. Objašnjenje djelotvornosti reikija u cijelosti ovisi o naročitome pogledu na svijet koji je, dakle, navodno prožet tom "svekolikom životnom energijom" (koja se naziva reiki), a kojom je moguće manipulirati putem ljudske misli i volje. Osobe koje se bave reikijem tvrde kako im njihova obuka omogućuje kanalizirati "svekoliku životnu energiju" prisutnu u svim stvarima. Ta je "svekolika životna energija," međutim, prirodnoj znanosti nepoznata. Budući da prisutnost takve energije nije zapažena od strane prirodne znanosti, opravdanje navedenoga načina liječenja mora doći iz drugih izvora, koji, dakle, nisu oni znanstveni.

C) Reiki i ozdraviteljska moć Kristova

8. Neki ljudi pokušavaju reiki poistovjetiti s božanskim ozdravljenjem kakvo poznaju kršćani. (Pogledajte, primjerice, "Reiki and Christianity" na http://iarp.org/articles/Reiki_i_Christianity.htm te "Christian Reiki" na http://areikihealer.tripod.com/christianreiki.html i web stranici www.christianreiki.org.) Oni se, međutim, varaju. Korjenitu razliku smjesta otkriva činjenica kako se za osobu koja se bavi reikijem ozdraviteljska sila nalazi na raspolaganju ljudima. Neki učitelji žele izbjeći tu implikaciju i tvrde kako nije osoba koja se bavi reikijem ta koja vrši ozdravljenje, već to čini reiki energija kojom upravlja božanska svijest. U svakom slučaju, ostaje činjenica kako kršćani zadobivaju božansko ozdravljenje upućujući molitvu Kristu kao Gospodinu i Spasitelju, dok se u biti reikija ne nalazi molitva, već tehnika što je "reiki majstor" prenosi učeniku; tehnika koja će, jednom kada bude svladana, navodno sasvim sigurno polučiti očekivane rezultate. (Reiki majstori nude tečajeve osposobljavanja različitih razina naprednosti, tražeći pritom za te svoje usluge značajnu novčanu naknadu. Učenik pritom očekuje, a reiki majstor jamči, kako će zahvaljujući uloženu vremenu i novcu osoba svladati tehniku od koje očekuje točno određene rezultate). Neki od onih koji se bave reikijem pokušavaju ga "kristijanizirati" dodavanjem molitve Kristu, no to nimalo ne utječe na bitnu narav reikija. Zbog toga se reiki, kao ni druge slične tehnike liječenja, ne mogu poistovjetiti s onime što kršćani nazivaju ozdravljenjem putem božanske milosti.

9. Razlika između onoga što kršćani prepoznaju kao liječenje putem božanske milosti i reiki terapije vidljiva je također i u temeljnim pojmovima kojima se zagovornici reikija služe kako bi opisali ono što se događa u reiki terapiji, osobito kada je riječ o "svekolikoj životnoj energiji". Niti Sveto pismo, niti kršćanska predaja u cijelosti, ne spominju kako bi se naravni svijet temeljio na "svekolikoj životnoj energiji" koja bi bila predmetom manipulacije putem naravnih ljudskih snaga misli i volje. Štoviše, to gledište ima svoje ishodište u istočnjačkim religijama te posjeduje stanovit monističan i panteističan karakter, u smislu da razlikovanje između osobnosti, svijeta i Boga biva dokinuto. (Dok se ovo doima implicitnome nauku o reikiju, neki njegovi zagovornici otvoreno govore kako u konačnici nema razlike između osobnosti i reikija. "Usklađivanje s vašim Jastvom i bivanje reikijem trajan je proces. Spremnost biti trajno uključenima u taj proces unaprijeđuje vašu evoluciju te može dovesti do trajne spoznaje i konačna iskustva kako ste vi sami svekolika životna sila" (The Reiki Healing Connection [Libby Barnett, M.S.W.], http://reikienergy.com/classes.htm, dostupno 02.06 2008. [naglasak izvoran]). Diane Stein sažima značenje nekih od "svetih simbola" korištenih u reiki usklađivanjima kao: "Boginja u meni pozdravlja boginju u tebi"; "Man and God becoming one" (Essential Reiki Teaching Manual: A Companion Guide for Reiki Healers [Berkeley, Cal.: Crossing Press, 2007.], str. 129-31). Anne Charlish i Angela Robertshaw objašnjavaju kako najviše reiki usklađivanje "označava pomak od ega i jastva k osjećaju jedinstva sa svekolikom životnom energijom" (Secrets of Reiki [New York, N.Y.: DK Publishing, 2001.], str. 84).) Već smo vidjeli kako oni koji se bave reikijem nisu kadri jasno razlikovati božansku ozdraviteljsku silu od sile koja se nalazi na raspolaganju ljudima.

III. ZAKLJUČAK

10. Reiki terapija ne nalazi potkrepe niti u nalazima prirodne znanosti, niti u kršćanskoj vjeri. Za katolika, vjerovanje u reiki terapiju postavlja, pak, nerazrješive probleme. U smislu skrbi o vlastitome tjelesnome zdravlju, ili pak tjelesnome zdravlju drugih, korištenje tehnike koja nema znanstvene potkrepe (pa čak niti plauzibilnosti), općenito nije uputno.

11. U smislu skrbi o vlastitome duhovnome zdravlju, postoje ozbiljne pogibli. Da bi se služila reikijem, osoba bi trebala makar uključivo prihvatiti središnje elemente svjetonazora koji se nalazi u pozadini reiki teorije, a koji ne pripadaju niti kršćanskoj vjeri, niti prirodnoj znanosti.

Bez opravdanja kako sa stajališta kršćanske vjere, tako i sa stajališta prirodne znanosti, međutim, katolik koji se pouzda u reiki našao bi se u sferi praznovjerja, ničije zemlje koja ne pripada niti vjeri, niti znanosti. (Neki oblici reikija poučavaju potrebu za prizivanjem pomoći anđeoskih bića ili "reiki duhova-vodičâ". To uvodi daljnju pogibao od izlaganja zlim silama.)Praznovjerje narušava čašćenje Boga tako što osoba svoje vjerske osjećaje i praksu upravlja u krivome smjeru. (Katekizam, br. 2111; sv. Toma Akvinski, Summa theologiae II-II, n. 92, a. 1.) Dok ljudi u praznovjerje ponekad upadaju iz neznanja, odgovornost je svih koji poučavaju u ime Crkve što je moguće više ukloniti takvo neznanje.

12. Budući da se reiki terapija ne podudara niti s kršćanskim naukom, niti pak sa znanstvenim dokazima, nije prikladno da katoličke ustanove, kao što su katolički objekti zdravstvene skrbi i središta za duhovnu obnovu, kao niti osobe koje predstavljaju Crkvu, poput katoličkih kapelanâ, promiču ili podupiru reiki terapiju.

Mons. William E. Lori (predsjednik)
biskup Bridgeporta

Mons. John C. Nienstedt
nadbiskup St. Paula i Minneapolisa

Mons. Arthur J. Serratelli
biskup Patersona

Mons. Leonard P. Blair
biskup Toleda

Mons. José H. Gomez
nadbiskup San Antonia

Mons. Allen H. Vigneron
biskup Oaklanda

Mons. Robert J. McManus
biskup Worcestera

Mons. Donald W. Wuerl
nadbiskup Washingtona

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s