Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Novo vino u nove mješine

Piše: Marijan Križić
 
Hrvatska NATO stvarnost

Uz međunarodno priznanje, punopravno članstvo u Sjevernoatlantskom savezu - ostva-reno početkom travnja - sigurno je najvažniji događaj u povijesti Republike Hrvatske.

Štoviše, ako je međunarodno priznanje bila ulaznica na pozornicu međunarodno priznatih država, onda je članstvo u NATO savezu čvrsto sidro kojim je Hrvatska zauzela svoje mjesto u suvremenom svjetskom poretku, koje joj prema njezinu povijesnom hodu, kulturnom i civilizacijskom krugu i pripada.

Možemo se složiti da se ovim događajem Hrvatska napokon vratila kući. Ta zgodna dosjetka ima svoj puni smisao ako znamo da je nakon tragičnih događanja tijekom i nakon Prvoga svjetskog rata Hrvatska neprirodno istrgnuta iz svojega srednjo-europskog i sredozemnog uljudbenog kruga i "prisajedinjena" umjetnoj tvorevini, koja je zapravo bila radna verzija za stvaranje velike Srbije.

Riječ je o zlotvornom projektu čija je mreža zapletena sredinom 19. stoljeća Garašaninovim Načertanijem, a dovršena Memorandumom SANU. Zamka je to u koju su Hrvati upali prije 90 godina i koja nas je stajala stotinu tisuća pobijenih i protjeranih.

Danas često čujemo kako ne bi bilo ovakvih razaranja i ljudskih žrtava koje smo prošli tijekom srpske agresije da smo bili članica Sjevernoatlantskog saveza. To je doista valjan argument. Istina, neki ga dovode u pitanje s argumentacijom da bi tek tada - s Jugoslavijom u NATO savezu - bila zapečaćena hrvatska sudbina. Međutim, sadržaj i smisao Sjevernoatlantskog saveza i jest u tome da u njega ne mogu stupiti države kakva je bila Jugoslavija.

Ponajprije Sjevernoatlantski savez je nastao kao brana od nadirućeg komunizma. U temeljima NATO saveza ugrađena je demokracija, ljudska prava i vladavina prava. A svega toga Jugoslavija nije imala ni u tragovima. Što više nije ni mogla imati. Kada se krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošloga stoljeća Jugoslavija raspadala po šavovima, svaki pokušaj njezina reformiranja i demokratiziranja rušio se pod prvim naletima tzv. antibirokratske revolucije, kako u fazi "jogurta", tako "balvana", a potom i haubica i "krmača". Jugoslavija i demokracija, Jugoslavija i vladavina prava, Jugoslavija i nacionalna prava, jednostavno su bile nespojive kategorije. Kako je NATO savez i nakon raspada komunizma zadržao sva svoja demokratska obilježja, Jugoslavija po definiciji nije mogla u njega ući.

Stoga je utoliko vredniji uspjeh Republike Hrvatske, jer je u godini punoljetnosti svoje neovisnosti ostvarila visoke standarde zahvaljujući kojima je već na početku zauzela mjesto ugledne članice u izabranom društvu 28 zemalja. Nisu to samo vojni standardi koje smo na ubrzanom tečaju borbe za neovisnost ubrzano i ostvarili. NATO savez mnogo je više od vojnog saveza, kao što govori i njegov puni naziv, koji bi se mogao prevesti kao Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora. Stoga je ulazak u ovo elitno društvo na sam dan proslave 60-te obljetnice Saveza uistinu ulaznica u novo razdoblje hrvatske države.

Pri tome kao kršćani nipošto ne diviniziramo ni jednu ljudsku tvorevinu, pa tako ni ovu. Nego je, upravo stoga što smo kršćani, prepoznajemo kao povijesnu datost u kojoj na optimalan način možemo ostvariti svoje poslanje kao narod i kao država.

Bit kršćanstva i jest u tome da ne bježi od svijeta nego da u njemu sudjeluje i da se u njemu utjelovljuje nastojeći u njega unijeti dah i duh evanđelja. Za nekoga tko se negdje nađe bez valjana razloga uzrečica je da je upao "k'o Pilat u Vjerovanje". Usporedba međutim nije dobra jer Pilat nije slučajno u Vjerovanju, kao što ni car August nije slučajno u Evanđelju. Čitava objava od Abrahama do naših dana, povijesni je hod čovjeka u nazočnosti Boga, koji se u tu povijest umiješao do toga da se i sam utjelovio i otkupio taj svijet.

Ulaskom u Sjevernoatlantski savez Hrvatska je ušla u novi geopolitički, gospodarski i civilizacijski okvir, što je ne samo veliki državnički uspjeh, nego i veliki izazov i zahtjev, koji se pred nas kao narod i kao državu postavlja. Biblijski rečeno, u novu mješinu treba uliti i novo vino.

Pred nama su lokalni izbori. Demokratski izbori su blagdan demokracije. Posebice za sve nas koji se sjećamo vremena kada smo o njima mogli samo sanjati. Stoga nije ni kršćanski ni hrvatski ne odazvati se toj građanskoj dužnosti. Prilika je to i za demokratsko provjetravanje kako bi se iznjedrile nove ideje i nove snage za novo vrijeme.

Neki gradovi, ponajprije Zagreb, koji su nastajali i razvijali se unutar srednjoeuropskoga uljudbenog kruga, posljednjih su desetljeća, a posebice posljednjih godina izvrgnuti ubrzanom rastakanju i devastiranju svojega identiteta i duha. Vratiti taj zagubljeni identitet može samo onaj tko ga ima, i tko ima viziju da ga i ostvari.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s