Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pedagog u obitelji
 
Samohrani roditelji


Piše: Mara Čović, pedagog

 
Mama i tata u jednoj osobi

Ana je djevojčica u 4. razredu koja živi sama s ocem. Majka ju je napustila kad je imala četiri godine. Od tada otac se sam brine za nju. Ponekad uskoči baka oko obveza u školi, ali većinu brige za Anu vodi otac. Vrlo je brižan, redovito dolazi na informacije u školu.

Ana je odlična učenica i ni po čemu ne odaje da živi samo s ocem. Ponekad sama sjedi u razredu i zamišljeno gleda kroz prozor. Učiteljica kaže da je Ana tužna kad se priča o majkama, kad se obrađuju tekstovi iz hrvatskog jezika i glazbenog odgoja.

Ivan je dječak u 6-tom razredu, koji živi sam s majkom udovicom te se sama brine za odgoj i obrazovanje. Ivan pokazuje u školi probleme u ponašanju, odbija školske zadaće, te je sklon druženju sa starijim dječacima i vrlo često ih oponaša. U razgovoru s majkom saznala sam da mu nedostaje otac te pokušava pronaći osobu koja bi mu bila uzor. Majka je vrlo zabrinuta i potražila je savjet pedagoga.

Biti samohrani roditelj je najčešće teško i stresno, bez obzira na razloge koji mogu biti razvod roditelja, odluka da će sam roditelj odgajati dijete, ili smrt jednog od roditelja. Bez obzira na razloge, samohrani roditelji se susreću s više problema, od kojih su neki očekivani, ali se ponekad i pitaju hoće li ikada biti sretni zajedno, opušteni i imati osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Neki mogu biti toliko zatečeni novom situacijom da su paralizirani i nesposobni bilo što poduzeti. Uza sve to ipak trebaju naći put i način kako se najbolje brinuti o svojoj djeci. Važno je da samohrani roditelji prihvate određenu količinu stresa koji je vezan za roditeljstvo. No činjenica je da je u samohranom roditelju prisutno više stresa, jer je teže ako se sam roditelj brine o svemu. Ako samohrani roditelj osjeća da je pod stresom, ne znači da je loša osoba ili "slabić". Stres je dio života te će se kod ovih roditelja nastaviti kroz tri osnovna perioda: gubitka, prilagodbe i oporavka odnosno stvaranja novih odnosa. Također je važno da samohrani roditelji znaju da je prvi period nesigurnosti i straha koji osjećaju uvjetovan time što na znaju što ih očekuje u budućnosti, odnosno što bi konkretno trebali učiniti da se prilagode novonastaloj situaciji. Važno je smoći snage i hrabrosti suočiti se s stresom.

Mnogi samohrani roditelji misle kad bi imali više novaca, da bi imali i više vremena i snage da se bave svojom djecom i njihovim osjećajima. To ne mora biti istina, ali činjenica jest da su financijski problemi česti kod samohranih roditelja. Rastavljeni roditelji i udovci često ostaju bez prihoda, što je svakako zastrašujuća činjenica i zaista njihov život postaje težak. Samohrani roditelj i kad ima stalni posao mora dodatno raditi te mu ostaje manje vremena za djecu. Često se kod roditelja povećava osjećaj krivnje, a na drugoj strani kod djeteta stvara tugu što je često samo kod kuće. U takvoj situaciji dobro se obratiti nadležnom centru za skrb, nevladinim organizacijama koje se skrbe o djeci i crkvi, jer sigurno postoje slični roditelji te se mogu uzajamno pomagati.

Samohrani roditelji i stres u svakodnevnom životu

Uskladiti obitelj, posao i djecu teško je za sve roditelje, ali posebno za samohrane roditelje jer nemaju uz sebe partnera. Moraju, npr. planirati prijevoz u školu i na slobodne aktivnosti, posjete lječniku, odlaske na rođendane i kod rodbine.

Često se zna dogoditi da samohrani roditelji izgube prijatelje, rodbinu i susjede. Uz sve probleme moraju uložiti vrijeme i napor kako bi se izgradila nova socijalna mreža, te pronašla nova prijateljstva i poznanstva.

Kako samohrani roditelji mogu sebi olakšati svakodnevni život?

- Pokušajte se dogovoriti s ostalim roditeljima iz susjedstva oko čuvanja djece;
- ukoliko je moguće, pokušajte se dogovoriti s poslodavcem ako su djeca bolesna;
- strukturirajte dan: od doručka do odlaska u krevet;
- planirajte unaprijed što ćete učiniti ako djeca dođu ranije iz škole, ili se razbole;
- upoznajte odgojitelje u vrtiću i učitelje u školi da ste samohrani roditelj, te tražite savjet pedagoga ili psihologa.

Stres i izolacija samohranih roditelja

Teško je odrediti što je samohranom roditelju teže: povrijeđenost, strah, tuga, odgoj djeteta ili izolacija koja sve to još otežava. U svakom slučaju samohrani roditelji se često sami moraju sučeljavati i nositi sa svojim strahom i tjeskobom. Ponekad se čak osjećaju izdanima od članova obitelji i prijatelja, od kojih su očekivali podršku i pomoć. Samohrani roditelji često izgube samopouzdanje jer nisu uspjeli održati vezu i odnos s partnerom, a često osjećaj nesigurnosti prenose i na svoju djecu. Često samohrane majke zbog pritiska okoline osjećaju da se moraju dodatno žrtvovati za svoju djecu. Tada dijete više nema jasan model roditelja te ga to zbunjuje i plaši. Poremećeni odnosi između roditelja i djece dovode do izolacije, gubitka perspektive i bolje budućnosti, te se ne vidi nitko tko bi im ponudio novu ideju i radost. Kada roditelj počne stvarati nova prijateljstva i nove ciljeve, može se osjećati razapet između svojih potreba i potreba svoje djece. Česti su primjeri samohranih majki koje se nakon razvoda odluče potpuno posvetiti svojoj djeci, zanemarujući svoje potrebe, te u kupovini igračaka odjednom odu u krajnost. U odgoju više ne postavljaju granice, nastojeći na taj način nadoknaditi odsutnog roditelja. Na ovakav način povećava se izolacija, nezadovoljstvo kod djeteta i roditelja jer u odgoju djeteta su potrebne struktura, granice i usmjeravanja.

Kako se nositi s povrijeđenošću i izolacijom?

- Razgovarajte s nekim. Ne oklijevajte potražiti pomoć (psihologa ili pedagoga) kada vam je teško. Biti snažan znači tražiti i prihvatiti pomoć kada je trebate.
- Pronađite grupu podrške. Važno je prodiskutirati o vlastitoj situaciji s nekim tko je prošao slično iskustvo. Uspostavite kontakt s ostalim samohranim roditeljima iz susjedstva, djetetove škole, crkve…
- Riješite svoju pravnu situaciju. Većina ljudi ostaje tjeskobna i ne uspijeva "krenuti dalje" dok se situacija pravno ne raščisti.
- Utvrdite unaprijed sustav nagrada i kazni s djecom.
- Predvidite unaprijed svoju reakciju na, za vas uznemirujuću situaciju. Planirajte unaprijed što ćete reći i učiniti ako npr. odsutni roditelj nenajavljenim dolaskom prekine vaše planove ili nedolaskom rastuži dijete. Pokušajte pronaći odgovor koji neće uključiti dijete u scenu.
- Kontrolirajte vlastite emocionalne reakcije prema svojoj djeci. Pričekajte dok ne uspostavite kontrolu nad vlastitim ponašanjem prije nego što pokušate preuzeti kontrolu nad situacijom.
- Poštujte ličnost svoje djece. Djeca nisu ničije, pa ni vaše vlasništvo. Budite svjesni da vas neke njihove osobine mogu podsjećati na bivšeg partnera, što vas može učiniti kritičnijima prema djetetu nego što bi trebalo biti. Ovo čak može dovesti i do emocionalnog odbacivanja (npr. "Tvrdoglav si kao otac. A znaš da to mrzim").
- Pronađite novi hobi ili obnovite stari. Ponekad zaboravimo hobije koji su nam znali priuštiti zadovoljstvo.
- Povremeno izađite u društvo. Organizirajte čuvanje djece s drugim samohranim roditeljima kako biste povremeno posjetili prijatelje. Trebate imati vremena i za sebe kako biste se družili s osobama svoje dobi. Zadovoljan roditelj je i bolji roditelj.
- Stvarajte ozbiljne, zrele odnose. Imajte na umu da ste vi zaštitnici svoje djece i da ne smijete dopustiti da bilo tko zlostavlja vaše dijete, bez obzira na to koliko bili usamljeni i koliko voljeli tu osobu.

Dragi samohrani roditelji, roditeljstvo je jedan od najljepših darova koji smo primili. Želim vam da pronađete najbolji mogući način brige o svojoj djeci, čak i kada niste posve sigurni kako se brinuti za sebe. Važno je smoći snage i hrabrosti, a plodovi toga prekrasnog odnosa, koji je možda započeo trnovito, ubirat će se dugo, dugo...

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s