Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
I predrođenčad su dio obitelji


Razgovarao: Ivan Penava

 
Razgovor s dr. Petrom Krešimirom Hodžićem, voditeljem Ureda HBK za obitelj

Dr. Hožić je rodom iz Kaštela, a po zva-nju je doktor medicine. Godine 2000. po-krenuo je međunarodni projekt u sklopu Svjetske federacije udruga studenata medicine (IFMSA), za vrijeme kojeg je upoznao i svoju sadašnju suprugu Rafa-elu, diplomiranu inženjerku biologije i glazbenicu, s kojom ima dvije kćerkice, Gabrielu i Mirjam. Zajedno su se stručno usavršavali u SAD-u u području prena-talne i perinatalne psihologije, edukacije i zdravlja. U Italiji je završio edukacijske programe iz bioetike, a pri sveučilištu Duke u SAD-u kolegij "Duhovnost, religija i zdravlje". U srpnju 2008. g., sa suprugom je stekao diplomu djelatnika u obiteljskom pastoralu pri Papinskom institutu Ivan Pavao II. za studij braka i obitelji u Rimu. Od siječnja 2004. g. djeluje u Uredu HBK za obitelj, kojega je sada i voditelj.

Dr. Hodžiću, Vi organizirate tečajeve o komunikaciji roditelja s djecom u prenatalnoj fazi (predrođenčad). U tim tečajevima ističete važnost uloge oca i druge djece u obitelji za vrijeme trudnoće. Trebaju li roditelji zaista svjesno komunicirati s djecom koja su još u majčinoj utrobi? Koliko ona mogu doživjeti tu komunikaciju?

Spomenuti program iz 2000. g. naslovljen "Blagotvorna glazba u prenatalnoj i perinatalnoj medicini i razvoju djeteta" bio je polazišna točka za ono što je uslijedilo poslije – prije svega osnivanje Hrvatskog društva za prenatalnu i perinatalnu edukaciju i zdravlje i pokretanje projekta PROKREOS. Sastavni dio toga projekta je i tečaj prenatalne komunikacije koji je namijenjen trudnim roditeljima odnosno trudnim obiteljima, a utemeljen na najnovijim znanstvenim i stručnim otkrićima o, sve do nedavno, skrivenom i tajnom životu predrođen-četa.

U posljednje vrijeme puno slušamo o važnosti prve tri godine života, što se osobito promiče u akcijama UNICEF-a u Hrvatskoj. Nažalost, zanemaruje se po svemu još i važnije razdoblje – ono prenatalno, pa bi se iz takvog pristupa moglo zaključiti kako život počinje rođenjem, a ne začećem, kako je to nedvojbeno utvrđeno. Sve je veći broj studija i istraživanja koji upućuju na dobrobiti koje proizlaze iz uvažavanja postojanja predrođenčeta kao osobe i člana obitelji te njegova uključivanja u obiteljsku svakodnevnicu. Upravo je to temelj programa prenatalne komunikacije u koju su pozvani uključiti se svi članovi obitelji, kako bi, pružajući predrođenčetu ljubav, prihvaćanje i sigurnost, razvili prenatalnu privrženost i omogućili mu što cjelovitije očitovanje razvojnih potencijala.

Govorite o četiri kanala komunikacije, a to su: somatski, emocionalni, mentalni i duhovni. Što podrazumijevate pod duhovnim kanalom?

Čovjek je jedinstveno biće koje je Bog želio radi njega samoga te je neodvojiva cjelina duše i tijela. Na taj način valja mu pristupati od samog početka tj. od začeća. Čak i više, moglo bi se ustvrditi da do začeća prvo dolazi u duhovnom i psihološkom području u smislu ljubavlju prožete spremnosti odnosno raspoloživosti za primitak novog života – kao najvećega Božjeg dara, pri čemu su roditelji Božji suradnici i sustvaratelji.

Dakle, dijete od početka ima duhovnu dušu, čija se prisutnost može osjetiti ukoliko je čovjek osviješten za duhovnu stvarnost. To mogu i mala djeca jer nisu opterećena samo namet-nutim ograničenostima odraslih, a naša Gabriela živi je svjedok toga. Takvih svjedočanstava ima još poput onih sabranih u knjižici japanskog autora Akirae Ikegawae iz 2002. godine. Imajuću to na umu komunikacija putem duhovnog kanala nešto je što se nameće kao logičan put. Za vjernika kršćanina to znači blagoslivljanje predrođenčeta (npr. znakom križa na trbuhu trudnice), molitva za dijete odnosno njegov rast i razvoj (za što mogu preporučiti knjigu Francisa i Judith MacNutt "Praying for your Unbor Baby" / Moliti za vaše nerođeno dijete), čitanje biblijskih tekstova, od kojih je dobro izabrati jedan koji će se predrođenčetu čitati naglas svaki dan te, dakako, redoviti sakramentalni život roditelja.

Želja Vam je da Vaši tečajevi zažive i u vrtićima. Koliko ste do sada uspjeli u tome? Gdje se može sudjelovati na Vašim tečajevima iz komunikacije s prednovorođenčadi?

Nakon što smo uvidjeli da te nove spoznaje, iako znanstveno i stručno dobro dokumentirane, poprilič-no teško prolaze kod zdravstvenih djelatnika, čudesnim spletom okolnosti došli smo u kontakt sa stručnim timom Dječjeg vrtića 'Radost', kojima je to bilo puno bliže i prihvatljivije. Zajedno smo izradili projekt koji uključuje poduku roditelja u prenatalnoj komunikaciji te poduku i roditelja i odgojitelja u masaži dojenčadi i glasovanom jeziku s ciljem postizanja niza dobrobiti za sve uključene, olakšane prilagodbe djece na jaslice, uključivanja lokalne zajednice i razvoja partnerskih odnosa između rodi-telja i predškolske ustanove. To je jedan pionirski i inventivni projekt koji je u protekle 4 godine konkretnim rezultatima u ostvarivanju spomenutih ciljeva, opravdao svoje postojanje i verifikaciju od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Zato je u posljednje vrijeme taj program sve traženiji te su ga prihvatila još dva vrtića u Zagrebu, a sada se najozbiljnije razmišlja o uspostavi raz-vojnog centra kako bi se još više pospješilo njegovo širenje. Osim u vrtićima, upravo radimo na uvođenju programa masaže i glazbenog programa za dojenčad u Domu za djecu na Vrhovcu, u čemu se Rafaela ove godine dodatno usavršava pohađajući osmomjesečnu edukaciju u Milanu. Također, odlučili smo program prenatalne komunikacije ponuditi župama u kojima je moguće složiti grupu od barem 3-4 para trudnih roditelja. Održali bismo uvodno stručno predavanje, nakon čega slijedi 5 praktičnih susreta, na kojima roditelji uče kako preko glazbe, pokreta i dodira prenijeti svome predrođenčetu ljubav, prihvaćanje i sigurnost.

Koliko Crkva uspijeva pratiti nova znanstvena dostignuća na području prenatalne medicine?

Crkva smo dakako svi mi, a ne samo biskupi i svećenici, kako to mnogi pogrešno shvaćaju. Stoga svi možemo dati svoj doprinos praćenju pojedinog područja, kao što to i mi činimo u području kojime se bavimo. S druge strane, u Crkvi postoje katolička sveučilišta, znanstveni instituti pa i službena tijela poput Papinskog vijeća za obitelj i Papinske akademije za život, koji ne samo da prate nova znanstvena dostignuća već su nerijetko i aktivni sudionici njihova nastajanja. Ovdje još valja istaknuti STOQ projekt, čija skraćenica povezuje znanost, teologiju i ontološku potragu (eng. Science, Theology and Ontological Quest) a u koji je uključena većina papinskih sveučilišta. Osobno sam u studenom 2007. g. sudjelovao na STOQ konferenciji u Rimu organiziranoj na temu "Ontologeneza i ljudski život", gdje su se mogle saznati najnovije spoznaje o početku života.

Već petu godinu djelujete u Uredu HBK za obitelj, kojeg ste sada voditelj. Koji su zapravo Vaši zadaci na tom poslu?

Ured HBK za obitelj utemeljen je u ožujku 2002. godine s trostrukom zadaćom, određenom Direktorijem za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj: 1) pratiti bračne i obiteljske prilike na nacionalnoj razini, 2) uspostavljati veze s odgovarajućim uredima na biskupijskoj razini, 3) predlagati studijske skupove, pastoralne programe kao i potrebne materijale.

Poslanje Ureda HBK za obitelj može se, stoga, uobličiti kao potpora biskupijskim strukturama obiteljskog pastorala u pratnji i skrbi za obitelji u svim razdobljima obiteljskog života. To se, prije svega, ostvaruje dobrim poznavanjem stanja u biskupijama i društvu, a potom razvojem i ponudom kvalitetnih edukativno-formativnih i pastoralnih programa odgovornima za obiteljski pastoral u biskupijama, koordinirajući pri tom zajednička nastojanja u zauzimanju za vrednote života, braka i obitelji u skladu s naukom Crkve. Među aktivnostima Ureda je i koordinacija obilježavanja značajnih dana, poput Dana života, koji se obilježava od samog početka rada Ureda, a od ove godine Svjetskog dana braka i Majčinog dana.

Koji su Vam planovi za proslavu Majčinog dana 10. svibnja ove godine?

U povodu Majčinog dana, koji se u najvećem broju zemalja obilježava druge nedjelje u svibnju, u Hrvatskoj se ove godine majkama priprema velika glazbena čestitka koja će im biti darovana u obliku dobrotvornog koncerta koji, pod pokroviteljstvom Grada Zagreba, organizira Zagrebačka filharmonija u suradnji s Uredom za obitelj Hrvatske biskupske konferencije.

Koncert će se održati u petak 8. svibnja 2009. godine s početkom u 20 sati u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu. Posebno izabrane pjesme posvećene majkama, uz pratnju Zagrebačke filharmonije, pod ravnanjem maestra Josipa Cvitanovića, izvest će istaknuti estradni umjetnici: Oliver Dragojević, Doris Dragović, Arsen Dedić, Radojka Šverko, Ivo Gamulin Gianni i Ivana Husar-Mlinac, a glazbenu čestitku svojim dječjim glasovima upotpunit će Zagrebački mališani.

Upravo je mjesec svibanj, koji je u hrvatskom narodu obilježen i marijanskom pobožnošću, prekrasno vrijeme za slavljenje Majčinog dana, u kojemu nas i priroda podsjeća da u sebi rascvjetamo zahvalnost i izrazimo ljubav našim majkama, ne toliko darivanjem poklona i cvijeća koliko darivajući same sebe - svoje vrijeme, svoje riječi i konkretna djela.

Prihod ulaznica namijenjen je za uređenje Kuće za smještaj majki i djece od rođenja do tri godine starosti, "Kuća ljubavi", Caritasa Zagrebačke nadbiskupije na lokaciji Savica-Šanci, a za tu namjenu je otvoren i donacijski telefon. Više informacija može se pronaći na mrežnoj stranici Ureda: obitelj.hbk.hr.

Ove godine u siječnju potaknuli ste proslavu "Svjetskog Dana braka". Kako ste zamislili ovu godinu i kako ste došli na tu ideju? Kako je prošla ovogodišnja proslava i planirate li već nešto za sljedeću godinu?

Ideja o obilježavanju dana braka započela je u Louisiani, SAD, 1981. g., a 1983. g. uveden je pojam "Svjetski dan braka" (eng. World Marriage Day) s namjerom da se svake godine diljem svijeta obilježava druge nedjelje u veljači. Ivan Pavao II. podijelio je 1993. godine svoj apostolski blagoslov Svjetskom danu braka. Ova akcija nastavlja rasti i širiti se u raznim zemljama svake godine, pa je tako u suradnji s Hrvatskom zajednicom bračnih susreta Svjetski dan braka, po prvi puta, proslavljen i u našoj domovini.

Ovogodišnje prvo obilježavanje Svjetskog dana braka pokazalo se kao pun pogodak, jer sa svih strana pristižu pozitivne reakcije koje svjedoče u prilog tome koliko je jedna takva inicijativa bila potrebna u hrvatskom društvu. Stariji bračni parovi osjetili su se uvaženima, a oni mlađi bili su zahvalni za primjer onih starijih koji su svojim iskustvima mogli posvjedočiti da ljubav u braku raste, ako se oba supružnika uzajamno daruju jedno drugom i odvajaju vrijeme za svoj brak.

Za iduću, 2010. godinu smo dogovorili da se Dan života, koji pada na 7. veljače poveže sa Svjetskim danom braka, koji pada na 14. veljače te godine, te da se povežu istom temom: "Nije dobro da čovjek bude sam". Tako bi se u tjednu od 7. – 14. veljače zapravo obilježavao Tjedan braka kao što čini sve veći broj država kako u Europi tako i u svijetu.

Što predlažete da se u Hrvatskoj napravi kako bi se pomoglo obiteljima?

Svekoliko zauzimanje na strani života, braka i obitelji u Hrvatskoj prije svega podrazumijeva poznavanje prava koja obitelji imaju samim tim što su obitelji, i koje zakoni mogu samo prepoznati, a nipošto određivati. To bi se, između ostalog, moglo postići seminarskim pristupom proučavanju članaka predstavljane Povelje. Time bi se počelo ostvarivati ono što je Ivan Pavao II. izrazio riječima "Obitelj, postani ono što jesi, obitelj, vjeruj u ono što jesi". Potom valja pristupiti suradničkom i koordiniranom djelovanju svih uključenih u različitim sferama ljudskoga društva međusobno ih integrirajući, pri čemu je pastoralno područje svojevrsna baza iz koje bi trebali proizlaziti i osobe i inicijative.

U pastoralnom području potrebno je osposobljavati djelatnike i suradnike u obiteljskom pastoralu predviđene Direktorijem za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj, a kako bi zaživjele tamo predviđene strukture na nacionalnoj, biskupijskoj, dekanatskoj i osobito važno, na župnoj razini. Nadalje, važno je stvarati mostove između pastorala mladih te priježenidbenog i posliježenidbenog pastorala, kako bi prirodno prelazili jedan u drugi. Osobito je značajno povezivanje obitelji u župne obiteljske zajednice koje se potom mogu na biskupijskoj razini registrirati i u Crkvi i u društvu – te tako biti snažan glas katoličkih vjernika.

Postojanje osposobljenih i formiranih osoba u pastoralnom području otvorit će vrata profiliranju lidera u građanskom području odnosno civilnom društvu u smislu osnaživanja postojećih i osnivanja novih udruga, koje će međusobnim povezivanjem i koordiniranjem aktivnosti u forume/saveze postati relevantni društveni čimbenik, pritom promičući i štiteći temeljne vrednote i prava.

Daljnje profiliranje lidera i njihova građanska prepoznatljivost omogućit će da postanu uvaženi i u političkom području, imajući čvrsto uporište u pastoralnoj i građanskoj bazi koju predstavljaju i čije vrednote zastupaju. Strategijsko i mudro ulaženje u strukture vlasti demokratsko je pravo, ali i obveza vjernika-građanina, osobito u slučaju kad se postojeće političke elite svojim odlukama odvoje od vrijednosnog sustava baze koja im je dala mandat.
Primjerenu pozornost svakako treba iskazati i medijskom području. Potrebno je iskoristiti sva raspoloživa sredstva da se korektivno utječe na postojeće medije npr. osnivanjem i djelovanjem udruge za promatranje medijskog prostora "Medijska promatračnica", korištenjem interneta i drugih modernih tehnologija, ali i otvaranjem novih medija poput televizije kršćanskog svjetonazora, kako bi do ljudi došle vjerodostojne informacije usmjerene na ono dobro i pozitivno u društvu te bile poticaj za proaktivni angažman u izgrađivanju boljeg, pravednijeg i nadasve humanijeg društva.

Naposljetku, u duhovnom području svi su vjernici pozvani dati svoj doprinos uključujući se u Molitvenu mrežu Hrvatske, čime bi se stvorili preduvjeti uspjeha u ostalim područjima, jer iznad svega riječ je o duhovnoj borbi u kojoj je moguće izvojevati pobjede samo slijedeći primjer Isusa Krista, pobjednika nad smrću, dakle molitvom, postom i djelima milosrđa. Organiziranje Svehrvatskoga molitvenog sabora, na kojem bi se okupili predstavnici molitvenih struktura iz Hrvatske i diljem svijeta gdje kod žive i mole Hrvati, mogao bi biti prvi korak u postavljanju molitvene strategije i prioriteta koji su u interesu zajedničkog dobra. Na takav način, budući da je Bog vjeran svojim obećanjima, rezultati zasigurno neće izostati.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s