Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
800. obljetnica franjevačkog pokreta
 
Porcijunkula

Piše: Augustin Kordić, foto: Josip Blažević
 
Komadić neba na zemlji

Ovo poglavlje počinjem o Porcijunkuli s doista lijepim tekstom sv. Bonaventure: "Sveti je čovjek volio to mjesto više nego li ostala mjesta na svijetu. Tu je, naime, ponizno započeo služiti Gospodinu, tu je doživio napredak u krepostima, tu je sretno završio svoj život; umirući je to mjesto braći preporučio kao mjesto koje je Djevici vrlo drago … To je ono mjesto gdje je sveti Franjo po Božjem nadahnuću osnovao Red male braće" (LM II, 8).

U spisima sv. Franje

U spisima sv. Franje Porcijunkula se spominje samo jedanput ili dva puta, i to u XVIII. poglavlju Nepotvrđenog pravila, te u diktiranom spisu o pravoj i savršenoj radosti. U XVIII. poglavlju Nepotvrđenog pravila riječ je o sastajanju ministara provincijala: "Svi ministri, oni iz prekomorskih krajeva i s onu stranu Alpa jedanput u tri godine a ostali svake godine, neka dođu na kapitul o Duhovima kod crkve svete Marije Porcijunkulske, ako ministar i sluga cijelog bratstva ne odredi drukčije". U diktiranom Franjinu spisu "O pravom i savršenom veselju" stoji: "Isti (brat Leonard) donosi na istom mjestu da je jednog dana blaženi Franjo kod Svete Marije pozvao brata Leona..."

Kratki povijesni prikaz

Porcijunkula se u dokumentima prvi put spominje 1045. godine (Porzuncle). Dokumenti govore o "malom komadu zemljišta" ili "čestici terena" sa šumom, obradivom i močvarnom zemljom. Njegovi su vlasnici, barem djelomično, bili benediktinci s brda Subazija. Mjesto nije bilo nastanjeno, osim što je tamo bila kapela Svete Marije Anđeoske s jednim relativno skučenim prostorom. Ova kapela javlja se prvi put u jednom dokumentu iz 1198. godine. No izgleda da se taj dokument poziva na neke prethodne, tako da bi kapela mogla biti mnogo starija. Inače riječ Porcijunkula nastala je od latinske riječi portio, odnosno od deminutiva iste riječi portiuncula, što znači: djelić, komadić.

Franjin boravak uz crkvicu

Franjo se poslije popravka crkve sv. Damjana i crkve sv. Petra dao na popravak crkve blažene Djevice Majke Božje u Porcijunkuli. On je u crkvi Svete Marije Anđeoske u Porcijunkuli doživio svoje konačno obraćenje, kad je pod misom čuo riječi iz evanđelja kako Kristovi učenici ne smiju sa sobom nositi ništa dok idu naviještati evanđelje; i tako je Franjo otkrio put evanđeoske savršenosti (1Čel 22; LM III, 1; TD 25).

Prema Čelanskomu Franjo je izgarao od pobožnosti prema Djevici Mariji, pa je počeo trajno boraviti pokraj te crkvice, crkve (1Čel 21). Kako se trebaju shvatiti ove riječi, da je "počeo ondje trajno boraviti"? Kada je počeo uz crkvu trajno boraviti? Da li od vremena kad je počeo popravljati tu crkvu ili tek kad je napustio Rivotorto? Izgleda ipak ovo posljednje. No, Franjo nije stalno boravio u Porcijunkuli. On je bio putujući propovjednik, pa bi se poslije neke obavljene propovjedničke službe vraćao u ovo mjesto.

Franjo dobiva crkvu Svete Marije Anđeoske

Kako i od koga je Franjo dobio crkvu u Porcijunkuli? O tome šute i Toma Čelanski i Bona-ventura. Tri druga donose da je Franjo "tu crkvicu dobio od opata sv. Benedikta s gore Subasija, blizu Asiza" (TD 56). A Peruđinska legenda donosi: "Opat se, ganut samilošću, o tom predmetu posavjetovao sa svojom braćom. Spoznavši volju Božju, blaženom su Franji i njegovoj braći ustupili crkvu svete Marije u Porcijunkuli, jer je bila najsiromašnija od sviju crkava što su ih imali. Bila je siromašnija i od svake druge crkve u cijeloj okolici grada Asiza, a upravo je to blaženi Franjo dugo priželjkivao" (LP 56/8-12). Ova crkva će postati glava i majka male siromašne braće (OS 55).

Život u Porcijunkuli

Franjo je Porcijunkulu odabrao kao mjesto boravka za sebe i svoje drugove (2Čel 18). Volio je crkvu Svete Marije Anđeoske više nego druge crkve (2Čel 19). Želio je da i njegova braća vole, štuju i gaje pobožnost prema ovoj crkvi (LP 56/8-12).

Toma Čelanski ovako opisuje život braće u Porcijun-kuli: "Ondje se u svemu obdržavala najveća stega, kako u šutnji i postu, tako i u ostalim redovničkim uredbama. Nitko nije onamo imao pristupa, nego samo posebno određena braća. Ovi su bili odasvud sabrani i svetac je htio da zaista budu Bogu odani i u svakom pogledu savršeni. Isto tako je svakoj svjetovnoj osobi bio zatvoren ulaz. Nije htio da braća, koja su ondje boravila u ograničenom broju, po općenju sa svjetovnjacima udovoljavaju radoznalosti, da ih ne bi prekidanje kontemplacije po brbljavcima od nebeske stvari odvlačilo zemaljskima. Nije ondje bilo dopušteno govoriti beskorisne riječi, niti je bilo slobodno ponavljati što su drugi pripovijedali. A ako bi tko nešto takvo učinio, poučen kaznom, čuvao bi se ubuduće, da više nešto takvo ne učini. Neprekidno, danju i noću su oni koji su boravili u tom mjestu, bili zauzeti božanskim poslovima; oko sebe su širili divan miris pobožnosti, provodili su život anđeoski" (2Čel 19). Franjo je želio da Procijunkula bude uzor svim drugim prebivalištima braće u Redu. Ipak Porcijunkula je "kolijevka našeg Reda", govorio je Franjo (LP 56/8-12).

Franjo je u Porcijunkuli osnovao Red male braće

Da je Franjo osnovao Red male braće u Porcijunkuli, nedvosmisleno svjedoče Toma Čelanski i Bonaventura. Čelanski o tome piše u kontekstu Franjine smrti: "… Kod Svete Marije Anđeoske u Porcijunkuli, gdje je osnovao Red male braće" (1Čel 88). A Bonaventura: "To je ono mjesto gdje je sv. Franjo po Božjem nadahnuću osnovao Red male braće" (LM II, 8).

Walterus Gisburnensis (Gualtiero Gisburn), kanonik sv. Augustina u Gisburnu, u svojoj kronici donosi da je Franjo osnovao Red male braće kod Svete Marije u Porcijunkuli 1206. godine, za vrijeme pontifikata Inocenta III., koji je odobrio ovaj Red. Ustvari, Franjo se 1206. godine odrekao očeva nasljedstva, obukao pustinjačko, pokorničko odijelo, popravljao crkve sv. Damjana, sv. Petra i u Porcijunkuli od ljeta 1206. do veljače 1208. Tek 1208., vjerojatno u travnju, dobiva prve drugove: Bernarda Kvintavalskoga, Petra Katanskoga i Egidija. Kada je Franjo zapravo osnovao Red male braće? Ako se smatra da je Red male braće osnovan s prvim drugovima, onda bi to bilo 1208. godine.

U Porcijunkuli su se održavali generalni kapituli

Kod Svete Marije Anđeoske u Porcijunkuli održavali su se dva puta godišnje kapituli, i to o blagdanu Duhova (pomični blagdan) i sv. Mihaela (29. rujna). O Duhovima su se sastajala sva braća i raspravljala kako što bolje opsluživati Pravilo. Osim toga, na tom kapitulu raspoređivana su braća propovjednici, koji će u raznim narodima propovijedati, a ostala braća bi se raspoređivala po svojim provincijama. "Sveti je Franjo opominjao, korio i izdavao zapovijedi, kako mu se po Božjem nadahnuću činilo potrebnim." Riječi je potkrepljivao djelima. "Brižno je opominjao braću da bi sveto Evanđelje i Pravilo, kao što su čvrsto obećali, vjerno opsluživali." Trebaju biti puni poštovanja prema božanskoj službi i crkvenim uredbama. Preporučivao je da pobožno slave svetu misu i da se klanjaju Tijelu Gospodinovu. Želio je da njegova braća na poseban način štuju svećenike zbog njihove službe (TD 57).

Jordan iz Jana piše u svojoj Kronici da je Franjo 1219. godine, u desetoj godini svog obraćenja, na kapitulu koji se održavao u Svetoj Mariji u Porcijunkuli, poslao braću u Francusku, Njemačku, Ugarsku, Španjolsku, te u druge provincije Italije, gdje još braća nisu bila došla (br. 3; FF 2325). Zapravo, radi se o godini 1217. a ne o godini 1219.

Jordan iz Jana nadalje piše u istoj kronici da je Franjo slavio generalni kapitul u Svetoj Mariji u Porcijunkuli 23. svibnja (točnije 30. svibnja) 1221. Na ovaj kapitul došlo je oko 3.000, a prema drugima čak 5.000 zavjetovane braće i novaka. Nakon sedam dana braća su bila primorana zatvoriti vrata i ništa više ne primati; još su ostala dva dana da pojedu ono što su primila (usp. br. 16; FF 2339-2341).

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s