Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Duhovnost
 
Mistični put

Piše: David Torkington
 
Naš se autor bavi duhovnim blagom koje očekuje one što se odvaže upustiti u tamnu noć

Za mnoge od nas prva su kratka viđenja Boga došla putem njegova stvaranja. Možda je posrijedi bio divan zalazak sunca, ili krajolik što oduzima dah. Moglo se raditi i o jednoj jedinoj vlati trave, kukcu što puže po tlu, ili pak gusjenici koja se uspinje po ružinu grmu. Kada vam je promatranje stvorenoga omogućilo doživjeti iskustvo Stvoritelja, osjetili ste se privučenima prema unutra. Kao da vam je neko blago umirujuće sredstvo utišalo um i srce i navelo vas žudjeti za onime koji vas je stvorio, kao za izgubljenim prijateljem. A opet, ta je neobična melankolija bila jednako slatka koliko i tužna te ste poželjeli da se nastavi, sve vas više i više obuzimajući. Kada se to jednom dogodilo, više niste trebali promatrati prizor ispred sebe, već ste slobodno mogli zatvoriti oči i nastaviti uživati u toj tajnovitoj Prisutnosti. Tjelesna sjetila, kao i osjećaji koji su o njima ovisili, više nisu imali udjela u nečemu što je postalo nadasve duhovno iskustvo.

Od Boga dotaknuti

Kada to iskustvo iščezne, kao što to uvijek biva, srce žudi za onime što je izgubljeno. Nemirno srce što čezne za bezgraničnom ljubavlju uvriježeno je iskustvo u mladih, koji su na taj način "dotaknuti". Kada, poput svetog Augustina, napokon stanu shvaćati, ili ih pak netko pouči, kako se punina Božje ljubavi na zemlji u konačnici nalazi u njegovu remek-djelu, Isusu Kristu, nastupa nov polazak u njihovu duhovnu putovanju.

Sveti Jeronim je rekao: "Nepoznavanje Svetoga pisma, nepoznavanje je Krista!" Stoga je trenutak okrenuti se Svetome pismu i nasljedovati praksu pustinjskih otaca, kao i najdrevnije i najcjenjenije predaje naše vjere: čitati i opet iznova čitati sve što je Isus rekao i učinio u Evanđeljima. To je jedini način na koji možemo upoznati i uzljubiti Oca, koji se utjelovio po Sinu, jer, kako je rekao Viljem od Thierryja, "ne možete ljubiti onoga koga ne poznate", ali je i dodao: "Nikada ga nećete istinski poznavati, ukoliko ga ne ljubite."

Postupno, kako vas meditacija vodi ka kontemplaciji, sve što želite činiti jest s ljubavlju te uz sve manje i manje riječi, promatrati onoga koji nam je dao sve; koji nam je dao jedino što je istinski važno. Riječi putuju između odijeljenih dijelova, ali zato u Savršenome vladaju savršena tišina i duhovno blaženstvo. To, međutim, nije kraj putovanja, već vrijeme za jedan novi odlazak. Ovoga puta, promatrajući božansko u ljudskome, žudnja isključivo za božanskim i puninom ljubavi postaje neodoljiva. Kada se to počne događati, tjelesna sjetila ne mogu više ništa osjećati kao nekoć. Ne mogu iskusiti onoga tko počinje privlačiti njihova srca naprijed prema sebi te stoga njihovi ljudski osjećaji jednostavno otpadaju, poput spremnikâ goriva svemirskoga broda, kada ga magnetska privlačnost planeta stane tajanstveno vući prema sebi.

Krepost ustrajnosti

U usporedbi sa snažnim osjećajima i žarom koji bivaju pobuđeni u adolescentskoj molitvi što su je netom ostavili iza sebe, povratak se tajnovite Prisutnosti, koju su isprva oćutjeli kroz stvoreno, čini vrlo delikatnim i nadasve blagim. Nisu kadri počivati u Bogu onako kako bi to željeli, baš kao što više nisu u stanju na zadovoljavajući način počivati niti u ičemu drugome. Povratka, međutim, nema. Osjećaji prvoga žara više se nikada neće vratiti kako bi ih krijepili na isti način kao prije. Prošlo je vrijeme meditacije. Vjernik sada mora naučiti prikupiti sve svoje duhovne snage i usredotočiti se na tajanstvenu ljubav koja mu je već dotakla srce. Da bi to postigao, mora učiti i dati se ohrabriti riječima svetog Bonaventure, jednoga od najvećih franjevačkih umnika i mistika, koji je ovako poticao ostale mistike na nastavak puta, u svome remek-djelu duhovnosti Itinerarium mentis in Deum ("Putovanje uma prema Bogu"): Nastavi dalje odvažno, prijatelju, k mističnome jedinstvu, napusti djela sjetilâ i rad sposobnosti promišljanja, ostavi po strani sve vidljive i nevidljive stvari te što više možeš prioni uza onoga koji nadilazi sve biti i sve znanje. U tome nemjerljivu i posvemašnjemu uzdizanju duše, zaboravljajući sve stvorene stvari i oslobađajući ih se, uzdići ćeš se iznad sebe sama i svega stvorenoga, kako bi se našao unutar snopa svjetlosti što izbija iz božanske i tajnovite tmine.

Pretpostavimo kako ste poslušali ovaj savjet i nastavili se Bogu predavati u molitvi, vjerno i dosljedno kao i onda kada ste doživljavali snažne osjećaje koji su vas krijepili. Vaša će se molitva isprva odlikovati tamom i biti praćena bezbrojnim rastresenostima i napastima. One će razdirati vaše nemirno srce, odvraćajući mu pozornost od Prisutnosti za kojom žudi. Tada, kada to najmanje budete očekivali, iskustvo će se Prisutnosti vratiti. To iskustvo dolazi iznutra te se čini kako dolazi i odlazi posve neovisno od onoga što činite; neovisno o inače strpljivu isčekivanju u molitvenu životu koji se čini poprilično suhoparnim i blijedim, ispunjenim jedino nebrojenim rastresenostima koje vam iznutra nagrizaju um. Kada se iskustvo Prisutnosti vrati, rastresenosti ne nestaju u potpunosti, ali nisu više tako zamjetljive, jer vam sada nešto drugo, odnosno, bolje rečeno, netko Drugi, sve više zaokuplja pozornost.

S vremenom, ustrajući te uz pomoć naputaka što ću ih izložiti kasnije, ovo će tankoćutno iskustvo postati sve redovitije i snažnije. Posrijedi je ono isto iskustvo kojim se bave pjes-nici i prirodni mistici, samo što ono sada postaje daleko redovitije i pouzdanije za osobu koja trajno stvara ispravno nutarnje raspoloženje uma i srca kako bi ga primila. Nije više tako "ćudljivo" kao prije te dolazi i odlazi posve neovisno o vanjskim sjetilima koja više nisu ni od kakve pomoći te mogu jedino zapriječiti molitvu što su je nekoć pomagala.

Savršena svijest

To iskustvo s vremenom postaje sve snažnije i dublje te se nalazite uronjeni u duboku sabranost koja nije vaše djelo. Tada, u trenutku u kojemu to najmanje očekujete, to iskustvo postaje sve snažnije i snažnije te bivate uzdignuti u daleko viši stupanj svijesti no ikada prije. Dubokoj uronjenosti uma i srca u tu novu svijest nerijetko prethodi osjećaj "praznine" u glavi, kao i blago vraćanje u sabranost koja joj je prethodila, nakon što iskustvo dosegne vrhunac i okonča se. U drugim prilikama čak i ovo iskustvo blijedi, kada jedan drugi "dodir Božji" uzdigne um i srce tolikom nenadanom snagom i silom te ne znate što vam se dogodilo. Ne samo što osjećate kako bivate uzdignuti golemom silinom, već i kako se uspinjete k počivanju u tako visokome stupnju svijesti te znadete kako dalje ne možete – barem ne uz ostajanje pri svijesti. To još uvijek nije kraj duhovnoga putovanja, ali – toliko zasad. Idući put želim pisati o praktičnim koracima što bi ih osoba koja se nađe na početku mističnoga puta trebala poduzeti, jer načini molitve koji su se prethodno pokazali korisnima to sada više nisu.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s