Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Izazovi
 
Pogledajmo se u ogledalo

Piše: Sanja Doležal
 
Učimo biti roditelji

Neki dan sam bila na predavanju svoga omiljenog psihologa i obiteljskog terape-uta, danskog pisca Jespera Juula.

Oduvijek sam voljela čitati, a otkad imam djecu, puno sam knjiga pročitala na temu dječje psihologije i općenito roditeljstva. Uvijek sam naime smatrala da je odgoj djeteta, zapravo čovjeka, najodgovorniji posao na svijetu, a za koji nismo nimalo pripremljeni. Ne postoje škole, pa čak niti tečajevi, za uspješno roditeljstvo, a s druge strane postoje škole za sve i svašta, od čega mnogo toga nije baš životno važno. Naime, ako i pogriješiš u svom poslu, greške se ispravljaju ili tražiš drugi posao. Ali, ako pogriješiš u odgoju vlastitog djeteta, upropastio si i vjero-jatno unesrećio čovjeka. A sve to u ime ljubavi, jer ovdje mislim na onaj veći dio roditelja koji stvarno voli svoju djecu, ali eto, ne zna kako s njima. Uglavnom preslikavaju odgoj koji su ponijeli iz vlastite kuće, rijetko se sami daju poučiti, a još rjeđe traže savjet stručnjaka. Nažalost, kod nas je u društvu još uvijek čudno, a pomalo i sramotno, priznati da imamo problema u nekom dijelu života, pa zato tražimo pomoć.

Upravo zato sam bila presretna kada sam ugledala plakat koji je pozivao na predavanje moga omiljenog psihologa. Još sam se više razveselila kad sam pročitala temu predavanja, kao naručenu za mene:" Obitelji s tinejdžerima, kako izbjeći konflikte." Kako sam majka dvoje djece koja su punom parom krenula u pubertet, ta me tema izuzetno zainteresirala.

Tri puna sata predavanja proletjela su kao u trenu. Duhovito, s puno stvarnih situacija iz svoje tridesetogodišnje prakse, objasnio nam je ponašanje naše djece, ali i nas samih u pubertetu. Najviše me zaprepastila rečenica kojom je započeo predavanje. "Opustite se i uživajte, vaš posao je gotov!" Pomislila sam kako se šali, jer prema pričama svih mojih prijatelja koji su to prošli ili prolaze, pravi horor tek počinje. Ali ne, nije se šalio, samo nam je htio jasno objasniti da je vrijeme edukacije i odgoja gotovo. Dijete se odgaja od trenutka rođenja, pa sve do ulaska u pubertet, iako je najvažnijih prvih sedam godina života. Sve poslije, zove se usmjeravanje ili pomoć da dijete konačno pronađe samoga sebe. Mi roditelji to često zanemarujemo jer tražimo savršeno dijete. Ali kada pomislimo na savršenstvo, pogledajmo se duboko u ogledalo, pa se pitajmo, jesmo li i sami savršeni? Vjerujem da iskreni odgovor znamo duboko u sebi. Djeca trebaju bezuvjetnu ljubav, prihvaćanje i pravo na pogrešku. Moraju znati da na ovom svijetu postoje barem dvije osobe koje ga vole upravo onakvog kakav jest. Naravno da takva ljubav ne uključuje popuštanje i pasivnost. Tražiti odgovornost od djeteta, poštivanje svojih roditelja i društva oko nas upravo je to usmjeravanje koji smo dužni više nego ikada sprovoditi. Ali, dijete ne uči našim dugotrajnim predavanjima, predbacivanjima, nego jedino gledajući nas, svoje roditelje kao uzor.

Zato se pogledajmo u ogledalo i zapitajmo: Jesam li ja zaista dobar uzor svojem djetetu? Ako niste zadovoljni odgovorom, potražite savjet stručnjaka ili barem pročitajte koju knjigu. Vjerujem da će i vama tada odgoj vašega malog čovjeka biti pravi izazov, ali i užitak. Sretno!

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s