Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Putopis
 
Od velebnih Meteora do zlatne Akropole

Piše: Vladimir Zrinjski
Foto: Nikola Volarić
 
REPORTAŽA "PAVLOVIM STOPAMA" – (II. DIO)
Gračko-talijanski dio

Svetom Pavlu je, nakon što ga je Bog zbacio s konja u Damasku i otvorio mu oči i srce, trebalo nešto manje od dvadeset godina da dođe u Grčku, a mi smo to učinili nakon tri dana. Za daljnje istraživanje Turske bio bi potreban još barem jedan cijeli tjedan, budući da su sve ostale važne destinacije bile smještene u unutrašnjosti, prema Bliskom istoku.

Ustajanje u srijedu nije bilo nimalo lako. Znali smo da je pred nama dugačak put; trebalo se vratiti na sjever, ponovno brodom prijeći Dardanele i još k tome čekati na tursko-grčkoj granici. Program stvoren baš za one jakih živaca. Previše odušev-ljeno sigurno nije bilo ni kuhinjsko osoblje hotela u Ayvaliku, koje nam je doručak počelo pripremati još za mraka. No, nakon brzog obroka nije bilo druge nego se smjestiti u autobus i uz jutarnju se molitvu polako oprostiti od turskih krajobraza. Bio je blagdan Blagovijesti, stoga smo prvi dio puta posvetili pobožnostima i razmatranjima o Isusovom začeću. Na brod u Canakkaleu čekalo se taman toliko da ulovimo posljed-nju priliku za pravi turski kebab ili kavu s baklavama i uskoro smo ponovno stajali na Starom kontinentu, u lijepoj nam Europi.

A tamo, kao da su nas dočekali oni isti crni oblaci koje smo ostavili prije tri dana. Nebo se, doduše, još nekako suzdržalo do granice, a nakon toga nas ponovno počelo zalijevati. Na graničnom prijelazu zanimljiv prizor: vojnici susjednih zemalja dijele jurisdikciju na mostu koji preko rijeke spaja Grčku i Tursku i doslovno se promatraju "preko nišana". Prema viđenom, ustvrdili smo da ova dva naroda ne gaje ništa ljepše odnose od nekih nama poznatijih, iako su oni ipak propisno podijelili svaki greben i ribicu u Egejskom moru.

Prvo su grčko odredište bile antičke iskopine u Filipima, a već tamo – kišne kapi. Da stvar bude još "ugodnija", u Grčkoj je upravo taj dan bio državni praznik. Domaćini buffeta u Filipima ljubazno su nam objasnili da se slavi Dan oslobođenja od Turaka, na što smo se, naravno, svi u čudu pogledali. Ništa od našeg razgledavanja kazališta i ostalih zanimljivih lokaliteta, ali eto, barem smo se oslobodili Turske. Ipak, grčki su nas ugostitelji sažalno odlučili počastiti kavom pa su Filipi, ako ništa drugo, barem poslužili za malo duži odmor.

Uz poticajne odlomke Pavlove poslanice Filipljanima krenuli smo zatim prema Lidiji, mjestu na kojem je sveti Pavao krstio prvu europsku kršćanku istoga imena. Tamo smo se, pokraj potočića uz koji je izgrađena simbolična krstionica, zajednički pomolili i dalje "šibani" kišom i vjetrom; gdje ćeš ljepšeg spominjanja na krštenje! Na zahtjev već dobrano mokrih hodočas-nika, vodstvo nas je odlučilo usmjeriti natrag prema autobusu te odvesti put Soluna i toliko priželjkivanog, suhog i toplog hotela.

U Solun (grčki: Thessaloniki) stigosmo u večernjim satima. Na recepciji nam je, prilikom raspodjele soba, odobreno i da prvi put na našem putovanju slavimo misu u hotelskoj dvorani. Iako je teško nadomjes-titi osjećaj boravka u Božjoj kući gdje je neprestano prisutna euharistijska tajna, naše se zajedništvo u molitvi i pjesmi jednako snažno osjetilo i u kongresnom prostoru hotela Capsis. Nakon misne gozbe, uslijedila je gozba i u obliku prvog susreta s grčkom kuhinjom, a visoka su očekivanja uistinu ispunjena. Bio je to najljepši mogući završetak izrazito napornog dana, u kojem smo napustili Aziju i, putujući sjeverom Grčke, započeli drugi dio našeg hodočašća.

Ispod Olimpa do Bereje

Prije jutarnjeg razgledavanja antičke solunske jezgre, još smo jednom slavili svetu misu u hotelu u dvorani "Jason", nazvanoj po Pavlovom suradniku Jasonu u ovome gradu. Ni sat vremena kasnije, mnogi su u veličanstvenoj bazilici svetog Dimitrija Solunskog, našem prvom odredištu, s udivljenjem primijetili kakav bi tek doživljaj bio da smo misu imali tamo. No, radi se ipak o pravoslavnoj crkvi neprestano punoj turista, a u tijeku su bili i radovi na obnovi unutrašnjosti. Stoga smo pješice krenuli prema centru.

Tamo se, jedno pokraj drugog, nalaze starorimsko i starogrčko središte grada, agora i forum. I dok smo iz vodičevih usta slušali zanimljiv povijesni presjek drugoga najvećeg grada u Grčkoj, mnogima je već pogled odletio prema rivi, odnosno Aristotelovu trgu, koji je od svih prijeđenih trgova i ulica ipak bio najljepše smješten. Nalazi se tik uz more, s pogledom na brodove koji neprestano prometuju Solunskim zaljevom. Trgovačka je luka toga grada inače jedan od ključnih gospodarskih čimbenika, ne samo za Grčku već i za cijelu regiju.

Dobiveno slobodno vrijeme neki su iskoristili za kavu, drugi za posjet tržnici, treći pak za obilazak ostalih kulturno-povijesnih zname-nitosti. Naše posljednje sastajalište u gradu svetih Ćirila i Metoda bio je Bijeli toranj, simbol Soluna, gdje nas je već čekao au-tobus i odveo prema unutrašnjosti zemlje, u Veriju. Putem smo prošli ispod drevnog Olimpa, planine na kojoj su stanovali grčki bogovi.

Verija (nekadašnja Bereja) bila je samo kratka međustanica, u kojoj smo iskoristili priliku za ručak i kupovinu, no u ovo mjesto ne bismo ni išli da tamo nije svojevremeno navratio Pavao sa svojim pratiteljima Timo-tejom i Silom. Nazivali su je i "gradom izvan puta", jer se radilo o mirnom mjestašcu izvan glavne ceste. Na mjestu gdje se nekoć nalazila židovska sinagoga u kojoj je Pavao obratio mnoge Berejce, zaustavili smo se i mi te poslušali odlomak Božje riječi. S obzirom da se radi o velikom memorijalnom trgu ukrašenom dojmljivim mozaicima, a i vrijeme nam je opet postalo saveznikom, bila je to idealna prilika za zajedničku fotografiju. Malo namještanja, nekoliko "klikova" i autobus je ponovno upalio motor – trebalo je stići do Kalambake.

Dok smo stigli do grada u podnožju očarljivih Meteora, stijena na kojima se nalaze čuveni pravoslavni manastiri, već nas je opet sustigla kiša. Bile su to, srećom, posljednje kapi na našem hodočašću; vrijeme kao da je znalo da će nam za razgled Atene ipak trebati njegova naklonost. U Kalambaki smo se brzo smjestili u hotel, a nekolicina se, nakon večere, uputila i u kratki razgled tog gradića, nad kojim Meteori stoje kao kakvi čuvari. Navečer smo ih samo mogli čeznutljivo promatrati, znajući da ćemo po izlasku sunca već biti gore i diviti se idiličnoj panorami.

Maslinici i cvijeće

Osvanuo je i petak, koji je pred nama nosio uspon na Meteore, zatim spuštanje prema Delfima i grčkoj prijestolnici Ateni.

- Ovo će biti najljepši dan našeg hodočašća – čulo se uzbuđeno s jednog stola već za doručkom. Doista, sunce je obasjalo Grčku, a osmijesi na licima hodočasnika pojavili su se čim je fra Josip Blažević započeo ranojutarnju misu u hotelu. Čak se ni vozači, od kojih uvijek očekujete najveću dozu rezerviranosti, nisu previše bunili kad smo gore na stijenama doznali da je jedna gospođa u dućanu u Kalambaki ostavila novčanik.

Samostani na liticama doista vas ostavljaju bez daha. Danas ih je nastanjeno šest, a onaj "najfrekventniji" posjetili smo i mi. Osim muzeja, blagovaonice, vidikovca i ostalih, za javnost otvorenih samostanskih prostora, posebno je upečatljiva bila crkva, u kojoj je svaki kutak zida, svoda, pa čak i potpornih greda – oslikan. O pogledu sa stijena recimo pak samo da je to upravo onaj kadar koji bi svaki slikar zaljubljen u pejzaže htio imati pokraj praznog platna i palete s bojama. Nakon prilike za kupnju suvenira, uputili smo se prema Delfima.

Bila je to sad već lagana migracija prema jugu. Još smo u autobusu osjetili promjenu temperature ("Upalite tu klimu!"), a kad su se pred nama pojavili golemi maslinici, osjećali smo se kao u Dalmaciji. Nažalost, za turistički smo dio ponovno ostali prikraćeni. Glavni lokalitet u Delfima, Apolonov hram i mjesto na kojem je proročica Pitija "prodavala" znatiželjnim posjetiteljima dvosmislene odgovore, bili su zatvoreni. Ipak, zastali smo pred svetištem Atene Pronaje i usput uživali u cvijeću koje je zažutilo cijele Delfe. Još da nam je bila i koja minutica za poslijepodnevni "drijemež", gdje bi nam bio kraj? No, Atena nije bila baš tako blizu.

U glavni grad i uz Rim najveće središte antičkog svijeta stigli smo oko 20 sati. Ovaj put svi su na recepciji malo bolje naćulili uha, jer bio je to jedini hotel u kojem ćemo dvaput prenoćiti. Iako dobrano izgladnjeli, na prvi atenski obrok morali smo pričekati sve do kasnih večernjih satih, budući da je restoran prije nas rezerviralo već nekoliko turističkih grupa. Odmah po povratku u sobe, san je stigao kao naručen.

Jedni na Akropolu, drugi na Areopag

Očekivanja su, što se Atene tiče, možda bila i najveća. Ujutro se najčešće čulo pitanje: "Gdje je ta Akropola", a najpozvaniji da nam odgovori bio je naš novi vodič – Momčilo iz Niša. On se specijalizirao za turistički obilazak Atene, stoga su vozači mogli samo kimnuti kad im je izdiktirao našu jutarnju rutu. Prvo nas je odveo do Panathinaikona, stadiona na kojem su održane prve moderne olimpijske igre. Nakon toga, bacili smo pogled i na Zeusov hram, Hadrijanov slavoluk, Sveučilište te stigli pred glavni ulaz svakako najveće atrakcije, Akropole ("gornji grad"). Oni koji su odlučili platiti ulaznicu, dobili su priliku sat vremena uživati na najvišoj točki Atene i razgledavati njezine znamenitosti: hram božice Nike, Propileje, Erehtejon te prije svega Partenon, simbol antike. Ono što je za Rim Koloseum, to je u Ateni Partenon.

Druga skupina vrijeme je pritom prikratila sunčajući se na Areopagu, na kojem je sveti Pavao nekoć propovijedao Atenjanima. On se još naziva i "Marsov brežuljak", a smatra se izvorištem demokracije, budući da se na njemu prvi put održala parlamentarna skupština Atenjana. Nakon ponovnog skupljanja, fra Ivan nam je pročitao ulomak iz Djela apostolskih, u kojemu Pavao govori na Areopagu. Radi se o jednom od rijetkih novozavjetnih izvještaja o Pavlovom propovijedanju (a da on sam nije njegov autor).

Poslijepodne je prvi put bilo slobodno. Svatko u svom aranžmanu dobio je priliku pobliže se upoznati s glavnim gradom Grčke, čija je ponuda itekako bogata. S kupljenom ulaznicom za Akropolu dopušteno vam je razgledavati i ostale lokalitete, možete krenuti u šetnju po najpoznatijem kvartu – Plaki, posjetiti neki od brojnih muzeja ili jednostavno sjesti u park i uživati. Štogod da je tko odabrao, vrijeme mu je projurilo u hipu, a sunce je proletjelo svodom i uskoro se zacrvenjelo na udaljenim sredozemnim otočićima.

Predvečer smo se ponovno našli ispred katedrale Dionizija Areopagita, gdje je bila sveta misa. Bila je to naša posljednja večer u Grčkoj, a i na kopnu; sutradan u isto vrijeme već ćemo ploviti iz Jonskog u Jadransko more.

Peloponeška ruta

Ako je nekome buđenje u turskom Ayvaliku bilo teško, onda sigurno manje primjedaba nije imao ni na atenskih 5.15 u nedjelju. Uz opasku da se sat tijekom noći pomicao unaprijed zbog prelaska na ljetno računanje vremena, dakle 4.15.

- Pa nismo u Sparti da nam namećete spartanski režim – čulo se uz zijevanje u autobusu, dok je vani još bio mrkli mrak.

Iako je tako rano buđenje bilo sasvim opravdano (brod koji je iz Patrasa isplov-ljavao u 17 sati ne čeka nikoga), učinci su brzo postali vidljivi. Neki su uspjeli zaspati, no ubrzo smo se ipak kompletirali i krenuli prema jugu, preko Korintskog kanala na poluotok Peloponez.

Cesta nas je prvo dovela do Epidaura, drevnog lječilišta poznatog prije svega po najočuvanijem antičkom kazalištu. Ono se i danas tijekom ljeta koristi za razne priredbe i koncerte, a njegovu smo akustiku i mi iskušali.

Nakon Epidaura, na nagovor pojedinih hodočasnika, vodič Boško odveo nas je u Mikenu, poznatu po Lavljim vratima, maloj akropoli i Klimnestrinoj grobnici. Zatim smo se ponovno odvezli na Korintski kanal, koji je prigodom prvog prelaska vjerojatno vidio samo vozač, budući da su ostali plovili "kanalom snova". Ovaj je morski prolaz izgrađen krajem 19. stoljeća i, premda dugačak tek nešto više od 5 kilometara, skraćuje brodovima 320 kilometara dugi obilazak Peloponeza te ih vodi izravno iz Egejskog u Jonsko more.

U obližnjem Korintu, jednom od četiri naj-veća grčka polisa, fra Ivan nam je ponovno ponudio referencu s Pavlovim životom. Apostol je ovdje proveo dvije godine i na-pisao nekoliko poslanica, a prema izvje-štajima iz Svetog pisma, nije mu među Korinćanima bilo nimalo lako. Danas je od starog Korinta kao najupečatljiviji spomenik ostao dio Apolonova hrama. Nas je ipak više zanimala "bema" (sudište), mjesto na kojem je Pavao doveden pred rimskog prokonzula Galiona s optužbom da širi krivovjerje. Tamo smo, držeći se za ruke, izmolili Gospodnju molitvu Očenaš i potom potražili okrepu.

Bio je to posljednji obrok prije ukrcavanja na brod, koje nas je već čekao u Patrasu, a mnogi su ostali zadivljeni pred golemim, plovećim hotelom.

Nakon raspodjele po kabinama, već naviknuti na neobične lokacije za bogoslužje, slavili smo misu u brodskom restoranu.

Pritom se "Hellenic Spirit" već otisnuo od grčke obale i, obilazeći otočje, "punim jedrima" zaplovio prema Anconi.

Noć je bila mirna, bez klasičnih morskih oluja. Pod zvjezdanim smo nebom prošli kroz Otranska vrata i ušli u lijepi, plavi Jadran.

S lijeve strane Italija, a s desne Albanija, Crna Gora pa negdje u daljini i Dalmacija.

Diplome za kraj

Spavanje na valovima je, mora se priznati, neobično iskustvo. Pozitivno u svakom slučaju za one koji vole ljuljanje. No, podnijeli bismo i san u podmornici: važna je bila samo činjenica da se možemo izležavati dokle god nam srce želi. Jer, u Anconu smo stigli tek oko 14 sati, a vrijeme se dotle kratilo u brodskom salonu, kafiću, restoranu ili naprosto na palubi.

Kad su nas Grci napokon s Balkanskog doveli na Ape-ninski poluotok, iskrcali smo svoje stvari i pričekali au-tobus da nas odveze prema zadnjem odredištu – Loretu. Nakon razgledavanja poznatoga Marijina svetišta, slavili smo posljednju svetu misu i krenuli prema Hrvatskoj. Usput su hodočasnici, sukladno prijašnjim najavama, putem pisanog ispita testirani o onome što su vidjeli i čuli tijekom proteklih 10 dana. Najuspješniji su nagrađeni hodočašćem u Padovu, a prigodne diplome sa zajed-ničkom fotografijom iz Bereje bile su nam, još i prije dolaska u Lijepu našu, najljepša uspomena na sve proživljeno.

Naša se trka svojem završetku približila negdje kod Bregane, kad je, nakon svih prethodnih završnih riječi i zahvala, mikrofon u ruke uzeo fra Ivan i započeo rezime hodočašća. "Dobar smo boj bili, trku završili, vjeru sačuvali." I ne samo sačuvali, nego je produbili novom, Pavlovom dimenzijom. I dok je naš duhovni vodič s nostalgijom u glasu stavljao 'točku na i', autobus je nekako brzo progutao tih nekoliko kilometara od granice do Svetog Duha, istoga onog čiji nas je zvonik prije točno deset dana ispratio na ovo dugo i prekrasno hodočašće.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s