Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
Oduvijek je trebalo preskočiti žice

Piše: Ivan Bradarić, foto: Ivica Beljan
 
Zrinko Tutić – glazbenik, kantautor, skladatelj i glazbeni producent, autor mjuzikla "Majka Božja Bistrička"

Rođen je u Banjoj Luci 1955., a od 1973. živi i radi u Zagrebu. Zasigurno je jedan od naših najcjenjenijih kantautora, skladatelja i producenata, koji je tijekom dugogodišnje glazbene karijere napisao mnogobrojne hitove koje su pak otpjevale najpoznatije zvijezde domaće estrade. Među brojnim glazbenim imenima za koje je Tutić pisao nalaze se: Doris Dragović, Tajči, Maja Blagdan, Željko Bebek, Gibonni, Massimo, Miroslav Škoro, koji su otpjevali hitove poput: "Željo moja", "Hajde da ludujemo", "Sveta ljubav", "Zlatne godine", "Stranac u noći", i druge. Tri puta se njegove pjesme izvode na Eurosongu i osvajaju zavidna mjesta. Godine 1991. piše "Moju domovinu", te kao autor i producent potpisuje još osam projekata Hrvatskog Band Aida. Autor je nekih glazbenih uradaka za HTV te filmske glazbe.

Za naš intervju Zrinko Tutić je zanimljiv zbog mjuzikla "Majka Božja Bistrička", čiji smo CD preslušali. Radnja mjuzikla smještena je u razdoblje od 15. stoljeća do današnjih dana, a govori o povijesti nastanka Marije Bistrice i čudotvornog kipa te o obiteljskoj ljubavnoj priči. Na CD-u pjevaju ponajbolji hrvatski pjevači popularne glazbe: Tony Cetinski, Maja Blagdan, Jacques Houdek, Danijela Pintarić, Đani Stipaničev i Vladimir Kočiš Zec. Mentor na projektu bio je sam prebendar Prvostolne crkve zagrebačke Mijo Gabrić. Dramaturg je Vid Balog, a redatelj Krešimir Dolenčić.

Zrinka Tutića smo susreli u njegovoj vikendici iznad Jastrebarskog. Prigodom predaje Veritasovih darova te želje glavnoga urednika da ga ti materijali nadahnu da jednog dana napiše mjuzikl o sv. Antunu, Zrinko je odmah s oduševljenjem rekao da mu je ocu ime Anto te kako je u njihovoj obitelji 13. lipnja uvijek bila fešta. Što se tiče štiva, Tutić odmah vidi kako će njegova žena, inače franjevačka trećoredica, imati korisnih materijala. Uz to što je trećoredica, završila je i Institut za kršćansku duhovnost pri KBF u Zagrebu. "Ja sam se oženio studenticom ekonomije, a sada imam 'časnu u civilu'" - dodaje šaljivo Tutić.

Kad spomenemo ime Zrinko Tutić, odmah dolazi druga asocijacija, pjesma "Doris". No, prije nego što je nastala "Doris", Zrinko Tutić je puno drugoga učinio. Kako je započela vaša glazbena karijera?

Koga se jednom zarazi glazbom, ta zaraženost, da se tako izrazim, ostaje trajno. Zapravo, to je dar Božji. Ja sam vrlo rano imao bandove, objavio prvu singlicu 1973., a to je tada bilo ravno podvigu da se popnete na Himalaju. Nakon toga sam počeo pisati za druge, nastupati na festivalima, osvajati prva mjesta. Nakon toga sam pisao za djecu, za televiziju… Kako u ovom poslu uvijek postoji jedna oaza rezervirana za kantautora, tako sam i ja odlučio 1981. otpjevati svoju pjesmu "Doris".

Napravili ste brojne hitove za najpopularnije hrvatske pjevače. Odakle crpite snagu i nadahnuće?

Nadahnuće je život, a onda se događaju neposredni povodi. Putem glasa Maje Blagdan reći jednu priču, putem Tajči, hit, putem Massima, opet jednu drugu priču.

Danas se naša srednja generacija s posebnom nostalgijom prisjeća hitova iz osamdesetih. Po mnogima, to su najbolje glazbene godine. Imate li osjećaj da je tada publika više cijenila glazbu? Ili je nešto drugo u pitanju? Danas je pak na djelu "reciklaža" glazbe i starih hitova.

Pod točkom jedan: uvijek se misli: Prije je bilo bolje. Ne, nego, prije smo bili mlađi, pa nam je sve bilo bolje. Dalje, tada je bilo tržište od dvadeset milijuna ljudi, pa je i kritička masa bila drugačija. Mogućnost televizijskog predstavljanja je bila puno veća. Nakon svega toga dolazimo na naša četiri milijuna Hrvata, dolazimo do trenutka kada se događa rat, koji nas je emocionalno zgnječio. Izlaskom iz rata podudara se tehnološka revolucija, koja zabija nož u srce nosaču zvuka. A tu su još i pirati, koji su upropastili ovo malo tržišta. A da ne spominjem danas našu državnu radio i televiziju, koji su učinili sve da unište našu zabavnu glazbu. Imamo sve neke licence: "Zvijezde pjevaju", "Zvijezde peku kolače", zvijezde ovo, zvijezde ono… Što me briga za to? Gdje je predstavljanje hrvatske zabavne glazbe? Gdje je predstavljanje hrvatske duhovne glazbe? Pa ne možemo sve svesti na to da netko pjeva na "Bingu". Eto zašto osjećamo nostalgiju za starijim pjesmama.

Danas se govori o zvijezdama čim prvi put izađu na scenu. Misli li se time možda na "zvijezde padavice"? Netko zabljesne i nestane. Kako vam izgleda ta današnja scena?

To je "nuklearni otpad". Ja se nadam da će jednog dana doći "Greenpeace" i maknuti to. Jedne sam godine i sam bio u žiriju i promatrao stvari izbliza. Njihova namjera je da putem ismijavanja ljudi, među kojima ima i onih s dijagnozom, privlače gledanost. Djeca iz papuča su željna slave. Najvažnije im je da budu poznati, a ne da to bude posljedica bavljenja glazbom, umjetnošću, nogometom. Da zbog toga jer su dobro obavljali svoj posao budu prihvaćeni i poznati, i možda postanu zvijezde. Dogodilo se potpuno izvrtanje vrijednosti.

Vaša se glazba rado sluša, ali i vaši tekstovi citiraju. Tako npr: "Oduvijek je pamet bila srcu nepoznata", "Ljubav svoje ljude poštuje" ili "Ako imaš srca, imaš sve".

Jednoga ću dana napraviti zbirku tekstova svoje primijenjene poezije. Na to me nagovara i moj prijatelj Enes Kišević. No, kada pišeš šlagere, moraš biti malo lakši. Poznata je moja anegdota kada sam za Rajka Dujmića pisao pjesmu "Milena", u originalu je bio tekst: "Rano jutro pola šest svakog dana putuje, moja Milena. Miriše na varivo, živi kod svekrve". On se nasmije, pa mi veli: "Zrinko, pa tko će ti ovo slušat'". Pa smo ublažili da bude kako je publici danas i poznato, da miriše na jabuke i živi k'o podstanar. A u stvari, Milena miriše na varivo i živi kod svekrve, koju ova tlači svaki dan. Dakle, uvijek sam imao potrebu osim zvuka pratiti tekst.

Kako to da ste započeli skladati duhovnu glazbu? Napisali ste glazbu za mjuzikl "Majka Božja Bistrička". Kako je došlo do ovoga projekta?

Željko Pavičić, moj prijatelj, pjesnik, s kojim dugo surađujem, napravio je sve, od ideje do libreta i pitao mene da li bih ja napisao glazbu. Zajedno smo otišli kod vlč. Mije Gabrića i Kreše Dolenčića, a kasnije se tu priključio i Vid Balog. Svi smo se u svemu dogovorili i došlo je do toga projekta, koji je nastajao nekoliko godina.

Tko je birao ekipu pjevača i po kojim kriterijima? Govorimo o CD-u.

Ja sam odabrao pjevače, ali u suglasnosti s kolegama. Pjesma "Sagriješila sam, oče" nije bila predviđena, a uključena je na CD jer je vlč. Mijo rekao: "Pa ljudi, nemamo ispovijedi. Morate napraviti ispovijed." Tako je onda nastala još i ta pjesma, a za nju sam odabrao Maju. Dakle, pošto su pjesme napisane, birali smo izvođače.

Da li će isti pjevači pjevati i u izvedbama mjuzikla?

Isti, naravno, ali kazalište "Komedija" će, prema svojim mogućnostima, osim ovih, imati i alternacije. To je uobičajena praksa. No, ja se nadam da će Niko Pavlović, direktor "Komedije", zajedno s vlč. Gabrićem doći do dobroga rješenja, da isti pjevači koji su na CD-u pjevaju i u mjuziklu.

Kada i gdje planirate premijeru?

Premijera se već trebala dogoditi u svibnju, ali su svi nekako zauzeti te se nije dogodila do sada. Namjera je sada da bi to bila jesen. Ja neću dopustiti da to ide kao nekakav poluproizvod.

"Hrvatska je u duhovnoj glazbi osuđena na strane prepjeve, koji su u nas dosta popularni jer iz gospela dolaze i Whitney Houston, i Mahalia Jackson, i Aretha Franklin. Jedan od razloga što sam se prije gotovo četiri godine uputio u ovaj izazov i prihvatio čast da napišem glazbu na libreto Željka Pavičića bio je pokušaj da to stanje promijenim." Ovo ste izjavili za jedne naše novine. Imam osjećaj da vam ovu izjavu neće dobro primiti doista brojni autori duhovnih skladbi u Hrvatskoj. Poznajete li duhovnu scenu u Hrvatskoj?

Ja sam se do sada sporadično time bavio. Kada se moj Ivan pripremao za prvu pričest, napisao sam pjesmu za djecu "Mi smo djeca tvoja", a to danas mnogi u crkvama pjevaju. Zatim sam za 100. godišnjicu samostana "Marija zvijezda" napravio jednu pjesmu o trapistima. Pa sam, tu i tamo nešto napisao, a nakon toga dolazimo do mjuzikla "Majka Božja Bistrička", što je nešto sasvim drugačije. Tada mi se učinilo da svi mi koji se bavimo pop glazbom nikada se ozbiljno nismo bavili duhovnom glazbom. Vani, na primjer, Whitney Houston, Mahalia Jackson, Aretha Franklin… sve to dolazi iz Crkve. Zbog toga imamo situaciju da se pjesme prevode i prepjevavaju. Ja znam da u Hrvatskoj postoje festivali duhovne glazbe, ali je to u međuvremenu jedna getoizirana i potpuno podcijenjena vrsta pjesme. Znam i za početke u Hrvatskoj, za "Žeteoce" i druge sastave. Sva ta izdanja, pa i ovo koje ste mi darovali, grupe "Novo svitanje", nisu doživjela masovni domet.

Dakle nije istina da ne postoji duhovna scena.

To ne znači da su, oni koji postoje, i dobri – tu mislim: da nisu dospjeli do mnoštva i izborili se za zasluženo mjesto na javnoj sceni. Ja mislim da je duhovna glazba kao i svaka druga, pa zbog toga zaslužuje drugačiji tretman i status. Duhovna glazba se ne stvara za Katolički radio, nego se mora svirati na svim našim radio-postajama.

Jednom ste podsjetili, također, na žalosnu činjenicu kako pjevači poput Maje Blagdan i Tereze sve teže nalaze mjesto na državnoj televiziji. Ako nema njih, kako će onda biti naših vrijednih i doista talentiranih izvođača duhovne scene?

Proći će tako što će se nametnuti kvalitetom i dometom. Morat će se na određeni način nametnuti unutar jednoga kriterija koji je drugačiji. I preko festivala koji se održavaju, ali samo onda kada na tim festivalima, kao što je "Uskrsfest", "Marijafest", kada na njima budu nastupali Tereza, Maja… i naravno "Novo svitanje", grupa "Fides" i svi ostali. Ovako to ostaje getoizirano.

Zašto je došlo do getoizacije?

Problem je 50 godina cenzure i zabrane, 50 godina režima koji to nije podržavao. Ali, taj režim je prošao, a ostala je autocenzura u nečijim glavama.

Mislite li da i sami izvođači duhovne glazbe ne vjeruju u kvalitetu svoje glazbe koju stvaraju, ili nisu dovoljno agresivni da sa svojim uratkom učine nešto više?

Ili, ja bih dodao, nisu dovoljno talentirani da stvore hit. Zašto ne reći tako! Oni stvaraju duhovnu glazbu, a ne hitove.

Čitali smo posljednjih mjeseci da radite intenzivno na pripremi albuma za Zlatka Sudca. O tome se puno govori, no nema provjerenih podataka. Tko zapravo snima, tko pjeva, tko je producent?… Možete li nam nešto malo pobliže o tome reći? Čiji je to album? Zlatka Sudca ili Zrinka Tutića?

Maja Blagdan već dvije godine pjeva na seminarima kod Zlatka, zajedno s teologom Ivanom Puljićem. Uz njih na albumu je i vlč. Zlatko Sudac, koji dobro prepoznaje domet glazbe za poruke svojih propovijedi. To je album za duhovne obnove gdje njih troje pjeva. Čiji je album? Njihov. Njih troje to pjeva na duhovnim obnovama. On dalje želi unutar svoje firme "Joshua" d.o.o, koja je izdala knjigu, imati još i "Joshua records", gdje želi stvarati tu vrstu glazbe.

Kako je sastavljen ovaj album? Što nova donosi, koju poruku?

Zlatko Sudac je autor četiri teksta i tri glazbe. Ja sam autor većine, šest pjesama – i glazbe i teksta. Jednu pjesmu, koju je Maja pjevala u Međugorju, sa mnom radi Ninčević. Zlatko pjeva pjesmu "Kriste moj", a ima još jedna pjesma koju pjevaju sve troje. To je pjesma: "Put, istina i život". Maja sama pjeva sedam pjesama. Jednu pjesmu pjeva fra Ivan Matić, a brat Ivana Puljića i vlč. Filipović su napisali jednu pjesmu. Taj album donosi nešto u čemu smo se vlč. Sudac i ja brzo složili. Vlč. Zlatko Sudac je ponajprije katolički svećenik, koji količinom ljubavi, energije i ekumene u sebi privlači mnoge. I u produkciji je to nešto malo drugačije. To je duhovna pop glazba.

Očekujete li da će ta glazba pronaći svoje mjesto na radiju i televiziji?

Ja očekujem da hoće. Vi ne možete pjesmu zaustaviti. Netko je rekao: "Pjesma nosi, ne pita tko si". Dakle, ne možete spriječiti ljude da požele čuti te pjesme na radiju Jastrebarsko, na Narodnom radiju, na radiju Dubrovnik… Sigurno hoće. Festival ili CD je mjesto gdje mi pokažemo neku pjesmu, a dalje su ljudi koji zavole tu pjesmu.

Kada očekujete da bi se taj album našao u prodaji?

Već je trebao biti.

Gdje je Bog u vašem životu?

Ja nisam praktični vjernik na način kako je to moja žena. Ali, potječem iz tradicionalne katoličke obitelji. Tako sam i odgajan. Sve sam sakramente primio "na vrijeme". Reći ću vam kroz jednu anegdotu. Kad sam osamdesetih već bio poznat, moja baka Ruža mi kaže: "Znaš ti šta, rekla je meni ona Kata da tebe stalno pokazuju na televiziji. A ja njoj kažem: Ma nije to ništa, on ti je pred cijelom crkvom na Petrićevcu pjevo". Eto, vidite, svatko ima svoje norme i kriterije. Dakle, na Petrićevcu sam primio prvu pričest, a u katedrali sam primio krizmu. Cijela moja obitelj je bila vezana uz trapiste. Tamo je stric moga oca, Petar Tutić, bio dirigent tamburaškog orkestra. Ja sam uza sve to rastao.

Zaključak i poruka uz blagdan sv. Antuna...

Moj mali doprinos ovom prigodom, putem ove dvije ploče duhovnoga sadržaja, nadam se da će biti početak nečega novoga. Nadam se također da će i vašim čitateljima donijeti drugačije viđenje od trenutnoga medijskog očaja koji se nudi, od ponuđenih poremećenih vrijednosti. Najdraže bi mi bilo da se neke od tih pjesama nađu u ljudskim srcima.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s