Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
800. obljetnica franjevačkog pokreta
 
Franjo propovjednik

Piše: Augustin Kordić
 
Od propovijedi pticama do one kardinalima i papi

Ovdje se želimo kratko dotaknuti onoga što je Fra-njo pisao o propovjednicima i propovijedima, što su o Franjinim propovijedima zapisali drugi, kako je Franjo propovijedao po talijanskom gradovima te kako je propovijedao nerazumnim stvorenjima, posebno pti-cama.

Franjo o propovjednicima i propovijedima

Franjo u svojim spisima piše da sva braća trebaju propovijedati u prvom redu "djelima" (NPr XVII, 3), životom i primjerom. On braći zabranjuje da propovijedaju u biskupiji nekog biskupa koji bi im to priječio (PPr IX, 1). Franjo traži i od propovjednika da se "nastoje u svemu poniziti, da se ne hvastaju, da ne uživaju u sebi, da se iznutra ne uzohole zbog dobrih riječi i djela, čak zbog nikakva dobra što ga Bog katkada govori i čini ili izvršava u njima ili po njima". (NPr XVII, 5-7). Kakva treba biti propovijed? Prema Franji propovijed treba biti na "korist i izgrađivanje naroda", u propovijedi treba govoriti "o opačinama i krepostima, o kazni i slavi". Propovijed treba biti kratka, "jer je Gospodin na zemlji kratko govorio" (PPr IX, 3-4). Propovjednici trebaju naglašavati da se "nitko ne može spasiti osim koji prima presveto tijelo i krv Gospodinovu" (1 Pku 6). Franjo poziva propovjednike da naviještaju i propovijedaju "slavu Gospodina Boga" svim narodima, tako da sav narod po cijelom svijetu uvijek, "svaki sat i kad zvona zvone" "svemogućem Bogu govori pohvale i zahvaljivanja" (1Pku 8). U Oporuci Franjo piše da neće propovijedati mimo volje siromašnih svećenika u njihovim župama u kojima borave, pa kad bi on imao i Salomonovu mudrost (OP 7).

Franjo propovjednik

Toma Čelanski piše o načinu i vrijednosti Franjinih propovijedi: "Kad je vrlo često mnogim tisućama ljudi propovijedao riječ Božju, bijaše tako siguran kao da razgovara s pouzdanim drugom. Veliko je mnoštvo naroda promatrao kao jednoga čovjeka i jednom jedincatom čovjeku bi najzauzetije propovijedao kao i mnoštvu. Čistoća srca mu je davala sigurnost u govoru. Divno i nečuveno je govorio svima, a da nije prije razmišljao. Ako bi kada prije govora najprije razmatrao, kad bi se narod skupio, nije se više sjećao onoga o čemu je razmatrao... U takvom bi slučaju bez ikakva negodovanja priznao narodu da je prethodno mnogo razmatrao, ali se toga baš ništa ne može sjetiti. Tada bi se najednom ispunio takvom rječitošću da bi se slušateljstvo divilo. Gdjekada nije znao ništa reći. U tom bi slučaju samo blagoslovio narod i otpustio ga. To su mu bile najuspješnije propovijedi" (1Čel 72). Danas bismo rekli da su Franjine propovijedi bile nadahnute, prožete snagom Duha Svetoga. Za Franju vrijede Kristove riječi: "Jer će vam se onoga časa dati što trebate govoriti. Jer nećete govoriti vi, nego će Duh Oca vašega govoriti preko vas" (Mt 10, 19-20). Kad bi današnji svećenici imali Franjinu vjeru i čistoću srca, možda bi mogli kao i Franjo propovijedati. A ovako, preostaje im temeljita priprava za propovijed popraćena razmatranjem, molitvom pa i pokorom.

Franju su za vrijeme propovijedanja pratile: izvanredne kreposti, dar čudesa, duh proricanja, božansko poslanje za propovijedanje, poslušnost nerazumnih stvorova, nenadana obraćenja srdaca nakon slušanja njegovih riječi, njegova obrazovanost po Duhu Svetome koja nadmašuje svako ljudsko znanje (ML XII, 12). Franjo je znao da bez molitve i kontemplacije ne može naviještati Božju riječ. "Jedno je vrijeme upotrijebio za osvajanje bliž-njih, a drugo je utrošio za povlačenje u kontemplaciju" (1Čel 91). Bonaventura svjedoči da je Franjo u propovijedanju bilo odlučan. Ničije grijehe nije poljepšavao, nego ih je kudio (usp. LM XII, 8). Bonaventura govori i o Franjinoj propovijedi pred papom i kardinalima. Na poticaj ostijskog biskupa Franjo je naučio napamet od tog biskupa pomno sastavljeni govor, koji je trebao izreći pred papom Honorijem III. Kad je trebao propovijedati, iskreno je priznao da je sve to zaboravio. Franjo je potom propovijedao snagom Duha Svetoga, tako da je ganuo srca uglednih ljudi na skrušenje (LM XII, 7).

Franjo propovijeda po gradovima Italije

Toma Čelanski piše da je Franjo obilazio gradove i gradiće navješćujući kraljevstvo Božje. Nije to činio "uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego naukom i snagom Duha" (1Kor 2, 4). Propovijedao je mir, naučavao je o spasenju i pokori za obraćenje grijeha. Istinu je iznosio najodlučnije te su se i najučeniji ljudi divili njegovim govorima. Trčali su muževi, jurile žene, žurili se klerici, hitali su redovnici da vide i čuju čovjeka Božjega koji im se pričinjao kao čovjek s drugog svijeta (1Čel 36). Prije propovijedi Franjo je zazvao na prisutne mir: "Gospodin vam dao mir!"

Franjo je propovijedao u mnogim talijanskim gradovima: u Asizu, Imoli, Aleksandriji, Bologni, Montefeltru, Peruggi, Grecciu, Parmi, Gaeti, Terniju, Rocca di Brizio, Poggio Bustone. Nas ovdje posebno zanima Franjina propovijed u Bologni, koju je opisao naš zemljak Toma Arhiđakon Splićanin: "Iste godine (1222.) na dan Uznesenja Bogorodice, dok sam bio u Bolonji radi školovanja, vidio sam sv. Franju kad je propovijedao na trgu pred općinskom zgradom, kamo se skupio skoro čitav grad. A početak njegova govora bio je ovakav: Anđeli, ljudi i đavli. O tim trima razumnim dusima govorio je tako dobro i razložno, da je govor toga neukog čovjeka ne malo zadivio mnoge učene osobe koje su bile prisutne. A nije slijedio način propovijedanja, nego način onoga koji drži nagovor. A sav sadržaj njegovih riječi bio je usmjeren na to da utrne neprijateljstva i pojača veze mira. Odijelo mu je bilo neuredno, osoba prezirna, lice ružno; ali Bog je njegovim riječima dao toliku jakost da su se pomirile mnoge obitelji plemića, među kojima se strašan bijes starih neprijateljstava opio prolijevanjem mnoge krvi. A poštovanje i povjerenje ljudi u njega bilo je tako veliko da su se muškarci i žene u skupinama bacali na njega nastojeći da se dotaknu barem ruba njegova odijela ili da uzmognu odnijeti štogod od njegovih krpa". Divan je i dragocjen ovaj izvještaj Tome arhiđakona, povjesničara.

Franjo propovijeda nerazumnim stvorenjima, posebno pticama

Franjo je propovijedao i nerazumnim stvorenjima. Toma Čelanski donosi: "Kad bi pronašao obilje cvjetova, tako im je propovijedao i pozivao ih da hvale Gospodina kao da su razumni. Tako je netaknutom čistoćom opominjao na božansku ljubav i poticao na radosnu podložnost: usjeve i vinograde, kamenje, šume, i svu ljepotu polja, vodene izvore i zelenilo vrtova, zemlju i vatru, zrak i vjetar" (1Čel 81).

O tome da je Franjo propovijedao pticama ima mnogo izvještaja. Tako Toma Čelanski donosi: "Kad je stigao do nekog mjesta nedaleko od Mevanije, gdje se skupilo veliko mnoštvo raznovrsnih ptica: golubova, malih vrana, čavki itd, kad je Franjo opazio ptice, otrčao je k njima, a pratioce ostavio na putu. Kad im se približio, ptice nisu bježale nego ga čekale. Franjo ih je pozdravio na uobičajen način. Silno se začudio da ptice nisu odletjele. Tome se i obradovao, pa je ponizno zamolio ptice da poslušaju riječ Božju. Rekao im je među ostalim: 'Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve ostalo što vam je potrebno. Bog vas je među stvorovima učinio plemenitima i odredio da boravite u čistu zraku. Premda ne sijete niti žanjete, ipak vas on, a da se ništa ne brinete, zaštićuje i upravlja'" (1Čel 58).

Kako razumjeti Franjine propovijedi nerazumnim stvorenjima i pticama? A kako razumjeti poziv neživim stvorenjima triju mladića usred užarene peći da slave Boga? (Dn 3, 57-88) Jesu li to sve puste tlapnje ili ipak i neživa i nerazumna stvorenja mogu Bogu davati slavu i hvalu na nama nepoznat način? Sigurno je da čovjek želi davati slavu i hvalu Bogu i u ime neživih i nerazumnih bića.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s