Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
U redu

Piše: Nikola Kuzmičić
 
Život na otoku

Činjenica da je netko rođen na otoku Hvaru, kao što se to zahvaljujući Bogu i mojim roditeljima dogodilo, u sebi ima i prednosti i nedostatke. Uostalom, kao i rođenje na bilo kojem dijelu čudesnog svijeta koji nam je Bog povjerio.

Na primjer, kad je netko rođen na otoku Hvaru, pa je prema tome Hvaranin, lakše može shvatiti tko je Crkva. Naime, Crkva smo svi mi koji smo sakramentom krsta pritjelovljeni Kristu, a ne samo hijerarhijski dio Crkve, odnosno biskupi, svećenici i redovništvo. Ja sam Hvaranin zato što sam rođen na otoku Hvaru i jer je svaki stanovnik tog otoka Hvaranin. Nisu Hvarani samo stanovnici grada Hvara. A i oni su Hvarani prvenstveno zato jer su na otoku, a ne samo zato jer su u gradu. I ja, Hvaranin iz Zastražišća na Hvaru, ne osjećam se ništa manje Hvaranin od bilo kojeg Hvaranina iz Hvara. Jer smo na istom otoku rođeni.

A nedostatak je, na primjer, činjenica da u cijelom svom životu, a živim sve duže i duže, nikada nisam bio na ljetovanju. Jer svako ljeto provodim doma na Hvaru.

Postoje stvari koje su istodobno i prednost i nedostatak, kao što su trajekti o kojima smo ovisni. Pa tako čovjek, već u ranom djetinjstvu, nauči da je potrebno planirati svoje postupke, da je potrebno krenuti na vrijeme ako želiš na vrijeme stići i da nikada ne znaš kolika će biti kolona i hoćeš li stati u trajekt kojim želiš krenuti.

A u trajektnim su lukama, pogotovo u ovim ljetnim mjesecima, neprestano gužve i kolone. I otkako sam postao svjestan sebe, promatram dvije vrste ljudi u tim kolonama, u redovima za trajekt. S jedne strane su ljudi koji mirno, spokojno ili čak zabavljajući se čekaju trenutak svoga polaska, a s druge strane su nervozni ljudi koji, ljuti na sve i ljuteći sve, nestrpljivo i mučno iščekuju polazak.

Objektivno govoreći, čekanje trajekta u koloni automobila, na suncu i vrelini, nije nimalo ugodno, pogotovo kad se ne zna koliko će to čekanje trajati. No, čovjek može birati što će učiniti sa svojim čekanjem. Jedna mogućnost je da počne gristi sebe i smatrati se nesretnikom. Onda se ponajprije posvadi sa svojim suputnicima, a potom nervozu i nezadovoljstvo širi i na sve druge. Svađa se, prigovara i ulazi u sukobe.

Druga mogućnost je da i čekanje u koloni za trajekt doživimo kao dio ljetovanja na koje smo krenuli. I zar da se čeka prelazak na otok da bismo se počeli zabavljati? Možemo razgovarati, prošetati, otići na sladoled ili se okupati u moru koje je vjerojatno tu negdje blizu, ako je i trajekt tu.

Otkako znam za sebe, gledam ljude u kolonama za trajekt. Otkako putujem, i sam se nađem u kolonama za trajekt. I bio bih doista blesav da ništa od toga nisam naučio.

Čini mi se da su kolone u trajektnim lukama dobra slika života. Svi smo mi u nekoj životnoj koloni. I svi čekamo polazak. O nama ovisi kakvo će biti čekanje. O nama ovisi hoćemo li u kolonu unijeti nervozu ili zabavu. Činjenica je da što god izabrali nećemo nimalo ubrzati polazak trajekta, ali će nam boravak u redu za trajekt biti bitno različit.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s