Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Božja lutrija

Piše: Marijan Križić
 
Kako je prekrasna spoznaja da smo dio vječnoga Božjeg nauma,
da nas je Bog oduvijek želio i oduvijek ljubio, darovao nam život
i zove nas na vječnu gozbu u okrilju svoje ljubavi

Nakon višetjedne lotomanije koja je prošloga mjeseca bila zahvatila Hrvatsku, sreća se napokon osmjehnula jednom dobitniku koji je zaokružio brojeve koji su mu donijeli višemilijunski dobitak. Između stotina tisuća tragača za sretnim dobitkom, jedino će on imati priliku ispuniti sve one želje o kojima je snivao, kao i one o kojima će tek snivati. Baš po poznatim stihovima Petra Preradovića: "Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije: čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg sto mu želja klije".

Ostale stotine tisuća redovnih ili povremenih igrača na sreću morat će pričekati i nadati se drugoj prilici. Dobitak zapravo i jest toliko velik, jer ga dobiva iznimno malen broj ljudi. Što reći?! Čovjek je imao sreću, za razliku od velike većine ostalih koji nastavljaju živjeti u muci i sivilu svakodnevice. I eto nam odličnog izgovora da nastavimo sa svojim svakodnevnim jadikovkama o našoj teškoj i tmurnoj sudbini, o tome kako smo prepušteni surovu životu, u kojemu se i nemamo baš čemu radovati, ali zato imamo pregršt razloga žaliti se na život i njegove nedaće. Baš kao da smo prepušteni igri slučaja i čini nam se da nitko za nas ne mari.

Tako uglavnom mislimo i mi kršćani. Barem velika većina od onih 90-ak posto koliko nas se na posljednjem popisu izjasnilo za kršćane. Pa, kada smo se već izjasnili kao kršćani, razmotrimo malo sadržaj naše vjere i razloge naše nade. Vjerujemo li mi uistinu u Radosnu vijest, koja nas već po svojemu nazivu upućuje na to da imamo čemu radovati se?

Kažu da su izgledi da zaokruženih sedam brojeva budu dobitna kombinacija: 1 naprema 15 milijuna. Izgledi da pogodimo, dakle, uistinu su nevjerojatno maleni. Samo nada, "koja umire zadnja", prividno uvećava te izglede do razine koja poprima kakve-takve realne obrise. Rekli bismo da su dobitnici imali uistinu veliku sreću. (Iako primjeri i iskustva onih koji su dobili goleme novčane dobitke na lotu upozoravaju da se malo tko od njih usrećio. Čak naprotiv!)

Ali kada je o sreći riječ: svi mi koji postojimo već smo zadobili najveći dobitak. Ta, podaren nam je najveći dar - život, koji je pretpostavka svakoga drugog dara. Svi mi, kojima je darovan život, bili smo "dobitna" kombinacija s nevjerojatno malim izgledima: 1 naprama 300 milijuna. Statistički gledajući: kakva slučajnost! No, je li naša egzistencija uistinu plod slučaja i jesmo li, kako bi to rekao Sartre, "bačeni u svemir", ili smo naprotiv dio Božjega vječnog promisla? Nadahnuti psalmist o tome pjeva:

Jer ti si moje stvorio bubrege,
Satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren
tako čudesno,
Što su djela tvoja predivna.
(Ps 139, 13)

Kako je prekrasna spoznaja da smo dio vječnoga Božjeg nauma, da nas je Bog oduvijek želio i oduvijek ljubio, darovao nam zemaljski život i da nas zove na "život u izobilju": na vječnu gozbu u okrilju Svoje ljubavi!

Kako niti jedan čovjek nije plod slučaja nego smo svi mi ljudi Božji odabranici, dobitnici glavnog zgoditka - dara života u "lutriji" Božje ljubavi - to bismo svakoga čovjeka trebali prihvaćati kao dar, a ne kao opasnost ili konkurenciju u našoj iscrpljujućoj borbi za prestižna mjesta na društvenoj ljestvici. A upravo se tako događa, jer čovjek, čija je narav ranjena grijehom praroditelja, neprekidno strepi da će mu netko zapravo ugroziti one temeljne potrebe koje je Bog u njega usadio.

Izgubivši povjerenje u Boga, počeli smo grabiti ono što nam je Bog ionako darovao. Posljedica te bespoštedne i sebične borbe, jest da nam upravo sve više nedostaje ono što nam je Bog oduvijek i namijenio.

Već i sam govor o tome kako bismo u čovjeku trebali prepoznavati brata i prijatelja, a ne suparnika, izgleda nam kao utopija, tlapnja, koja nas može, ako joj "naivno" povjerujemo, ugroziti sve sigurnosne i obrambene mehanizme koji nas štite od surovosti života. Ovakav oprez govori koliko smo zapravo zastranili, i koliko je čovjek, iako stvoren na Božju sliku, utonuo u zlo iz kojega ga može izbaviti samo Onaj koji je naše grijehe otkupio svojom žrtvom na križu. Evanđeoska pouka da budemo dobroćudni kao golubovi, a lukavi kao zmije, univerzalni je ključ koji nam može pomoći kako "biti u svijetu, a ne biti od svijeta".

Sveti Franjo, koji se zanosno radovao životu i svakom Božjem stvorenju, svjetionik je koji svojom svetošću anticipira svijet po Božjem naumu i koji nas uvodi u puninu života. Franjevački pokret, čiju osamstotu obljetnicu upravo završavamo, dobra je prigoda da uronimo u tu baštinu koju nam je ostavio taj jedinstveni pjesnik Božje ljubavi.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s