Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sveti Antun i Hrvati
 
Stoljetno utočište vjere i domoljublja

Piše: Stjepan Bubalo
 
Visočane, malena župa u zadarskom zaleđu Ravnih kotara

U sredini Ravnih kotara, svega četrnaest kilometara sjeverno od Zadra, smješteno je mjesto Visočane, župno središte okolnih sela, mjesto kamena, sunca ali i plodne zemlje, koje unatoč povijesnim neprilikama još uvijek nastanjuje tristotinjak osoba. Kao i u ostalim sličnim manjim dalmatinskim mjestima, nad središtem mjesta izdiže se crkva sa zvonikom, a neuništiva mladica smokve na vrhu zvonika najbolje označava i žilavost njegovih mještana. Crkva je posvećena sv. Antunu Padovanskom, potječe iz XVIII. stoljeća i do danas vjernike Visočana, ali i one iz drugih sela, kao i svoje iseljenike širom domovine i iz cijeloga svijeta okuplja barem jedanput godišnje na zajedničku molitvu.

Župa kroz povjest

Danas župa Visočane okuplja 97 obitelji, odnosno između 360 i 380 župljana. Posljednjih jedanaest godina duhovnu brigu o njima vodi domaći sin, njihov Visočanin, don Ivan Kevrić, koji je nakon boravka u okolnim župama došao na rodno ognjište.

"Povijest Visočana seže daleko u prošlost, još prije turskih vremena, a kako je mjesto bilo za vrijeme mletačko-turskih ratova na prvoj crti bojišnice, tako je stanovništvo bilo u stalnim ratnim nemirima", ispričao je don Ivan. Rekao je kako su Visočane ipak, unatoč tomu, uz još samo tri mjesta u Ravnim kotarima sačuvale svoje ime i nakon izgona Turaka. "Potom su ove prostore pastorizirali franjevci, koji su jako vezani uz sv. Antuna pa su mu posvećivali i sakralne prostore", rekao je don Ivan, pojasnivši da uz Visočane u okolici ima još nekoliko crkvi posvećenih tome svecu.

Mjesto, župa kao i stanovnici sljedeće nedaće doživjeli su i za vrijeme dva svjetska rata. "Prije je mjesto bilo perspektivno, naseljenije, a stanovnici su živjeli od poljoprivrede i stočarstva. U ratnim sukobima stradalo je mnogo žitelja, posebno mladića i očeva kao i tadašnji župnik Anto Čotić, dok je mnogo stanovnika prognano i nastanjeno po cijelom svijetu", naveo je don Ivan razloge zbog čega je mjesto opustjelo. Tih godina, vlasti nisu ništa ulagale u njihovo mjesto zbog znanih razloga: jake vjere i domoljublja. Nakon toga, kraj je zadesila nedaća i u Domovinskom ratu, kada su se i Visočane nalazile na prvoj crti bojišnice. Don Ivan je tada bio župnik u susjednom Poličniku, ali ističe da su granate padale po cijelom području Visočana, čak i u blizini crkve koju, na sreću, ipak nisu pogodile. Uz one stanovnike koji su ostali u svojim kućama ostali su i svećenici, a svete mise održavale su se u garažama i podrumima, gdje je ipak bilo sigurnije. Nakon rata, kroz mjesto je 1998. godine uređen asfaltirani put pa se i u "dugo zaboravljene" Visočane počeo vraćati novi život.

Mjesto i župa danas

Od oko 380 župljana, oko 40 je djece. Osnovna škola za prva četiri razreda postoji u Visočanama, dok u više razrede djeca odlaze u Poličnik. Vjeronauk, uz onaj školski, održava i župnik, koji također ističe kako malo djece ima i zbog dosta neoženjenih momaka. Njih je oko 40-tak, kaže župnik, koji dodaje kako bi mjesto živnulo kada bi bar dio njih zasnovalo obitelji. Iako se mjesto nalazi u plodnim Ravnim kotarima, rad na zemlji već je godinama tek sporedna stvar. Država bi trebala donijeti neku strategiju i bolje poticaje za ljude na selu kako bi ga oživila, ističe don Ivan, dodavši kako župljani egzistiraju jer odlaze na posao u Zadar. Upravo je njegova blizina zasad najveća nada da će župa ponovno živnuti kao nekada ranije, te da će nove generacije ondje moći zarađivati kruh i ondje ostati živjeti, kako ne bi svoj dom stvarali negdje drugdje u svijetu.

Opis crkve

Crkva sv. Antuna u Visočanama arhitektonski je građena kao jednobrodna bazilika sa sakristijom. Glavni oltar je rađen od mramornog kamena, a iznad tabernakula smješten je drveni kip zaštitnika crkve, sv. Antuna Padovanskog. Sam kip svetog Antuna prikazuje kako u lijevoj ruci drži malog Isusa, a u desnoj bijeli ljiljan. S obje bočne strane nalaze se još dva kipa: drveni kip sv. Mihovila arkanđela, kopija originala, i drveni kip Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, a oba se nalaze na stalku. U crkvi se nalaze i bijela kamena krstionica i škropionica, a na zidovima su smještene drvene slike križnog puta.

U crkvenom zvoniku nalaze se dva zvona. Jedno je zvono bilo uništeno za Prvoga svjetskog rata, pa je zamijenjeno 1988. godine. Crkva je obnavljana 1986. godine te prije dvije godine, kada su elektrificirana zvona.

Ispred crkve, inicijativom don Ivana i uz pomoć žup-ljana, postavljen je 2002. godine spomenik viso-čanskim žrtvama dvaju svjetskih i Domovinskog rata. Na crnim mramornim pločama zapisana su imena poginulih uz napomenu: "Putniče, dok čitaš ta imena, stani i moli Boga, jer mnogima nećeš naći groba".

Na prostoru župe nalaze se još kapelica sv. Mihovila arhanđela, koja je prije služila kao župna crkva. U noj je sačuvano jedno od najstarijih zvona u Dalmaciji, iz 1497. godine. U istočnom dijelu župe, na cesti prema Poličniku, 1988. godine podignuta je i kapelica Gospi od puta.

Proslava Antunova

Antunovo je i u Visočanama poseban dan. Ako ne i prije, na taj dan, u rodno mjesto navrate mnogi iseljeni župljani, kako bi se barem na trenutak dotakli svoga kraja i uputili molitve svome zaštitniku. Tako dolaze iseljenici iz Austrije i drugih daljih zemalja, te oni iz domovine, najviše iz Rijeke. Na Antunovo u Visočanama okupljaju se i mještani cijeloga kraja jer se zna da je sv. Antun omiljeni svetac kod svih vjernika. Misna slavlja održavaju se u 11 i 18 sati, uz procesiju s kipom sveca kroz cijelo mjesto. Nakon toga kip sv. Antuna još neko vrijeme stoji na ulazu crkve, gdje mu vjernici dolaze upućivati svoje molitve i potrebe.

Župnik don Ivan Kevrić

Don Ivan Kevrić posljednjih 11 godina svoju svećeničku dužnost obavlja u svom rodnom mjestu. Iako se kaže kako je najteže biti prorok u svome kraju, svojim radom i suradnjom s mještanima najbolji je primjer kako je i u svom mjestu moguće obavljati zadane mu dužnosti.

Rođen je 22. kolovoza 1946. godine u Visoča-nama, gdje je išao i u školu. Teologiju je studirao u Splitu, Zadru i Zagrebu, gdje je 1972. godine i diplomirao. Kad je odabirao životni put svećenika, na njega je, kao i na druge mladiće, vršen pritisak od tadašnjih vlasti da se odreknu Božjeg poziva i vjere. Ipak, ustrajanje se isplatilo, i 1971. zaređen je za svećenika, a mladu misu je slavio u rodnim Visočanama. Bio je župnik u okolnim mjestima i dekan Zemuničkog dekanata do 2004. godine. Od 1997. godine u sadašnjoj je rodnoj župi, gdje se uz duhovnu brigu o župljanima bavi intelektualnim radom. Napisao je dvije knjige o povijesti Visočana, hodočasnički putopis u Svetu zemlju te zbirku pjesama. Uz roman, na kome trenutno radi, don Ivan veliku pažnju posvećuje i svome vrtu, u kome uzgaja voće i povrće.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s