Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Duhovnost
 
Probiti oblak

Piše: David Torkington
 
Naš autor predstavlja srednjevjekovni duhovni vodič Oblak neznanja, djelo koje pokazuje praktične korake prema Bogu

Svi koji mole ozbiljno i dosljedno kroz stanovito vrijeme, naposljetku će se naći onkraj prvoga žara – na pragu mističnoga puta. To je trenutak kada velika većina onih koji su dotle stigli u molitvi, obično "pakiraju kufere" – znadem kako se i meni samome to zamalo dogodilo. Svi moji po-kušaji molitve završavali su neuspjehom. Svaki put kada bih pokušao moliti onako kako sam nekoć mogao, jednostavno ne bih nikamo stizao. Odlomci Svetoga pisma, pobožnosti i razmatranja koja su me prije znala ponijeti, sada to više nisu činila. U molitvi bi me uvijek pratile sljedeće dvije muke: prije svega, neizmjerna žudnja za Bogom, a potom, um prepun rastresenos-ti, koje su me izluđivale jer nisam uspijevao poduzeti baš ništa u svezi s njima. I tako mi srce bijaše nemirno kako unutar, tako i izvan molitve, koju sam smatrao besmislenom. Neprestano sam bio u napasti sve napustiti i uhvatiti se nečega "konstruktivnijeg" u što bih mogao trošiti svoje vrijeme. Više mi čak niti hobiji i razonode koji su mi prije bili uzbudljivi nisu donosili nimalo zadovoljstva.

Riječi ohrabrenja

Kada se to isto dogodi vama, ne budite zabrinuti, jer je to samo potvrda kako se nalazite na pravome putu, a nikako na krivome, kao što biste mogli pomisliti. U tome neobičnu novome svijetu u kojemu ste se našli, čini se kao da ste "zapeli" između neba i zemlje. Srce vam želi posegnuti za Ljubavlju koja vas je već dirnula i dotaknuti je, ali nebrojene rastresenosti kao da su se međusobno urotile kako bi vas odvukle od onoga što očajnički želite. Sada vam valja naučiti kako zadržati pogled srca usredotočen na Boga, ma što bilo. Možete slobodno zaboraviti sve oblike molitve koji su vam toliko pomagali u prošlosti, jer u budućnosti to više neće biti slučaj. Sada morate naučiti putovati putem kontemplacije, a ne više razmatranja. Sjetite se riječi svetoga Bonaventure što ih je, u svome duhovnome traktatu Put uma u Boga, napisao posebno za ljude koji se nađu na tome dijelu svoga duhovnoga puta.

"Nastavi hrabro, prijatelju, prema mističnome sjedinjenju, napusti djela sjetilâ i postupke sposobnosti promišljanja; ostavi po strani sve vidljive i nevidljive stvari te prioni što je moguće više uz onoga koji nadilazi sva sjetila i sve znanje. U tome nemjerljivu i posvemašnjem uzdizanju duše, koja zaboravlja sve stvorene stvari i biva od njih oslobođena, nadići ćeš sama sebe i sve stvoreno, kako bi se našao u procjepu svjetlosti koji probija iz božanske i tajnovite tmine."

Čista nakana

Želio bih vas upoznati s još jednim velikim mističnim traktatom, koji se zove Oblak neznanja, a koji osobu poučava praktičnim koracima što ih valja poduzeti kako bi se iskusio taj procjep svjetlosti koji probija iz božanske i tajnovite tmine. Smatra se kako je "Oblak neznanja" negdje u drugoj polovici 14. stoljeća napisao nepoznati engleski redovnik, moguće kartuzijanac.

Kratko ću objasniti nauk iznijet u ovome djelu kako nastaviti moliti na mističnome putu, jer donosi niz praktičnih savjeta koji će vam biti od pomoći. Govoreći o nevolji u kojoj se trenutno nalazite, kaže: "Uzdignite se, kao da bi između vas i vašega Stvoritelja postojao "oblak neznanja" kroz koji ne možete prodrijeti, barem ne odmah. No, kako god vam se to teško moglo činiti, svejedno morate nastojati pogled srca zadržati na onome koji se krije iza toga oblaka. Neka vam srce gleda prema gore, u "čistoj nakani" – oslobođeno svih drugih želja, te neometano ikakvom drugom misli koja bi mogla ugroziti ono što se u knjizi naziva "ovim djelom", od kojega nema ničega važnijeg.

Oblak zaborava

Da bi se zadržala ta čista nakana na Bogu, zastrtu iza "oblaka neznanja", morate pokušati postaviti "oblak zaborava" između sebe i svega što bi vas moglo spriječiti u blagu nastojanju usredotočiti se na njega. Sve misli i želje koje bi vas mogle omesti trebaju biti prekrivene ovim oblakom zaborava. Nije važno u čemu se sastoje – čak i da su "o Bogu samome" – piše u knjizi, ili pak "o njegovim svetim anđelima", neće vam biti od koristi, jer će vas samo odvući od "ovoga svetoga djela". Samo bi vas odvukli od razmatranja Boga kakav on u sebi jest. Nije odveć teško odložiti ono što se u djelu naziva svetim i pobožnim mislima, jer – kao što ste već otkrili – ionako je gotovo nemoguće moliti, odnosno, razmatrati na način na koji ste to dosad činili.

Međutim, postoje i druge misli i želje koje je nešto teže izagnati iz glave: trajan osjećaj kako gubite vrijeme, kako je taj neobičan novi oblik molitve besmislen, kako bi vam bilo bolje vrijeme posvetiti nečemu praktičnijem.

Niti jednu od ovih misli, niti pak osjećaja, ne smijete niti na trenutak zadržati, već ih sve valja staviti pod oblak zaborava, kako ne bi ometale čistu nakanu upravljenu prema Bogu. Koliko god se trudili staviti ova rastresanja pod oblak zaborava, ona će se uporno iznova javljati. No, ohrabrit ću vas: dok se trudite pogled vratiti na Boga, trajno prakticirate pokajanje te činite djela nesebičnosti, koja će s vremenom prijeći u navadu nesebičnosti, zahvaljujući kojoj će se Onaj koji je Nesebičnost sama napokon moći nastaniti u vama.

Dragocjen savjet

Budući da je posrijedi toliko težak zadatak, autor Oblaka neznanja daje i jedan nadasve dragocjen savjet: preporuča odabir samo jedne riječi i njezino neprestano ponavljanje. Tako su činili pustinjski oci. Predložene riječi po sebi nisu molitve, već samo pomagala kako bi srce svoju pozornost zadržalo na Bogu. Posrijedi su sljedeće riječi: Bog, grijeh, ljubav. Ako vam se ne sviđaju, nema veze – odaberite neku drugu. One nisu važne po sebi, već po načinu na koji se koriste i svrsi za koju se koriste.

Predložit ću vam ponešto drugačiji pristup koji se u mom slučaju pokazao od pomoći. Mjesto da odaberem samo jednu riječ, počeo sam rečenicom, koja je na neki način sažimala kako sam se u tom trenutku osjećao; kako sam - ili, bolje rečeno, kako nisam – osjećao povezanost s Bogom, za kojega se činilo kako me napustio. Odabrao sam molitvu samog Isusa na križu, osobito kada se činilo kako mi je sve to skupa previše: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" – ili pak njegovu molitvu iz Getsemanija, osobito kada bi se umnožile napasti: "Oče, ako je moguće, otkloni ovaj kalež od mene." Kada sam zbilja pao na dno, okrenuo bih se psalmu De profundis: "Iz dubine vapijem Tebi, Gospodine; Gospodine, čuj vapaj moj" ili opet molitvi iz čuvenoga himna kardinala Newmana: "Vodi me, blaga svjetlosti, kroz mrak što me okružuje".

Isusova molitva, sastavljena posebno za taj dio mističnoga puta, možda je ipak najpoznatija od svih: "Isuse, Sine Božji, smiluj se meni grešniku!"

Važno je odabrati nešto što zaista izražava kako se u danome trenutku osjećate. S Bogom nema pretvaranja. On ionako i predobro zna kako se osjećate – te nema smisla pokušati mu "zamazati oči".

Važno je zapamtiti kako je jedina svrha ovih riječi i rečenica pomoći vam u vraćanju Bogu, onda kada vas napasti žele od njega odvratiti. Nemojte se na njima zadržavati niti ih proučavati. One vam ne pomažu u razmatranju, već u kontemplaciji.

Idućega ću vam mjeseca pokazati kako nastaviti putovati kroz ovaj novi pristup molitvi, u onome što sveti Ivan od Križa naziva tamnom noći duše, kako biste upoznali i iskusili procjep svjetlosti koji probija iz božanske i tajnovite tmine.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s